Sredinom listopada članovi Viteškog udruženja Kumpanjija iz Blata na otoku Korčuli predstavljali su otok, Hrvatsku i Europsku uniju na devetom izdanju Delhi International Dance and Music Festival u Indiji, jednoj od najvećih folklornih smotri na svijetu.
Točno 16 članova jednog od najstarijih i najvitalnijih viteških udruženja otoka dopala je velika čast, ali i izazov, nastupiti na 9. Međunarodnoj smotri folklora u dalekoj Republici Indiji od 16. do 26. listopada ove godine. Organizacijski, logistički, fizički i emotivno pred mlade je Blaćane stavljen veliki zadatak, nastupiti zajedno s brojnim profesionalnim udruženjima doslovno iz cijelog svijeta te predstaviti Hrvatsku kao jednu od dvije članice Europske unije na tradicionalnoj manifestaciji i to više od sedam tisuća kilometara udaljeni od domova.
Priča o odlasku blatskih kumpanjola u Indiju započela je prije nešto manje od dvije godine kad je najstarije naselje otoka Korčule posjetila njegova ekselencija Raj Kumar Srivastava, veleposlanik Indije u Zagrebu, u sklopu projekta Matice Hrvatske Blato. Sudbina, ili slučajnost, htjela je da veleposlanik prilikom obilaska Blata naiđe na članove V.U. Kumpanjija iz Blata kako na Plokati uvježbavaju kumpanjiju, najstariji, otočni, mačevalački, lančani ples od boja za tadašnje 58. izdanje Smotre folklora u Blatu, najstarije u Republici Hrvatskoj. Veleposlanik Srivastava nije gubio vrijeme, Blaćani su uskoro dobili i službeni poziv u Indiju.
"Službeni poziv je stigao krajem kolovoza, 11 dana u Indiji, prvo sam promislio - majko moja, kako ćemo mi tamo izdržati i nastupati desetak dana? Budući da sve odluke u udruženju donosimo zajednički na sastancima Izvršnog odbora, raspravljali smo hoćemo li prihvatiti poziv. Odmah smo shvatili da se radi o ozbiljnom projektu, kod nas je klima drugačija nego u Indiji, naši će članovi biti izloženi raznim zdravstvenim izazovima na koje nisu navikli, gastronomija je u potpunosti drugačija što bi moglo prouzrokovati probavne tegobe, ograničen je broj putnika... Ipak, odlučili smo biti hrabri, prihvatiti poziv i veliku čast da predstavljamo Hrvatsku u dalekoj Indiji, prionuli smo opsežnoj organizaciji za koju smo imali jako malo vremena", prisjetio se predsjednik V.U. Kumpanjija Stjepan Bačić.
Iako je blatska Kumpanjija amatersko udruženje, detaljnim pristupom organizaciji pokazali su zavidnu razinu profesionalnosti. Od dana odluke do polaska, otkriva nam predsjednik Stjepan, dnevno su tri do četiri sata trošili na pripreme kako bi Hrvatsku što kvalitetnije predstavili u Indiji. Trebalo je osigurati novčana sredstva za put, ističe predsjednik, na čemu se zahvaljuje turističkim zajednicama županije i Hrvatske, našoj županiji i Ministarstvu kulture i medija, dok su za sve troškove na tlu Indije bili zaduženi tamošnji organizatori Indijsko vijeće za kulturalne razmjene - ICCR.
U opsežnim pripremam od prvog dana prisustvovao je i vojvoda Nikola Žaknić. Tajna profesionalnosti VU Kumpanjije iz Blata je stroga hijerarhija koja se bespogovorno poštuje i u kojoj svatko zna svoja zaduženja. Prva i osnovna uloga vojvode, priča nam Nikola, jest kompletan rad i prezentacije udruženja, ali i ponašanje kumpanjola. Vojvoda ima svoj Bojni odbor kojeg čine učitelji svih sekcija, kumpanjije, folklornih kola, orkestra i barjaktara.
"Odmah smo odlučili kako u Indiju neće otputovati nitko maloljetan, to nam je suzilo izbor na pola. Oni koji su ostali su ljudi s obiteljima i poslovima, razgovarao sam s članovima tko može toliko izbivati od svakodnevnih obaveza. Kad nastupa V.U. Kumpanjija iz Blata, važno nam je da sve bude na razini, od nastupa do odora, stava i ponašanja. Prihvatili smo poziv tek kad smo pronašli načina da se predstavimo u pravome svjetlu", priznaje nam Nikola na kojem je bila velika odgovornost budući da je predsjednik Stjepan, zbog ograničenog broja putnika, svoju blatsku četu čekao u Zagrebu.
Indija je zemlja po svemu drugačija od Hrvatske, jedina olakotna okolnost za kumpanjole je bila činjenica da je u Dalmaciji bilo ljeto i visoke temperature, slično kao u Indiji. Osim toga malo što im je išlo na ruku, kultura je drugačija pa Indijci nemaju strogi raspored, odnosno raspored nastupa mijenjaju u hodu, a znali su da će najveći izazov biti ostati zdrav. Nije tajna da Europljani, kad putuju u tu daleku zemlju, gotovo redovno završe na zaraznom odjelu neke bolnice, a to nisu mogli sebi priuštiti budući da ih je išlo samo 16 i to s jednim bubnjarom i jednim mišnjičarom bez kojih se ples uopće ne može izvesti. Zato su u suradnji s Hrvatskih zavodom za javno zdravstvo DNŽ i SDŽ županije te Domom zdravlja Ante Franulović u Blatu, dogovorili cijepljenja protiv raznih virusa kojima su smanjili rizike od želučano-crijevnih tegoba te ozljeda i rana koje nisu rijetkost u mačevalačkim plesovima. Vojvoda nam otkriva da su kumpanjoli dobili zadatak prije puta vježbati tuširanje bez gutanja vode, a u Indiji im je bilo strogo zabranjeno jesti nedovoljno prokuhanu hranu, koristiti led te piti bilo što osim flaširane vode. Zahvaljujući ozbiljnom pristupu, blatski su kumpanjoli u deset dana u Indiji odradili nevjerojatnih pet nastupa bez da je itko imao zdravstvenih poteškoća.
"Po dolasku u New Delhi odmah smo nastupili na smotri koju sigurno mogu nazvati svjetskim prvenstvom u kontekstu folklora. Iz Europe smo bili samo mi i Rumunjska, a nastupila su profesionalna društva cijelog svijeta, od Kazahstana, Vijetnama, Kanade, Paname do Rusije... Moran priznati da smo bili najupečatljiviji što je potvrdio i najveći aplauz. Nakon nastupa, članovi drugih udruženja slikavali su selfije s poznatim Indijcima dok smo mi mirno stajali u vrsti dok Kapitan nije dao komadu da je pokret. Vodimo se disciplinom i vojničkom spregom, kumpanije su proizašle od vojničkih četa našeg otoka iz davne prošlosti", objašnjava ponosno vojvoda Nikola.
Nakon nastupa u glavnom gradu Indije, blatska je vesela četa nastavila svoj put diljem zemlje. Nastupili su u Shillongu, glavnom gradu sjeveroistočne indijske savezne države Meghalaye gdje su im se organizatori zahvalili tradicijskim šalovima koji se daruju samo u posebnim prilikama i samo posebnim gostima. Posjetili su i katoličku crkvu Svih svetih u Shillongu kao i Sveučilište North East Hill, a potom su produžili za grad Jowai gdje su također izveli ples od boja. Posljednji dan u Indiji proveli su u rezidenciji guvernera savezne države Meghalaye gdje su upoznali i guvernera savezne države Assam. To je doživljaj kojeg neće tako lako zaboraviti, priznaje nam Nikola, imanje koje je gotovo veličine Blata nešto je što otočani nisu nikad vidjeli, imućno i raskošno kao u filmovima, vidi se da su u Indiji godinama boravili Englezi, dodaje vojvoda. Tek kad su napustili bogato imanje vidjeli su i onu drugu stranu Indije, prisjetio se, neimaština i život u higijenskim uvjetima koje je zapadnom svijetu teško i zamisliti.
Iako naporno i zahtjevno, blatski kumpanjoli u glas ističu kako se radi o iskustvo koje se ne može platiti novcem, a posebno su zadovoljni činjenicom da su uspjeli odgovoriti na svaki izazov. Najveći je problem bila jezična barijera, Indijci svi govore Engleski, priča nam Nikola, no Engleski kojeg je teško razumjeti. A, hrana? Hrana je stavka na koju se Dalmatinci u Indiji neće nikad priviknuti, ono što je kod nas papreno u Indiji je nezačinjeno, objašnjava nam Nikola kroz smijeh. Ipak, u Indiji ih je najviše namučila – pegla!
„Pet nastupa u deset dana je vrlo zahtjevan tempo pogotovo kad je sva logistika na nama. Osim što pazimo na svaki korak, pazimo i na odore, sve mora biti na svome mjestu, moramo uredno i lijepo izgledati. Imali smo malo vremena između nastupa pogotovo ako pričamo o peglanju odora. Inače nam peglaju supruge ili majke, sad smo morali peglati sami! Imali smo jednu sobu koja je bila peglana, tamo smo peglali, štirkali, mijenjali trake na kapama i slično. Pucali su nam i mačevi, što je očekivano, i na to smo mislili, a da ne govorim da smo morali paziti na svaki gutljaj da se ne bi razboljeli. Najteže bi bilo navečer kad bi se čuli s obiteljima koje su nam svaki dan nedostajale sve više. No, moram reći, te su nas anegdote zbližile, nismo se opuštali ni trenutka, ponosan sam na svoje kumpanjole kako su vojnički i ozbiljno odradili svaki nastup“, istaknuo je zadovoljno vojvoda dodajući kako su iz ovog puta izvukli najbolje – „Indija je bila naš zadatak, dali smo sve od sebe, zadovoljni smo, za nas je to bilo zaista veliko i neponovljivo iskustvo“.
Po povratku u Zagreb čekao je ih predsjednik Stjepan, a onda su se još jednom u odorama postrojili ispred Ministarstva kulture i medija nakon čega ih je svečano primila ministrica Nina Obuljen Koržinek. Blaćanima zaista nikad nije dosta plesa i nastupa pa su još jednom prije povratka kućama izveli skraćenu inačicu kumpanjije na HRT-u u emisiji Dobro jutro Hrvatska gdje su ispričali i dojmove s putovanja i detalje predstavljanja Lijepe naše na, kako je rekao vojvoda, svjetskom prvenstvu u folkloru. Nikola kumpanjiju pleše već 20 godina, putovanje u Indiju zasigurno je kruna njegovog mandata kao i mandata predsjednika Stjepana, no razlozi zbog kojih daju sebe, svoje vrijeme i svoje emocije nemaju veze s putovanjima, već s ljubavi.
„Niti jednog trenutka ne žalim, sve najljepše trenutke života doživio sam u VU Kumpanjija. Ovo nas je iskustvo zbližilo, ponekad je teško, ali sve poteškoće zasjeni naš prijateljski duh, naša okupljanja, druženja, naša povezanost i to je ono što privlači nove generacije. Iako plesati započnemo u prvome srednje, kumpanjol si od rođenja. Odgojeni smo s vojničkim stavom i ljubavi prema kumpanjiji. Starije generacije smo otpratili, nove pozdravljamo, za tri godine slavimo 100 godina osnutka. Već radimo na pripremama obilježavanja, imamo vremena, ali mi smo Kumpanjija iz Blata, ništa ne prepuštamo slučaju“, poručio je ponosno vojvoda.