Ribolov je uvijek bio od životnog značenja za Neretvane, od prehrane obitelji pa do prodaje prije svega dimljene jegulje koja je obilježila zadnjih 300 godina delte i koja je svojevremeno pripremana za daleka tržišta Austro-Ugarske monarhije, kao i bivše države. Isušivanje močvara, prekomjerna upotreba pesticida i nekontrolirani izlov desetkovali su riblji fond u Neretvi, uključujući i jegulju, pa danas samo najveći poznavatelji rijeke, te ljudi s prebogatim iskustvom mogu osigurati dovoljne količine toga najdragocjenijeg sastojka nadaleko poznatog neretvanskog brudeta.Jedan od tih ljudi je Nikola Grgurinović Šamija iz Čeveljuše, maloga mjesta pokraj Ploča koje u sebi čuva veliku tradiciju. Nikola je sa svojih osamdeset godina najstariji aktivni ribolovac na području Ploča, a vjerojatno i mnogo šire. Lovom na jegulju bavi se već dugih šest i pol desetljeća. Često na vodi i na buri, na valovima, pod kišom i grmljavinom, danju i noću Nikola se desetljećima nadmudruje sa jednom od najzagonetnijih riba, kao da mu baš zbog toga predstavlja izazov. Jer, od svih razloga zbog kojih je davno počeo loviti jegulju, ostao je samo jedan – strast.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika
