Nagledali smo se primjera gdje selo gubi bitku s gradom, pa je prava rijetkost kada naiđete na selo koje vrvi životom. Takva je Stravča, selo u Konavoskim brdima, 12 kilometara udaljeno od Cavtata. Od 50-ak stanovnika, 17 je djece što ovo selo čini jednim od mlađih, ne samo u Konavlima.
- U zadnjih 25 godina nitko od mladih nije pošao, dapače većina ih se oženila, imaju djecu i tu žive. S obzirom da je daleko, dugo vremena bilo je primjer pasivnog sela, sve do prije desetak godina – kaže nam predsjednik Mjesnog odbora Stravča Miho Orepić pa naglašava kako ni iz okolnih konavoskih sela mladost ne seli u veća središta.
Plodna zemlja
Ovaj otac četvero djece koji se bavi poljoprivredom nije poželio otići iz Stravče, ‘ćaća je cijeli život proveo na ovoj zemlji radeći, prije 20-ak godina registrirao je OPG’.
- Nakon što sam prestao raditi, počeo sam se intenzivnije baviti time. Prilično radimo, nema toga previše, ali na zemlji je uvijek posla, u proljeće pogotovo – ističe naš sugovornik. Članovi familije daju ruke, oko zemlje je svaka pomoć dobrodošla.
- Prije se sadio raštan i glavati kupus, sada u jesen i proljeće imamo desetak vrsta kupusnjača. Brokula izađe fantastična, ne može biti slađa, pa verza, pupčari, ljubičasti kupus..., ljudi se otimaju kad je vrijeme od toga. Vjerojatno je ovdje zemlja plodnija, nešto specifično ima u ovim našim vrtačama, što iz nje rodi, slađe je nego negdje drugo, definitivno – kaže Orepić koji svoje proizvode svaki dan plasira na cavtatskoj zelenoj placi.
- U Cavtatu na placi sam u 10 ura, većina proizvoda pođe prije nego ih donesem. Prije podne sam natrag doma. Ujutro pripremam svježi sir i tako freški, star pola ure, donesem na placu. Isključivo radim svježi sir – kaže ovaj Konavljanin zadovoljan placom u Cavtatu koja ljeti zna biti skučena jer veći je protok ljudi.
- S obzirom na pomamu koja vlada, turistička, apartmanska i prijevoznička, kad obavim što imam, volim biti što dalje od svega ako mogu. Zato je Stravča, iako je udaljena, idealna! Tu vlada mir. Put do Stravče je relativno dobar, imaš sve što ti danas treba, voda, struja, internet, sve što je čovjeku neophodno ima u Stravči – kaže nam stanovnik ovog konavoskog sela u kojem je voda u kućanstva dovedena prije desetak godina, pa spominje tek jedan nedostatak:
Mlado selo
- Mana života u Stravči je što roditelji moraju voziti djecu na izvannastavne aktivnosti što iz udaljenog sela baš nije zgodno. Znao sam po tri puta dnevno voziti djecu na aktivnosti u Cavtat i Dubrovnik. Dok ih odvedeš, pričekaš i vratiš, treba ti više vremena nego za ono čime se baviš, što ti je posao. To je otežavajuća okolnost, po meni i jedina. Sve drugo je u korist življenja u Stravči. Odmaknut si od gužve, strke, živiš na čistom zraku, radiš na zemlji i hraniš se zdravo onim što ti zemlja daje, imaš komod oko kuće, nitko nikome ne smeta. Dosta su dobri odnosi među ljudima. Kad nešto radimo u selu, a puno smo toga napravili radom mještana i financiranjem od općine, nije problem okupiti sedam, osam ljudi bez problema da idu nešto raditi. A kad pričam s onima koji žive u mjestu od tisuću ljudi, da ih nađeš trojicu za odraditi nešto, nema šanse. Vladaju odnosi kakvi su vjerojatno prošlost za veliku većinu svijeta, ali nisu za nas. U Stravči vlada zajedništvo.
Prije Domovinskog rata selo je imalo i trgovinu, danas je najbliža ona na Zvekovici, deset kilometara dalje. Imaju područnu školu za niše razrede, osnovci iz viših razreda i srednjoškolci organiziranim prijevozom idu u školu Cavtat, odnosno u grad. Zanimljivo je da u ovom malom selu u područnoj školi ima 11 đaka.
- Ako gledamo druga, veća sela, mislim da je područna škola u Stravči s najvećim brojem učenika, pogotovo kad pogledate koliko je malo stanovnika u selu. Stvarno pozitivno! - zaključuje Miho Orepić.