Prvi put u povijesti Prvenstva grada Korčule u vaterpolu Nikolaši su osvojili brončanu medalju, a najuspješniji Borak deseti je put trofej vratio kući budući da je plivalište KPK na njihovom teritoriju.
Vaterpolsko ludilo Prvenstva grada zahvatilo je Korčulane prošlog vikenda kad su se na plivalištu Korčulanskog plivačkog kluba u središtu grada u petak odigrale dvije polufinalne, a onda u subotu i dvije finalne utakmice između četiri gradska naselja, odnosno kvarta, redom Borak, Biline, Sv. Nikola i Stari grad.
Jedinstveni igrokaz
Jedna od najvećih i najomiljenijih gradskih fešta obnovljena je 2007. godine, osim one dvije pandemijske godine, vikend je to po kojem Korčulani van otoka planiraju godišnje odmore, stari i mladi se bacaju u morski bazen i natječu u vaterpolu. Dok nadmetanje traje u moru, odvija se i na tribinama među navijačkim skupinama. Iako se događaj oslanja na amaterizam, druženje i zabavu, navijači svoje uloge shvaćaju vrlo ozbiljno pa se često u obiteljima gdje su supružnici iz različitih kvartova danima ne razgovara, a vrbuju se i djeca.
Ukratko, pravi dalmatinski, otočni, vaterpolski, tradicionalni i po svemu jedinstveni igrokaz koji ponekad, kao prošle godine, pređe granice. Sudac je, naime, prilikom izvođenja peteraca završio u moru zbog čega je Borak ostao bez finala pa su članovi udruge Sv. Todor dodatno potrudili oko organizacije.
“Udruga Sv. Todor ima nekoliko aktivnih članova koji čine udarno vodstvo, da nas ima više, bio bi nam problem pravedno i učinkovito donositi važne odluke kao prošle godine. No, moram se zahvaliti svima koji nesebično pomažu, mlađoj ekipi koja se iskazala ove godine, Gradu Korčuli, TZG Korčule, Aminess hotelima, svim ugostiteljima i obrtnicima na donacijama, svima koji su pomogli na bilo koji način. Mi ništa ne prodajemo, sve podijelimo, ako je netko ostao bez ćevapčića ili gemišta neka nam oprosti, potrudit ćemo se bolje dogodine”, smijući se poručuje predsjednik udruge Bartul Divić.
Ovogodišnji natjecateljski dio bio je i više nego uzbudljiv. U prvoj polufinalnoj utakmici Borak je bez veće neizvjesnosti izborio finale protiv prošlogodišnjih pobjednika Bilina, a drugo je polufinale ponudilo rijetko viđeni raritet. Ekipa Starog grada mislila je da je finale izboreno kad su u posljednju četvrtinu ušli s tri gola prednosti, no Sv. Nikola dvadesetak sekundi prije kraja izjednačava na 5:5 nakon čega su uslijedili peterci.
Ćevapi i gemišt
I to kakvo raspucavanje, pucalo se 15 serija! Na kraju je Miro Kačić, najbolji vratar turnira, obranio šut i odveo Starograđane u finale. U finalu je Borak s manje drame nego rezultat sugerira, a završilo je 9:8, pobijedio Stari grad i deseti se put okrunio titulom prvaka. Najveće iznenađenje turnira zasigurno su Nikolaši koji su pobijedili Biline rezultatom 10:6 i tako prvi put u povijesti osvojili brončanu medalju! Zapravo drugi put u povijesti, jednom su je dijelili jer se nije igralo za treće mjesto, no pravi navijači vječnih drvenih, ističe Divić, to “ne broje”.
“Napravili smo senzaciju, prokletstvo je prekinuto, povijest se mijenja, Sv. Nikola je s drvene prešao na brončanu, a malo je nedostajalo da završimo u finalu! Uvijek nas zezaju, prihvatili smo to i rugali se na vlastiti račun. Ali, pomak je vidljiv, ako se mogu tako izraziti jer nitko iz ekipe ne trenira, radi se o čistom amaterizmu. Možda dogodine završimo u finalu”, najavio je Nikolaš Divić.
Divić ipak naglašava kako je rezultat manje bitan, atmosfera na tribinama te fešta uz ćevape i gemišt do jutarnjih sati Korčulanima je ipak najbitnija. Ove godine tribine je u dva dana posjetilo oko tisuću i pol navijača koji su petak i subotu, nakon okupljanja na Spomeniku, u bučnoj navijačkoj povorci s rekvizitima i obilježjima ekipe za koju navijaju prošli kroz grad. Više je to nego što se skupi na nekim utakmicama prve nogometne lige, a ove je godine bilo i nešto više pirotehnike nego inače. Iako je gledalište bilo krcato, nikakvih incidenata nije bilo, zadovoljno ističe Divić.