U Hrvatskoj je svakim danom sve manje stoke pa tako i mesa iz domaće proizvodnje. Potvrđuju to podaci Državnog zavoda za statistiku, koji kažu da se rapidno smanjuje broj goveda, ovaca, koza, janjadi, svinja, kokoši.
Broj goveda smanjen je za 1,4%, dok je broj svinja manji za 4,2%, ovaca za 6,0% te koza za 4,7%. Ukupan broj peradi u 2022. manji je za 14,3% u usporedbi s 2021. godinom. Drugim riječima, hrvatske farme broje tek 931 tisuću svinja, 422 tisuće goveda, 615 tisuća ovaca i 10,3 milijuna kljunova peradi. Hrvatska je u manje od godinu dana izgubila oko 24.000 janjadi pa ih danas ima tek 91.000.
Ako se ovakav trend nastavi, jest ćemo samo uvozno meso jer onoga iz vlastita uzgoja neće biti. Nažalost, neće biti ni domaće janjetine, koju će zamijeniti ona uvozna. Janjetinu smo u 2022. godini uvozili iz Srbije, Sjeverne Makedonije, Rumunjske, Grčke, u vrijednosti 9,2 milijuna eura, što je više za čak 2,5 milijuna eura u usporedbi s godinom prije.
Zbog ekonomske krize brojni hrvatski farmeri napustili su proizvodnju. Gubici u tovnom govedarstvu procjenjuju se na više od 220 milijuna kuna. Računica pokazuje da prosječno poljoprivredno gospodarstvo u sektoru tovnoga govedarstva ostvaruje gubitak od 1000 do 2223 kune po grlu, što dokazuje da tovljači junadi posluju ispod granice rentabilnosti.
Propadanje domaćega stočarstva počelo je još u pretpandemijskoj godini, da bi se nakratko zaustavilo tijekom "lockdowna", ali i ukrajinska kriza uzela je svoj danak.
Domaću proizvodnju dodatno guši nekontrolirani uvoz mesa te enormno poskupljenje stočne hrane, pa oni stočari koji kupuju svu stočnu hranu više ne mogu poslovati i gase farme.
– Stanje u govedarstvu je alarmantno. Nije više važna ni cijena po kojoj se meso s domaćih farmi prodaje jer za nekoliko godina domaćeg mesa više uopće neće biti – ističe Mladen Kušeković, vlasnik farme goveda u Lici, koji naglašava da su ulaganja u stočarstvu velika, a rizici su još veći. Proizvodni ciklus je dug i kad netko odustane od proizvodnje, više je nikada neće pokrenuti.
A odustaju mnogi jer je cijena stočne hrane čak tri puta skuplja. Stočari su nekoliko godina poslovali na rubu rentabilnosti, no tome je sada došao kraj. Više ne mogu izdržati, govore nam. Ljute se na državu koja, kažu, nema sluha za njihove probleme i ne provodi na terenu Zakon o raspolaganju državnim poljoprivrednim zemljištem, koji bi stočarima osigurao pašnjake i oranice za proizvodnju žitarica i silaže. Nezadovoljni su takozvanim sustavom "krava-tele", koji favorizira samo uzimanje poticaja za zaštićene pasmine, poput krave buše, dok istodobno nema intenzivne proizvodnje ni mlijeka ni mesa. Nedostaje i domaće teladi za tov, koje nema ni u zemljama EU-a koje se ozbiljno bave tom proizvodnjom.
I tradicionalno stočarske zemlje EU-a također bilježe manju proizvodnju mesa. Dugoročno gledano, nedostajat će mesa proizvedenog na području EU-a pa ćemo jesti govedinu iz Brazila, svinjetinu i piletinu iz Kine po tko zna kolikim cijenama.
Po statistikama, prošle godine je u Hrvatsku uvezeno čak 102 tisuće tona svinjskog mesa, i ne samo mesa, već i 400 tisuća prasadi za tov. Stočna hrana je preskupa, domaće farme se gase, a po trgovačkim centrima se prodaje svinjetina niže cijene i, naravno, upitne kvalitete.
– Kada se nešto prodaje u pola cijene, onda se ozbiljno sumnja da nešto nije u redu s tom robom, pa tako i sa svinjskim mesom iz uvoza – govore domaći proizvođači, koji jedini izlaz vide u povećanoj kontroli uvoza i prodaje mesa ne u smislu cijene, već kvalitete, kako bi hrvatski potrošači znali što i po kojoj cijeni kupuju. Onaj tko želi kupiti jeftinije meso mora znati odakle je to meso došlo, čime je životinja hranjena, je li meso bilo više puta zaleđivano i odleđivano dok je došlo u naše trgovine.
Upravo je jeftin uvoz upropastio domaće proizvođače, koji se nikako nisu mogli uklopiti na tržište, pa tako dolazimo do poraznih statistika o padu broja svih vrsta domaćih životinja.
Riječ je o uvozu viškova iz zemalja EU-a, koje čiste svoja skladišta, i umjesto da završi na deponiju, takvo meso prodaje se u Hrvatskoj u startu po 30 posto nižoj cijeni, dok domaće farme propadaju. Republika Hrvatska u proizvodnji (junećeg, goveđeg i svinjskog) mesa bila je samodostatna oko 60 posto. Međutim, nakon rapidnog pada broja domaćih životinja postoci su zasigurno manji. Dovoljan je to alarm za uzbunu da se na terenu nešto korjenito mora mijenjati i da se zapuštena hrvatska polja, na kojima mogu uspijevati trenutačno preskupe žitarice nužne za stočarstvo, počnu obrađivati.