Na 25. Izložbi hrvatskih ovčjih i kozjih sireva u sklopu 26. Savjetovanja uzgajivača ovaca i koza u Opatiji jedina mljekarica iz Dubrovačko-neretvanske županije i ove je godine bila Slavica Nadilo iz Žrnova koja je na otok Korčulu donijela čak pet medalja za kozje sireve!
Izložba je održana krajem listopada, a u četvrtak je u Konvencijskom centru Šibenik OPG-u Nadilo iz Žrnova svečano uručena i oznaka Hrvatski otočni proizvod. Nakon dvije bronce koje je Slavica za svoje kozje sireve osvojila prošle godine, jedna srebrna i četiri brončane u 2024. godini ozbiljan su iskorak za malo Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Nadilo koje svojim primjerom, dobrom praksom, trudom i radom ukazuje put malobrojnim mljekarama Dubrovačko-neretvanske županije.
Izložba i Savjetovanje jedinstvene su, stručne i edukativne manifestacije za hrvatske mljekare i proizvođače sireva koje svake godine organizira Hrvatska organizacija za poljoprivredu i hranu (HAPIH) u suradnji s Hrvatskim savezom za uzgajivače ovaca i koza dok sireve ocjenjuju stručnjaci s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.
U Žrnovu, malom i pitoresknom selu nadomak Korčule, nekad je u prošlosti svaka kuća imala malo stado koza, no moderni i užurbani način života sveo je tu tradiciju na nekoliko najupornijih obitelji s tek nekoliko grla. Kozji se sir i dalje prema tradicionalnoj recepturi proizvodi u domovima, ali se samo Slavica s obitelji, na cijelom otoku, može pohvaliti registriranom mljekarom koja prati sve strogo propisane uzgojne, proizvodne i zdravstvene smjernice. Registriranih mljekara u cijeloj Hrvatskoj ima tek stotinjak, a u Dubrovačko-neretvanskoj županiji samo četiri od kojih se opet samo Slavica ohrabrila, već drugu godinu za redom, sireve poslati na ocjenjivanje. I isplatilo se!
„Budući da sam već imala iskustva, očekivala sam biti nagrađena za one sireve za koje sam dobila priznanje i lani. Međutim, kako u ponudi imamo i neke nove vrste sireva, odlučili smo prijaviti sve i iskreno, nisam očekivala pet medalja! Ponosna sam što sam predstavljala cijelu županiju, ali ipak bih me više više veselilo da su se i drugi odvažili i da su sudjelovali“, priznala nam je Slavica.
Ove godine Slavica je srebro osvojila za kozji sir s bosiljkom, a broncu za svježi kozji sir, kozji s s vlascem i češnjakom, kozji sir mariniran u maslinovom ulju te maslinovom ulju s čili papričicom. Na ocjenjivanje su prijavili i polusuhi kozji sir koji nije osvojilo medalju, ali je dobio dobre ocjene te će biti još bolji dogodine, mirno zaključuje Slavica.
OPG Nadilo registriran je u lipnju 2021. godine na temeljima vizije Slavičinog oca Branka koji se cijeli život bavio poljoprivredom. U obiteljskoj kući Nadilo danas se nalazi mala mljekara sa strojevima potrebnim za proizvodnju kozjeg sira. Težak i zahtjevan posao oko stada, proizvodnje mlijeka i sira ova vrijedna mljekarica ne obavlja sama. Kćer Adriana studentica je odnosa s javnošću i medija u Zagrebu pa je zadužena je za prijave na natječaje, ispunjavanje obrazaca, marketing i kreiranje ambalaže. U svakodnevnim poslovima pomažu joj mama Jakica, sestra Kristina i suprug Ante. Osim sireva, OPG Nadilo koje je pravo, malo, ekološko, kružno gospodarstvo proizvodi još i ekstra djevičansko maslinovo ulje, vino i domaći jogurt.
Da obitelji Nadilo zaista voli ono što radi bez obzira na zaradu i nagrade jasno je i prema proizvodnim količinama. Prošle su godine imali stado od 15 koza, a godišnje su proizveli oko 400 kilograma sira dok su ove godine odlučili smanjiti stado i proizvodnju. Jednostavno je, kaže Slavica, proizvodimo onoliko koliko možemo svojom radnom snagom, kvaliteta je uvijek prije kvantiteta. Osim toga, koze su osjetljive životinje, s njima se treba povezati, treba ih hraniti propisanom hranom registriranih proizvođača i to na izoliranom području poput otoka od kojeg je prvi službeni veterinar udaljen 350 kilometara!
„Ako stadu pristupim na prišu, nervozna, koze to odmah osjete, budu i one uznemirene. Ako negdje ideš i nemaš vremena, koze to znaju i to im se ne sviđa, kao da su mala djeca“, priča nam Slavica s puno ljubavi te nastavlja – „Posao s kozama bio bi nam puno teži da nema našeg veterinara Sergia Vilovića! Uvijek je spreman savjetovati i pomoći, naša je sreća što ga imamo“, pohvalila je vlasnika jedine Specijalne veterinarske ambulante na otoku.
U stočarstvu u Hrvatskoj problemi su veliki i različiti, mljekari u Slavoniji imaju problema s prodajom dok mljekari u Dalmaciji, zahvaljujući turizmu, ne mogu proizvesti koliko mogu prodati, ali imaju velike troškove jer kupuju hranu za životinje, čak je i voda jako skupa. Država i ostale institucije pokušavaju te probleme izbalansirati natječajima, objasnila je Slavica, a posebnu podršku dobila je od Dubrovačko-neretvanske županije.
Slavica i Adriana angažirane su i u promociji svojih proizvoda pa ćete ih tijekom cijele godine susresti na različitim sajmovima na otoku i šire gdje možete degustirati i kupiti njihove proizvode i nagrađivane sireve. Slavica ističe sajam Okusi i mirisi zavičaja u Blatu koji traje od Uskrsa do nove godine, ali i sajam Iz poja na trpezu koji se održava dva puta godišnje na Mljetu i to s izlagačima iz cijele lijepe naše gdje je imala priliku upoznati kolege i razmijeniti iskustva. Posebno ističe rad i zalaganje otočnih turističkih zajednica koje se na različite načine trude plasirati proizvod domaćih OPG-ova na različita tržišta.
Najteži dio posla Slavica nije mogla odabrati kao ni najlakši, sve je izazovno, ali i lako ako radiš s vizijom i ljubavi, a najveći joj je san službenu, godišnju manifestaciju za mljekare organizirati u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
„Kad držiš u rukama svlastiti, gotov proizvod, sve negativne stvari se čine lakšima. Tako je i s nagradama, one imaju svoju težinu, pokazuju nam pravi smjer. Najbolji je osjećaj ipak vidjeti napredak, kad napraviš iskorak, kad si bolje nego lani, to čovjeka raduje i motivira da gura dalje, potiče ga da bude sve bolji i bolji“, poručila je.