Lučka uprava Ploče trenutačno realizira Projekt uspostave privatne 5G mreže na području Luke Ploče (Smart Port Ploče), a 20-godišnji momak Marijan Tolj član je projektnog tima za ICT i administraciju. Dolazi na posao u svome Golfu 6 i predaje se svakodnevnim obvezama. Na prvi pogled, ništa neobično, jedan od brojnih projekata u kojem sudjeluje jedan talentirani mladić.
No, Marjan Tolj nije bilo kakav mladić, na posao dolazi u automobilu posebno prilagođenom osobama s invaliditetom, jer je stopostotni invalid i do sada je imao, ni manje ni više, nego 24 teške operacije!
Zakleti Dinamovac
Marijan ima brojne dijagnoze: otvorena kralježnica, pareza kukova, koljena i stopala, vodena glava, nemogućnost samostalnog mokrenja i od rođenja je prikovan za kolica te potpuno ovisan o drugima. No, malodušnost za ovoga hrabrog momka nije opcija, prepun je nade i životnog optimizma, rijetko viđen borac čiji je moto: Borba do kraja! I tako živi svaki dan.
U svojoj nevjerojatnoj životnoj borbi obišao je brojne europske metropole, ali ne zbog tamošnjih znamenitosti, nego da bi se u bolnicama podvrgavao najsloženijim operacijama, iz kojih je izlazio još jači i nepokolebljiviji. Samo Zagreb, zbog operacija ili postupka rehabilitacije, “pohodio” je preko 400 puta i postao je stalni posjetitelj Rebra, Šalate, Klaićeve, Vinogradske, Poliklinike Helena…
Marjan je završio za računalnog tehničara u pločanskoj Srednjoj školi fra Andrije Kačića Miošića. Testove za vozački ispit i prvu pomoć položio je u Auto školi Narona u Pločama, dok je obuku i vozački ispit B kategorije položio u AŠ Hajduk u Splitu. Ovaj zakleti Dinamovac obuku je obavio u BMW 1 na električni pogon. Sve to nije mogao sam, a osim najuže obitelji o njemu brigu vode strina Gordana i stric Marijan, koji je dobar dio života posvetio svome hrabrom nećaku. Tisuće prijeđenih kilometara, strepnja, strah, ali i nada, obilježili su i stričevih zadnjih gotovo dva desetljeća. Samo u Makarsku na fizikalne terapije, njegov je nećak punih deset godina putovao svaki dan.
“Ništa mi nije teško. O Marjanu vodim brigu kao da je moje dijete, s njim prolazim sve životne faze, zajedno tugujemo i radujemo se. Briga o njemu potpuno me ispunjava, kao i moju suprugu. Zahvalan sam svima koji su mome nećaku na raspolaganju i pomažu mu na razne načine. Nastojimo mu ispuniti sve želje, pa smo ga tako vozili u Makarsku, u Glazbenu školu da uči svirati harmoniku. Moj nećak posebno uživa na koncertima svoga idola, Mate Bulića, gdje ga redovito vodim. O njemu ću se brinuti sve dok budem mogao, odnosno dok se on ne počne brinuti za mene”, u šali je rekao Marijan Tolj, aludirajući na dva moždana udara koja je pretrpio u dosadašnje 63 godine života.
Prijatelj i motivacija
A Marjan ne propušta priliku zahvaliti se svima koji mu pomažu, od roditelja i šire obitelji, kao i prijatelja, a posebice asistentice Ene Družijanić. “Od srca hvala svima koji mi pomažu, jer bez njih ne bih mogao ništa. Zadovoljan sam poslom koji trenutačno radim, a posebno divnim kolegama iz Lučke uprave Ploče, lučkim zaštitarima koji mi pomažu prilikom dolaska na posaoi ljudima koji su uvijek sa mnom. Posebno mjesto u mome životu ima moja asistentica Ena, kojoj sam beskrajno zahvalan je mi je zadnjih pet godina uvijek na raspolaganju i na nju uvijek mogu računati”, kaže nam Marjan.
A da između Ene i Marjana postoji čvrsta veza posvjedočila nam je i ova mlada Pločanka koja se nesebično brine o Marjanu: “Ovaj posao je za mene poziv. Marjan je moj najbolji prijatelj, moja motivacija i, kako ja njemu često kažem, moje treće dijete. On je jednostavno netko poseban. Netko tko vam svakodnevno izmami osmjeh na lice, netko s kime je druženje pravi odmor za dušu i netko od koga trebamo učiti. Želim vam svima jednog takvog čovjeka i posao gdje ste sretni i ispunjeni”, poručila je Ena.
