- Nije to k'o kad pečeš tortu, staviš je u peć, pričekaš, poslije ukrasiš i gotovo. Ako hoćeš dobro ukuhat' vino za mantalu, treba ti i pet ura. A da kontonjata postane tvrda, moraš miješati barem dvije ure – povjerava nam gospođa Nike Šiša male tajne izrade konavoskih gulozeca bez kojih se ne može zamisliti nadolazeći advenat.
Predblagadansko vrijeme za Šiše je udarna sezona, delicije se rade bez prestanka, a tako stižu i narudžbe.
Nike je prve svoje slastice napravila još kao djevojčica uz mater u rodnim Dunavama, u kući od Primića. Nastavila je u Mihanićima, gdje se udala i usavršila 'zanat' oko dunja i slatkog grožđa.
- Cijeli život se u nas spravljalo slatko za Božić i za Uskrs. Muka je to, od guljenja voća, rezanja, gnječenja i kuhanja vina, ali je lijepo kad sve zgotoviš i kad ne'ko to prepozna– govori nam domaćica koja je na trpezu iznijela sve voćne blagodati kroz godinu. Uz kontonjatu i mantalu, tu su vječići suhih smokava, slatki arancini i broštulani mjenduli.
- Za arancine naranče moraju biti domaće, starinske i pune pica, pomalo ljutkaste. Vašingtonke isto mogu proć', ali samo ako nema drugih. I od ljutih naranača se mogu činiti fini arancini – otkriva Nike. Za nju su arancini mačji kašalj, a broštulani ušećereni mjenduli tek mrvicu teži. Cijeli i neoštećeni mjenduli su ključni, pa cukar...za aromu netko još stavi malo cimeta, netko liker od ruže i to je to.
Nike je cijeli život bila domaćica, poljoprivrednica i prodavačica na placi. Šiše su, priča, prvo imali farmu krava, pa farmu prasaca i vazda krcato povrća i voća. Od domaćih višanja i oraha rade likere, dunje za kontonjatu zaobišle su bolesti i štetočine pa su prvoklasne. Uostalom, kao i sav asortiman u OPG-u u Mihanićima, gdje se po danu ide u baštinu, a noću kuhaju gulozece.
Nike ih neđejom ljeti nosi u Čilipe prodavat kad nastupa folklor. Dosta robe uzmu i konavoske suvenirnice i hoteli kao izvorni jestivi suvenir. Otkad su apartmani uzeli maha, često zovu i iznajmljivači koji žele svoje goste darivati lokalnim poslasticama. Šiše ispunjavaju sve želje, samo zamole mušterije da zazovu dva dana unaprijed, da im slože košaru.
Jer Šiše osim 'kuhanja' i pakiraju slatkarije u košare koje nabavljaju u Međimurja. Za paketiće treba i dosta druge ambalaže, celofana, kartona i fjoka, ali i cijeli 'šumarak' dekorativne lovorike kako bi proizvod u konačnici bio oku što ugodniji. Brand je odavno prepoznat jer narudžbe jedna drugu sustižu:
- Bajadera ima svuđe za kupit, a ovako nešto lijepo i domaće više se cijeni. I kod stranaca i kod naših Konavljana koji često svojti u Zagreb nose suhe smokve, narančine i ove gulozece. A jave nam se i firme, naruče korpice kojima za feste onda darivaju poslovne partnere i prijatelje – kaže nam Nike koja je nedavno mantalu ukuhavala u kotlu od rakije od 880 litara!
Uz domaćicu u slatkoj manufakturi rade i njezina kći Marina Šiša- Vivek, sin Pero i nevesta Ksenija, a podršku daje i troje unučadi Nike, Božo i Made... Kći Marina s mamom se super nadopunjuje u poslu:
- Ja sam tip od vage, a mati od oka. Ja bih sve po receptu, a ona reče 'dodaj to, oduzmi ovo' i ide. I vrijeme je važan momenat. Recimo, za broštulane mjendule sa šećerom i cimetom moraš točno znati momenat kad ćeš mjendule dignut' s ognja da ne zagore. A kore od naranče već sad treba počet' skupljat i stavljat u škrinju za nove arancine. Što se kontonjate tiče, ne smije bit superglatka jer je onda k'o žele. I zato ne koristimo štapne miskere – govori Marina kojoj je cilj da Šišine gulozece ne služe za ukras nego za pojest':
- Za sebe bih rekla da sam tradicionalist koji prati trendove. Mantalu radimo po 150 godina starom receptu, ali je više ne režemo četiri prsta debelo. Zbog alergičara imamo i varijantu bez oraha, s dodatkom maslinova ulja koje daje sočnost – tumači Marina, arheologinja i doktorica znanosti koja je upravo u konavoskim gulozecama naša svoj eldorado.