Javnost je sa zanimanjem dočekala vijest sa sjednice Općinskog vijeća Konavala da će se nakon punih deset godina stanarima nekadašnjeg cavtatskog hotelskog naselja na Zvekovici omogućiti otkup stanova po cijeni od 8 do 17 tisuća eura, jednokratno ili na rok od pet godina. Ponuda s obzirom na aktualno divljanje cijena stambenih kvadrata na krajnjem jugu zvuči nevjerojatno, no najava ove pogodnosti nije naišla na sveopće odobravanje. Točnije, jedan od stanara sa Zvekovice, Albin Glavor, poručuje kako Općini ne kani platiti ni centa za stan koji smatra neosporno svojim:
- Ja sam s Općinom na sudu upravo radi tih stanova. Kako mogu biti zadovoljan kad mi idu prodati ono što je moje? Ništa od onog što je na sjednici rekao načelnik Lasić nije istina. I on je bio na sudu kao stranka, a za moju parnicu čekam presudu 11. travnja. Ovo što radi Općina sve je nelegalno, trebao bi im doći DORH da malo vidi što se radi - tvrdi Glavor koji je, ističe, radio u Hotelskom Cavtat, a na ovoj je adresi od prije rata, točnije od 1984.
- Tad su ti stanovi sagrađeni, nisu imali dozvole jer su građeni kao montažni objekti, Marles je gradio daleko bolje nego su ovi današnji stanovi. Sve je u ratu spaljeno i opljačkano, kasnije je stanove obnovila država na moje ime i prezime, imam papire gdje piše ‘vlasnik Albin Glavcor‘. Rješenje od Hotelskog sam dobio na kojemu piše ‘trajno korištenje‘, koje zamjenjuje ‘privemeno korištenje‘. Zemlja je kupljena u to vrijeme i plaćena stambenom fondu u koji smo svi tada ulagali. A ovdje su mnogi dobili stanove a nisu uopće bili radnici Hotelskog, ne znam kako su do njih došli. Neki su već otkupili od Općine stanove, a na koji način, ne zna nitko – navodi stanar sa Zvekovice i nastavlja:
- U ratu je naselje izgorjelo, a država mi je stan obnovila ugrubo, sve ostalo sam napravio ja, i fasadu stavio, platio kanalizaciju, vodu i sve što treba. A ako je to bio općinski stan kako govore, kako to da me u 40 godina nitko nije tražio da platim najam?! Budući da nije imalo dozvolu za njih, Hotelsko je stanove dalo tadašnjem SIZ-u, stambenom pri Općini Dubrovnik. Kad se poslije rata raspala Općina Dubrovnik, zemlju je pripala ponovno natrag Hotelskom. U to vrijeme, danas pokojni direktor Hotelskog Pero Dragojević, da bi smanjio temelji kapital društva, poklanja zemlju Općini Konavle, umjesto da ga da nama radnicima koji smo ih obnovili. Otad počinju problemi. Općina na temelju te darovane zemlje knjiži naše stanove. A nakon knjiženja, sad traži da joj platimo?! Čekam presudu, vjerujem našem pravosuđu, ali ako ne budem zadovoljan, idem daleko dalje - rezolutan je Albin Glavor.
Na njegove prozivke odgovara konavoski načelnik Božo Lasić:
- Na Zvekovici su bili stanovi koji nisu bili čvrsta gradnja, nego montažni objekti, od lošeg materijala. Kad je došla neprijateljska vojska, cijelo naselje su do temelja spalili. Po završetku rata mi smo krenuli u obnovu tih stanova u kojima nitko nije imao stanarsko pravo. U obnovu smo krenuli putem naše firme Konavoski dom koja je uspjela izlobirati da država sve te stanove obnovi do faze roh baua. Potom su u stanove uselili oni koji su tu stanovali prije paleži, a uselili su se i neki koji tu ranije nisu živjeli. U međuvremenu su se neki proširili, tako da gore danas ima i stanova od 117 kvadrata. Nekad je vlasnik naselja bio SIZ, samoupravna interesna zajednica za stanovanje, koji su u diobenoj bilanci između dotadašnje Općine Dubrovnik i novih općina dodijelili Općini Konavle to zemljište sa stanovima, čemu se nismo baš radovali, jer smo znali da to donosi probleme. No, kako smo postali vlasnici stanova, problem smo morali riješiti kako bi stanove na koncu mogli ustupiti stanarima - govori nam načelnik Lasić. Dodaje kako na tom dijelu Zvekovice ništa nije bilo imovinsko-pravno bilo riješeno, a da je Općina oduvijek željela problem riješiti na način da se stanarima ti stanovi ustupe.
- Kad sam prije12 ili 13 godina došao u općinu, javili su mi se ljudi iz tog naselja i ja sam se zdušno prihvatio rješavanja problema, da konačno dobiju stanove i na njima pravo vlasništva. No, sve do donošenja Zakona o legalizaciji nismo se mogli pomaknuti s mrtve točke. Onda smo krenuli u legalizaciju objekata, a kao vlasnici morali smo napraviti izmjere, projekte, dokupiti zemljište, angažirati pravnike i arhitekte kako bismo imali točnu kvadraturu da se može legalizirati tih tridesetak stanova. Sve smo to radili više godina, Općini je iziskivalo velika proračunska sredstva jer nije bilo uobičajeno rješavati toliko stanova na jednom mjestu. Istina je da sam se zauzimao da se tim ljudima ustupe stanovi besplatno, no nadležni su me upozorili da ne mogu tako postupati s općinskom imovinom, tim više jer smo toliko uložili u legalizaciju. Primjerice, osoba koja je radila bilo koji nelegalni objekt morala je legalizaciju platiti par tisuća eura. Kao načelnik se ne mogu bahatiti općinskim novcem - veli Božo Lasić i napominje kako su općinari imali dvije mogućnosti:
- Ili ponuditi stanove na otkup na natječaju na koji bi se mogli javiti i drugi, a ne samo stanari sa Zvekovice, ili ići na sudsku nagodbu, na što smo se mi odlučili. Nakon svega odrađenog, procijenili smo i vrijednost stanova, od kojih je najveći, 117 kvadrata površine, stajao 17 tisuća eura, a jedan manji, površine do 68 kvadrata 8 tisuća eura. Ljudima smo ponudili mogućnost plaćanja jednokratno ili na rok od 5 godina. Uložili smo silnu energiju, novac i znanje u to. A što se tiče gospodina Glavora, ovo je parničenje iz obijesti i ništa drugo. Spor ćemo sigurno dobiti. Žao mi je što je došlo do ovoga i ni danas ne svaćam zašto nas zapravo tuži. Ne sporim da je ulagao u obnovu, ali ovo stvarno nema smisla. Gospar Glavor ovim čini štetu Općini, susjedima koji žele otkupiti stanove i nadasve sebi jer će ga sudski troškovi doći skuplje od otkupa stana - zaključio je Lasić.