Pločanka Ljubica Milanović oduvijek je voljela ekonomiju, njezine zakonitosti, kao i primjenjivost na područjima koja nadilaze strogo financijske sprege. Njezina nova dužnost prodekanice za studijske programe, komunikaciju i digitalizaciju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu logičan je slijed, zapravo kruna njezine dosadašnje karijere.
Rođena 22. kolovoza 1981. godine u Metkoviću, ova je mlada doktorica znanosti osnovnu školu i Opću gimnaziju završila u Pločama, a pohađala je paralelno i Osnovnu glazbenu školu (smjer violina). Godine 2002. upisuje studij Poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je tijekom studija radila kao demonstratorica na nekoliko kolegija. Diplomirala je 2007. godine na smjeru Analiza i poslovno planiranje, a tijekom studija primila je Dekanovu nagradu za najbolji uspjeh te državnu stipendiju za nadarene studente. Nastavak znanstvenog puta na matičnom fakultetu bio je očekivan odabir za ovu sposobnu Neretvanku.
Modernizacija fakulteta
Na upit što joj znači nova funkcija, kazat će da je za nju to potvrda profesionalnog razvoja i izvrsna prilika da pridonese daljnjem razvoju fakulteta:
- Zadatak je itekako izazovan, ali imam sreću raditi s timom iznimnih stručnjaka. Na čelu našeg fakulteta je dekanica, prof. dr. sc. Sanja Sever Mališ, koja s puno entuzijazma vodi fakultet kroz svoj drugi mandat. Uz nju, izv. prof. dr. sc. Nikolina Dečman kao prodekanica za poslovanje, izv. prof. dr. sc. Jakša Krišto, prodekan za studente i nastavu, prof. dr. sc. Zoran Krupka, prodekan za upravljanje kvalitetom, i izv. prof. dr. sc. Zoran Wittine, prodekan za infrastrukturu. zajedno činimo kojemu je cilj modernizacija i unapređenje svih aspekata rada fakulteta. Svaka od navedenih dužnosti je specifična, a ja ću se posvetiti modernizaciji studijskih programa, digitalizaciji te jačanju komunikacije unutar i izvan fakulteta. Vjerujem da ćemo kao tim osigurati da Ekonomski fakultet Zagreb ostane prepoznat kao vodeća obrazovna institucija u regiji - ističe Ljubica koja je tijekom srednjoškolskog obrazovanja pokazivala širok raspon interesa i uspješno završila sve predmete s izvrsnim uspjehom. No, jedna je niša ipak prevladala:
- Iako me zanimao velik broj različitih područja, nisam bila sigurna u kojem smjeru bih željela nastaviti svoje obrazovanje. Ekonomija mi se činila kao najbolji izbor jer objedinjuje analitičko razmišljanje, društvene aspekte te razumijevanje poslovnih procesa i tržišta, što mi je omogućilo povezivanje različitih interesa u jedinstven studij koji pruža široke mogućnosti poslovnog razvoja - priča nam ova ekonomistica koja se u slobodno vrijeme relaksira jednim, za naše krajeve, atipičnim sportom:
- Zavoljela sam ragbi kojim sam se počela baviti prije godinu dana na nagovor kolege s marketinga, prof. dr. sc. Miroslava Mandića, bivšeg reprezentativca ragbija. On me pozvao na prvi trening jer je mislio da će mi se svidjeti ragbi s obzirom na to koliko volim sport. I bio je u pravu. Dodir s ragbi loptom bila je ljubav na prvu. Kolega Mandić na fakultetu drži treninge ragbija studentima kao dio nastave na tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi, a nas četvero profesora igra ragbi sa studentima. Super je energija igrati s mladima, a zajednički treninzi dodatno jačaju timski duh i povezanost između nastavnog osoblja i studenata. Pozivamo i ostale fakultete i sveučilišta, ako imaju ragbi timove, da se priključe inicijativi za osnivanje međufakultetske lige! - entuzijastična je Milanović, majka dvojice sinova, Frana Krste i Domagoja. Uz aktivno članstvo u ragbi klubu zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, aktivno se bavi i planinarenjem, obožava putovati i čitati knjige i veliki je filmofil. Dokazuje to i moto po kojem živi, citat slavnog boksača Rockyja Balboe: "Nitko te neće pogoditi tako jako kao život. Ali ne radi se o tome koliko jako udaraš. Bit je u tome koliko jak udarac dobiješ i nastaviš ići naprijed. Jer tako se pobjeđuje!"
Posebne emocije
Zanima nas i kako u moru obveza uspijeva uskladiti privatni i poslovni život:
- Pomiriti ta dva svijeta uvijek je izazovno, posebno kad ste samohrana majka. Ključno je postavljanje prioriteta i dobra organizacija. Trudim se balansirati obaveze kako bih maksimalno iskoristila vrijeme s djecom, a istovremeno nastavila graditi karijeru. Divim se svim samohranim roditeljima koji se svakodnevno suočavaju s tim izazovom, jer dobro znam koliko je to zahtjevno, psihički i fizički, koliko truda iziskuje...- priznaje naša svestrana sugovornica koja unatoč životu u metropoli, nikad nije zaboravila svoje korijene:
- Ploče su za mene uvijek bile i ostale mjesto posebne emocije. Svako ljeto dolazim kako bih posjetila roditelje i odmorila se. Volim i svoju djecu odvesti tamo, kako bi i oni stvorili posebne uspomene. Taj grad je simbol mog djetinjstva i obiteljskih vrijednosti, a povezanost s njim mi pomaže održati osjećaj korijena i pripadnosti - s ponosom ističe prodekanica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.
