Nakon dvije godine pauze, ovogodišnja je Makarunada oborila sve rekorde! U Žrnovu na Dom pohrlilo više od dvije tisuće ljudi, prodalo se više od 300 kilograma žrnovskih makaruna, gotovo 1500 porcija, a potrošile su se i zalihe!
Otočani su s nestrpljenjem čekali 7. kolovoza, nakon dvije pandemijske godine, Dom kulture u Žrnovu ponovno je zamirisao šugom od govedine, a kultni makaruni strpljivo su se kuhali u kotlima na otvorenoj vatri. Svima je bilo jasno kako će 13. Makarunada privući veliki broj ljudi, no ono što se dogodilo prošle nedjelje navečer malo je tko mogao prognozirati. Članovi udruge Žrnovski makaruni pripremili su se za količine koje su skuhali 2019. godine, no i to je bilo malo za više od dvije tisuće ljudi koji su pohrlili u Kampuš.
Žrnovski makaruni tradicionalno su jelo koje se stoljećima priprema u bajkovitom selu Žrnovu udaljenom tek nekoliko kilometara od Korčule. Kako su nam ispričale stare Žrnovke, treba zamijesiti dobro tijesto od brašna, ulja, vode i jaja i svaki makarun ručno zavrtiti oko drvenog ražnjića. Pravi je makarun elegantan, ne prevelik, ali ne ni mali, kaže se da „makarun va da te hvasne!“, odnosno kad ga jedeš da su ti puna usta. U prošlosti su se makaruni sušili na zraku, a danas, u modernije vrijeme, pomno se čuvaju u dubokim zamrzivačima i čekaju ljetnu navalu. Tako su članice udruge Žrnovski makaruni cijelu zimu, uz ćakulu i druženje, u školskoj dvorani provodile sate i sate vrteći makarune za glasovitu Makarundu i nekoliko tzv. malih Makarunadi koje se tek imaju održati na postranskoj pijaci sv. Roka. Ručno rađenu tjesteninu prati glasoviti šug od govedine, može i malo junetine, tvrde Žrnovke, no tradicionalna receptura nalaže govedinu i to štrakul, najmekši dio isjeckan na kockice. Koliko mesa – toliko i kapule, onda pažljivo šufigavanje, pa domaće, male pamidorice i pažljivi omjer začina, roze, kanele, klinčića. Ali malo, naglašavaju, meso se mora raspadati i osjetiti u svakom zalogaju.
Danas se žrnovski makaruni mogu probati u svakom restoranu na otoku, ali i diljem Dalmacije. No, priča o tome kako su samo u Žrnovu baš oni pravi, tradicionalni, starinski i izvorni došla je do publike. U restoranima ćete naletjeti na svašta, premale ili prevelike makarune, šug u kojega se dodaju pomodni sastojci i krivo meso, a posebno upadaju u oči korčulanski makaruni, izmišljeni naziv za jelo koje u stvarnosti ne postoji. To je bio glavni cilj Makarunade, ponuditi kultno jelo napravljeno po tradicionalnoj recepturi u mjestu u kojem je nastalo po promotivnoj cijeni uz komad domaćeg kruha s moračem. To je bilo ideja, istina je, no ideja je izašla iz svojih okvira u razmjerima kojima se nitko nije nadao. Žrnovski su makaruni postali potpuni hit i trend, a Makarunada najmasovniji gastro spektakl na otoku i šire.
Priča o Makarunadi počinje 2007. godine kad su članovi Crvenog križa ipred Doma kulture u Žrnovu prikupljali sredstva u humanitarne svrhe. Skuhali su i prodali 20 kg makaruna. Ta brojka danas zvuči naivno, ali Makarunada je rasla godinama, skok se nije dogodio preko noći. Makarune su godinama pripremale četiri ekipe Kampuš, Postrana, Prvo selo i Tri žala, odnosno četiri žrnovska zaselka, sačinjene od preko 200 članova udruge i volontera. Budući da je već 2019. godine bilo jasno da žrnovski gastro događaj privlači sve veću pozornost, sve su se ekipe udružile i započele sa zajedničkim pripremama još u zimskim mjesecima. Sva sreća da je tako, inače bi u nedjelju bilo onih koji bi ostali praznih ruku.
Makarunada je započela snimanjem milenijske fotografije poznatog Šime Strikomana u popodnevnim satima. Već u 18,30 na Domu u Žrnovu bilo je oko 500 ljudi, a manifestacija je službeno započinjala u 20,30. Vrijedne su Žrnovke i Žrnovci započeli s kuhanjem već u 19 sati, na boćalištu su zapalili ognje na koje su stavili starinske tripije i lonce, šug se dovršavao, a makaruni kuhali, prve su porcije podijeljene oko 19,30. U 20 je sati Emil Brčić u maloj školskoj dvorani otvorio izložbu Slike i prilike, predstavio je plakate i loga za razne žrnovske manifestacije, udruge i klubove koje je napravio posljednjih desetljeća. A, onda je u 20,30 započelo ludilo, ljudi su tvrdili da nikad nisu vidjeli toliko ljudi u Kampušu.
Na boćalištu se neumorno kuhalo, kolovoške neubičajeno visoke temperature i vrućina otvorene vatre nisu omele članove udruge. Ložili su, miješali, cijedili, začinjali, nosili do stola za prodaju. Red za žrnovske makarune protezao se od Doma do Kampuša pa još i dalje, doslovno nepregledna kolona ljudi koji su strpljivo, neki i po tri sata, čekali na svoj red. Okupljeni su se šalili kako je red za makarune veći nego red za trajekt Sv. Krševan koji je prije desetak dana uzrokovao prometni kolaps. U tom gastro ludilu susreli smo Fani Duhović, predsjednicu udruge Žrnovski makaruni, glavnu koordinatoricu događaja. Bila su već 22 sata, a makaruni su se još prodavali.
„Nikad veća makarunada, sad je 22 sata, a mi smo prodali sve što smo pripremili. Prodali smo 250 kilograma makaruna, šug napravljen od 200 kilograma mesa, 150 kilograma kapule i 15 kilograma pamidori. Morali smo uzeti i zalihe, donijeli smo još 70 kilograma makaruna koje smo pripremili za Velu Gospu u Postrani. Sljedeći tjedan moramo ponovno vriti makarune kako bi pripremili zalihe koje smo potrošili. Podijelili smo 1486 porcija!“, objasnila nam je uzbuđeno.
Ne samo da su trčali po još makaruna, trčali su i po dodatnih 10 kila brašna za članice Lige protiv raka Korčula-Plješac-Lastovo-Mljet koje su cijelu večer frigale prikle i prodavale ih u himanitarne svrhe. Trud i rad volontera te večeri teško je opisati riječima, ako želite vidjeti kako se voli svoje rodno mjesto, svratite dogodine na Makarunadu.
„Ekipa na boćalištu neumorno radi, temperature su strašne, nema daška vjetra, treba biti prilično izdržljiv za ovakav rad nekoliko sati. Večeras imamo volontere od 10 godina do 80, svi daju sve od sebe. Tu smo s jednim ciljem, želimo da se za nas zna, da se zna za Žrnovo, da se zna što su pravi žrnovski makaruni. Danas ih možete pojesti u bilo kojem restoranu, no večeras je svima jasno da su makaruni podrijetlom iz Žrnova“, ponosno je naglasila Fani.
Legenda kaže da su u prošlosti Žrnovke makarune vrtile rukom na bedrima i da im je upravo ta romantična i putena tehnika davala dodatnu slast. Šalu na stranu, činjenica jest da je jelo koje se nekad stavljalo na skromne, težačke stolove tek nekoliko puta godišnje za najsvečanije trenutke pronašlo put do naslovnica, Instragama i steklo masovnu popularnost. Zašto su makaruni tako privlačni pitali smo i jednog od najpoznatijih chefova današnjice, Hrvoja Zirojevića. Njemu je, naime, baka bila Žrnovka, a koliko je ponosan na taj gen pokazao je na Makarunadi. I on se, poput svojih dalekih rođaka, kuhao na boćalištu na visokim temperaturama i nije mu bilo teško. Skuhao je šug za pedesetak porcija koje su se prodavale u humanitarne svrhe, sav prihod od prodaje uplatit će se maloj Korčulanki Gordani Knego.
„Kuhao sam šug po receptu babe Kate koja je bila Žrnovka. To je stara, izvrsna riceta koju sam malo doradio, koristili smo vrhunske namirnice i ispalo je odlično. Ovakve su manifestacije važne kako bi se sačuvala tradicija, da pokažemo naše vrijednosti gostima, kod njih su takve stvari davno zaboravljene. Ovo je budućnost gastro ponude, a uči i nas cijeniti ono što imamo. Žrnovski su makaruni specifični, malo mjesto je napravilo veliku i vrhunsku priču, sad ih još treba zaštiti kao autohtoni prozvod. Priča je razrađena, idemo je graditi“, poručio je zadovoljno chef Zirojević.
Kako će se Makarunada razvijati u narednim godinama najvažnije je i najčešće pitanje koje smo postavili i predsjednici Fani. Bajkoviti ambijent atrija na Domu uz park i boćalište odavno je premali za toliki broj ljudi, a ove je godine to višestruko dokazano. U tek nekoliko sati prodano više od 300 kilograma makaruna, imali smisla prodati još i više, širiti se do neslućenih razmjera, hoće li takva ekspanzija naštetiti autentičnosti i kvaliteti?
„Makarunada je od prve do današnje narasla za 10 puta! Pitanje koje se stalno povlači jest kako ćemo dalje? Čujemo često da se treba prebaciti na igralište ili potražiti neku drugu, veću lokaciju. Ja ipak mislim da se treba zadržati u ambijentu Doma kulture, to je srce Žrnova. Razmislit ćemo o konceptu, možda ćemo rascjepkati redove radije nego se premjestiti, imamo 12 mjeseci za razmisliti“, najavila je Fani.
Makaruni, prikle, vino - recept su za dobru feštu, a ne smijemo zaboraviti ni kulturno-zabavni program. KUD Mišnjice iz Žrnova pohvalili su se pomlatkom, izveli su kočulanske stare bale i linđo, a okupljene je zabavljao bend Marinero, fešta je potrajala dugo u noć. Iako su neki satima čekali u redu, nismo čuli niti jedan negativan komentar. Možda ipak za starinsko, tradicionalno jelo kuhano na na starinski način nije teško čekati?
„Nisam još stigla čuti sve komentare, znam samo da ima puno ljudi koji su dugo čekali u redu, ali mislim da je vrijedilo čekati. Vrijedi malo pričekat za provat prave žrnovske makarune“, poručila je Fani.
Ako ste propustili ovogodišnju Makarunadu, ali nije vam problem pričekati još nekoliko dana, navratite u Postranu na pijacu sv. Roka na tzv. malu Makarunadu u ponedjeljak 15. kolovoza na Velu Gospu.