"Opuzen je među svim hrvatskim gradovima postigao najveći napredak u kvaliteti života". Titula je to koja je ovom gradu pripala krajem prošle godine sa kojom se ne slažu brojni stanovnici ovoga grada poglavito oni ulice bana Jelačića gdje se godinama radi kanalizacija.
- Pet godina se gradi dva kilometra kanalizacije. Ovdje se ne zna ni tko pije ni tko plaća. Ne znamo tko izvodi radove. Danas dođu jedni sutra drugi. Dok je tvrtka iz Imotskog radila nešto se i pomicalo a kada su oni otišli sve stoji na mjestu-ogorčeni su stanovnici ulice bana Jelačića, koja je posljednjih godina sve samo nije ulica primjerena životu ljudi u 21 stoljeću. A najgore od svega je što ovi ljudi nemaju vode u svojim kućama tijekom noći. Svaku večer u 21.30 sat voda im se isključuje i ponovno pušta ujutro u 06 sati. Kako objasniti djeci da nema vode, da ne mogu u kupaonicu. Jednom riječju situacija je kritična. Ovom ulicom je nemoguće prometovati u što smo se i sami uvjerili. To je rupa na rupi. Školski autobus je prestao voziti djecu u školu jer nije mogao prolaziti. Od početka godine ponovno se vratio u promet. Prividno nešto se radi ali glavnina radova stoji. Ponekad radnici uzmu greder pa ravnaju rupe, malo zamažu oči. Od toga nema ništa samo malo zaglade i učine još gore jer se onda ne zna koliko je duboka rupa, pa se kotačem u nju lakše upadne.
Mi rušimo svoja auta. Pa zar je pet godina malo da se vozamo po rupama-ogorčeni su stanovnici ove ulice sa kojima smo razgovarali neposredno prije njihova sastanka sa gradonačelnikom Opuzena kome su pokušali iznijeti svoje jade i od njega čuti informaciju što i kako dalje.
Ovdje jedinu korist imaju automehaničari jer mi svaki dan moramo popravljati svoje automobile-ogorčen je Josip Mušan koji dijeli nezadovoljstvo svojih susjeda od kojih neki ozbiljno razmišljaju da traže zamjenske podstanarske stanove jer ovako se više ne može.
Ne zna se tko je ugroženiji stariji ljudi koji su prisiljeni biti zatvoreni u svojim kućama jer ne mogu izaći na ulicu koja je razrovana i puna rupa ili djeca kojima je uskraćeno bezbrižno djetinjstvo. Situacija je neizdrživa.
Prije su Kinezi napravili Pelješki most nego ovi naši kanalizaciju u ulici bana Jelačića-ogorčeni su stanovnici ulice koji ne znaju kome bi se obratili za pomoć.
Nemamo ni interneta, brzina je dva. Možete onda misliti-priča nam Mušan sa kojim se slažu i ostali iz ulice koji svakodnevno za različite potrebe moraju barem dva tri puta voziti preko tih rupa. U pet godina smo napravili deset tisuća kilometara automobilom po takovoj cesti. Šta je ostalo od naših automobila. Ništa-jadaju se i pitaju zašto se sve odjednom započelo raditi a ništa se ne dovršava. Zašto nisu ulicu po ulicu radili. Posebno su ljuti što Opuzen nosi titulu najboljeg grada po kvaliteti življenja.
- Nemamo asfalta, struje, vode, živimo u prašini. Kakva je to kvaliteta života. Pa mi smo 500 metara zračne linije udaljeni od centra grada. Ne možemo koristiti jeftinu struju za perilice robe i suđa kada po noći nema vode-govore nam.
Nismo protiv radova. Prve dvije tri godine smo šutili ali sada kada je sve ušlo u petu godinu više nemamo strpljenja.
- Mi živimo kao u Auschwitzu. Još na fali žica i da nas ograde. Najgore od svega je što nikoga nije briga i nitko ne zna kada će se završiti-ogorčen je Karmelo Šešelj.
Nisu samo problem rupe po cesti i prašina. Mnoge su kuće oštećene od vibracija. Tko će platiti štetu, pitaju se ogorčeni stanovnici ulice bana Jelačića. Katici Ristić je oštećena kuća. Ona je htjela da najprije naspu nekoliko kamiona zemlje da ojačaju teren zbog vode. Ali to nisu učinili i kuća se stalno trese i puca. I ja se tako tresem-preplašena je Katica za budućnost svoje kuće. Strah je da se ne sruši potpuno. Kaže da je teškim radom i mukom uspjela izgraditi kuću koja je sada oštećena.
Ljudima su ogorčeni a najgore od svega je što niti znaju što se radi u njihovoj ulici niti kada će radovi biti gotovi. Ni od gradonačelnika Opuzena, Ivana Matage sa kojim su se sastali nisu dobili objašnjenja ni konkretna rješanja problema koji ih muče pet godina.