Gotovo tisuću Velolučana, kao i ljubitelja sporta iz okolnih mjesta, okupilo se danas na „velu rivu“ u Veloj Luci kako bi dočekali blizanke Ivanu i Josipu Jurković, veslačice Veslačkog kluba Ošjak koje su, zajedno s Brunom Milinović i Izabelom Krakić osvojile svjetsko juniorsko zlato u četvercu.
Kad su Ivana i Josipa, zajedno s Brunom i Izabelom, izašle iz katamarana koji ih je iz Splita doveo u Velu Luku, mjestom se prolomio gromoglasak pljesak i pjesma. Gotovo tisuću Velolučana u dresovima na kockice skandiralo je u čast zčetiri zlatne veslačice koje su nakon dvadesetčetirisatnog putovanja od Litve, gdje je održano svjetsko juniorsko prvensto u veslanju, bile vidno umorne ali i oduševljene dočekom.
Ivana i Josipa, u pratnji majke Darinke, kao i Izabela i Bruna, nakon izlaska iz katamarana premjestile su se u brod Muro koji ih je, uz glasne navijačke pjesme, vozio diljem rive na radost okupljenih mještana sve do mosta ispred Veslačkog kluba Ošjak gdje ih je dočekala načelnica Katarina Bikić.
Nakon što su se sestre Jurković obratile okupljenima i zahvalile svima na dolasku najavivši olimpijsko odličje za tri godine, na zahtjev njihovog dugogodišnjeg trenera Tina Dragojevića svi su skupa otpjevali hrvatsku himnu. Da bi sreća bila potpuna, naglasile su sestre Jurković, nedostaje samo njihov otac pomorac koji nažalost nije mogao biti s njima. Nakon kratkog druženja s mještanima i okupljenima, sestre Jurković zajedno s kolegicama produžile su kući na zasluženi odmor.
Ivana i Josipa su blizanke iz Vela Luke na otoku Korčuli, Ivana je starija dvije minute, a Josipi su tijekom poroda stali otkucaji srca. Neko vrijeme su provele u inkubatoru. Danas su već sedam godina vladarice kategorije dvojac na pariće popularno nazvan dubl i nemaju konkurencije na državnoj razini, a već dvije godine osvajaju zlata i u četvrcu što su potvrdile i u Litvi.
Veslanje je u Veloj Luci popularan sport. Veslački klub „Ošjak“ poznat je po svojim rezultatima na svim većim natjecanjima i veslački konkurira najboljim klubovima u Dalmaciji ali i u Hrvatskoj. Ivana i Josipa počele su veslati u dobi od 10 godina na poziv prijatelja – probale su i svidilo im se. Uskoro su morale odlučiti hoće li trenirati veslanje ili će nastaviti s rukometom jer se nisu uspjevale baviti s dva sporta, na svu sreću odabrale su veslanje.
Na pitanje što je bilo presudno u odabiru Josipa odgovara kako je u ekipnom sportu kao što je rukomet uspjeh timski, a ona želi odličja i uspjehe samo za sebe. Uz vodstvo trenera Tina Dragojevića koji ih je naučio sve o veslanju došla je i prva medalja i to 2011. godine u Splitu, a zajedno su sjele u dubl 2012. godine. Dogodio se „klik“, zajedno su veslale savršeno, to je jednostavno bilo to i odličja su dolazila sama od sebe.
Najdraže medalje su im zlato iz Croatia Opena 2013. kad su u teškoj i neizvjesnoj trci pobjedile Sloveniju za 30 stotinki i Josipino ovogodišnje zlato u skifu na međunarodnom najtjecanju. Ivana je nepravedno diskvalificirana na startu, a Josipa je vidjevši njene suze odlučila kako nitko neće pobjediti te je dobila utrku za 80 stotinki. Utrke dobivene za nekoliko stotinki njima su najdraže, a tih nekoliko stotinki često ovisi o puno rada i svakodnevnih treninga.
„Prije natjecanja treniramo ujutro i poslijepodne. Trening je ujutro u 6 sati prije škole, zatim škola do 13:45 sati, poslijepodne je trening u 16 sati. Treninzi traju po dva sata, trčanje, ergometar i veslanje. Nakon treninga moramo učiti za školu, nedavno smo upisale Opću gimnaziju u Vela Luci i imamo vrlo dobre i odlične ocjene. Navečer možemo s prijateljima na kavu ili piće ali kratko“. – ispričala nam je Josipa.
Iako živu skupa, veslaju skupa, idu u školu skupa, sestre Jurković tvrde kako ne rade baš sve skupa iako je u to teško povjerovati. Za potrebe kluba na natjecanjima često veslaju odvojeno u skifu, s drugima u četvercu ili ih miješaju s drugim veslačicama u dublu. S takvim rasporedom nisu zadovoljne jer jedna drugu najbolje prate i razumiju, te im druge veslačice nisu dorasle kvalitetom veslanja. Na takav način klub dobije više bodova dok Jurkovićke drugo mjesto doživljavaju kao neuspjeh i bude im neugodno. Svjetsko juniorsko zlato trenutno je njihov najveći uspjeh, no sanjaju olimpijsku medalju:
„Želimo naporno trenirati, dati sve od sebe, strahovito se potruditi i sudjelovati na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020. godine ! Najveći san nam je olimpijska medalja, ko i svakome pravome sportašu!“. – objasnila je Ivana.