Krajem travnja u Žrnovu, zaselku Postrana, u predjelu Glava na južnim padinama Defora, gotovo do temelja izgorjela je kućica 66-godišnjeg Pera Jelušića, sumnja se na podmetnuti požar. Pero i njegova supruga Smiljana se pitaju što radi policija, novih informacija nema, a oni su u strahu.
Pero Jelušić u svojoj je kućici s prijateljima iz Lovačke udruge Kamenjarka zadnji put uživao u nedjelju 23. travnja ove godine. Nakon lova su marendali, meso su, kaže, ispekli na vanjskom kominu jer je bilo prevruće, a kućama su krenuli oko 14 sati.
Sutradan, u ponedjeljak 24. travnja Pero je ispred kućice došao u jutarnjim satima s namjerom da pokosi oko maslina, no zaboravio je benzin za kosilicu. U kućicu nije ni ulazio, vratio se doma. Tog dana u poslijepodnevnim satima, njegovi sumještani koji imaju baštine u blizini, začuli su dvije detonacije. Jedan je sumještanin u daljini vidio i dim, ali je zaključio da netko čisti, uređuje maslinik ili vinograd. Nitko nije promislio da gori nečiji objekt.
U srijedu 26. travnja Pero je u jutarnjim satima s prijateljem ponovno krenuo u Glavu, imali su, kaže, posla oko kućice. Prizor koji ga je dočekao neće tako lako zaboraviti.
„Kad sam izašao iz auta odsjekle su mi se noge, nema krova, nema prozora, sve je izgorjelo. Stajao sam naslonjen na auto i gledao, nije mi bilo jasno što se dogodilo, prekjučer je sve bilo u redu, danas nema ničega“, razočarano se prisjetio Pero pokazujući nam fotografije kućice kakva je nekad bila. Pogled na fotografije i na izgorjelu kućicu je zaista šokantan, ostala je ruševina, požarište.
Odmah je nazvao policiju, a oni su došli za pola sata, protupožarni inspektor iz Metkovića dolazi kasnije popodne.
„Pronašli su kocke za potpalu ispred ulaznih vrata. Te su kocke neobične, manje od onih koje inače koristimo u kućanstvima, nisam vidio da se takve kocke negdje kod nas mogu kupiti. Inspektor je napunio dvije staklenke s dokazima, uzeo je i te kocke i čudio se kako to da su ispred vrata“, priča nam Pero.
Sutradan je u PP Korčula Pero prijavio događaj, pitali su ga, kaže, sumnjiči li koga za eventualno podmetanje požara.
„Nemam razloga u ikoga sumnjati, niti sam se s kim potukao, niti sam kome što ukrao. Ne sumnjam u nikoga, nije mi jasno“, ponavlja nam Pero što je rekao policiji.
Od tog je događaja prošlo tri tjedna, a iz policije Pero i supruga Smiljana nisu dobili nikakav konkretan odgovor. Jedva smo i mi za članak dobili odgovor od Policijske uprave dubrovačko-neretvanske kojim su nam potvrdili događaj te su isključili mogućnost tehničkog uzroka.
„Policija je na mjestu događaja u suradnji s protupožarnim inspektorom obavila očevid, isključen je tehnički uzrok požara što znači da je do požara došlo ljudskom radnjom. U sklopu kriminalističkog istraživanja koje ima za cilj utvrditi osobu odgovornu za ovaj požar, policija je provela niz mjera i radnji, o detaljima u ovom trenutku, iz razumljivih razloga, nismo u mogućnosti javno govoriti“, stoji u odgovoru PU dubrovačko-neretvanske.
U nedostatku informacija iz policije, Pero i njegovi prijatelji neke su zaključke donijeli sami. Dvije detonacije koje su se čule u ponedjeljak oko 17 sati vjerojatno su od agregata za struju i motorne pile ili uree, umjetnog, dušičnog gnojiva koje je bilo u kućici. Jedan je njegov prijatelj primijetio kako su svi otvori u potpunosti izgorjeli, osim lijeve strane jednog prozora što je, možda, značilo da je baš tu
požar podmetnut. Na njihovu je istragu očito računala i policija, nakon uslijedio je poziv PP Korčula.
„Ponadao sam se da me zovu kako bi mi rekli da imaju neke informacije o počinitelju, a inspektor me pita jesam li ja što doznao!“, gorko se smijući priča nam Pero.
Njegovoj supruzi nije smiješno, inspektor je zvao i nju s pitanjem koje nije mogla niti zamisliti, a otkriva nam da živi u strahu.
„Inspektor me pitao je li moguće da je požar podmetnula neka supruga lovaca jer joj smeta što joj muž u kućici provodi vrijeme. Pitanje me iznenadilo, promašeno je, lovci koji se okupljaju u toj kućici većinom niti nemaju žene“, uznemirena je Smiljana pa nastavlja – „Nije mi svejedno, strah me je, ako je zapalio kućicu može nam zapalit i auto, kuću u kojoj živimo. To je neki poremećeni um, a mi i dalje ne znamo o kome se radi“.
Nisu samo uznemireni, Jelušići su i tužni. Pero je sa suprugom započeo uređivati maslinik i graditi kućicu 2012. godine. Radi se o poljskoj kućici koja je bila u potpunosti opremljena kuhinjom, sanitarnim čvorom, trpezarijom, kaučem, kvalitetnim otvorima, imala je unutarnji otvoreni komin i vanjsku terasu s otvorenim kominom, stambenog prostora oko 20 kvadratnih metara. Takve su kućice karakteristične za taj dio otoka, ako nisu u uvalama, onda se vežu uz vinograd ili, u ovom slučaju, uz maslinik, a iako se nazivaju poljskim, prilično su prostrane, uređene i udobne. Perova je kućica nakon više od 11 godina strpljivog rada bila skoro gotova, trebao je još samo postaviti pločice, a onda je doslovno preko noći sve nestalo. U rad policije, kaže, nema povjerenja.
„Kućicu sam gradio pomalo, kako sam imao malo viška novaca tako sam kupovao materijal. Znam svaki red bloketa, sve je bilo gotovo, trebalo je samo staviti pločice i jednog dana, kad skupimo novce, solarne panele, uživati tamo u mirovini. Ne vjerujem da će policija riješiti slučaj, nisu nikad do sad, pa neće ni sad. Nemam u njih povjerenja“, uvjeren je Pero.
Sudeći prema angažmanu i smjeru u kojem istraga ide, inspektori iz PP Korčula eventualno mogu nekome od Perovih prijatelja lovaca pronaći ženu, a slučaj će ostati neriješen. Šalu na stranu, ovaj je slučaj šokirao cijelo mjesto, Žrnovci kažu da se ne sjećaju nečeg sličnog u bližoj prošlosti, a tako tvrdi i policija.
„Imali smo slučajeva zapaljenja objekta čiji uzrok nije bio tehničke prirode, nijedan od tih slučajeva nije izazvan svjesno i s namjerom“, potvrđuju iz PU DNŽ. Onaj tko je spreman zapaliti nekome kućicu, spreman je i na gore stvari, zaključuju mještani.
Strpljivi i vrijedni desetogodišnji rad ipak neće nestati preko noći, a za to će se pobrinuti Žrnovci. Pero je bio dragovoljac Domovinskog rata pa je uz njega stala Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata kao i Kuneji, žrnovska sekcija Lovačke udruge Kamenjarka. Oštro su osudili događaj, a najavili su fizički i financijski pomoći Peru u obnovi kućice. Kako doznajemo, s radovima su već počeli, napravljeni su prvi koraci, požarište je očišćeno, ostali su goli zidovi, spremni za obnovu.
„Kad smo uredili maslinik, ručali smo na meji, odlučio sam nagraditi kućicu. Kad sam napravio temelje jeli smo u kućici, sjedili smo na kamenima i gajbama. Zadnjih smo godina ručali za stolom, ručat ćemo opet. Naravno da ću je obnoviti, jedan luđak me ne može zaustaviti“, poručio je Pero, a uz pomoć prijatelja sigurno će u tome i uspjeti.
