Kad nekome neupućenom spomenete Ceru, pogledat će vas blijedo i vjerojatno reći da nema pojma gdje bi to bilo. I doista, mjesto je to udaljeno oko 3 kilometra od ‘najbliže‘ civilizacije, u ovom slučaju Dube Konavoske. Čista priroda, mir i cijeli patchwork obradivih polja u brdskom krajoliku najdraže su pribježište Grgura Grgurevića, 31-godišnjeg poljoprivrednika, stočara, eko proizvođača.
Moglo bi se ovom marljivom mladom Konavljaninu naći još zanimanja za pohvaliti, a njemu je, skromnom kakav već jest, dovoljno što je sa suprugom Barbarom našao svoj kutak svijeta koji s razlogom naziva zasebnom cjelinom.
Spoj s prirodom
Osnovali su supružnici Grgurević i svoj OPG, intrigantnog imena ‘Grgurićeva škrinja‘. Kad odškrinete tu škrinju, bit će vam jasno koliko obilje biljnog i životinjskog svijeta se tamo skriva:
- Još uvijek su rijetki OPG-ovi kao što je naš, no nadam se da će im broj rasti i da će to motivirati mnoge mlade da pokrenu svoj OPG ili ‘poguraju‘ postojeće od svojih roditelja. Tako mogu uvelike pomoći stvaranju ponude i, kako bi se reklo, hranidbene neovisnosti naših sugrađana koji ne mogu sami proizvoditi zdrave namirnice, a ne žele trošiti svoje novce na uvozne stvari u trgovinama – kaže nam Grgur koji je svoju ‘škrinju‘ otvorio prije dvije godine, a uz glavnu suradnicu, suprugu Barbaru, pomažu i njegovi roditelji Marko i Luce kad zagužva od posla.
Priča domaćin o počecima svoje farme kojom danas šeću mnoga grla, čuje se topot konjskih kopita i mukanje krava od čijeg mlijeka nastaje prvoklasan sir, maslo, skuta:
- Otvaranju OPG-a prethodila je Barbarina i moja želja da imamo farmu životinja, u prvom redu zato što nas to privlači, ali i stoga što nudi u današnje vrijeme toliko potreban mir i poželjno okruženje za odgoj djece i njihov spoj s prirodom i Božjim zakonima koji se sve manje vide u društvu a kod životinja i u prirodi su stalni, čvrsti i nepromjenjivi. Uvijek kažem da je ključno biti pozoran promatrač. Sve je zapravo ocrtano i vidljivo na platnu prirode, samo treba utišati malo um i primijetit ćete – veli ovaj svestrani farmer koji se nakon srednje Trgovačke škole okušao kao stolar, konobar, vozač taksija, mesar, skladištar i prodavač... Sad je, priznaje, usidrio u Ceri i ne kani nikud od svoje ergele, povrtnjaka...
Proljetno doba od godine je posebno zahtjevno za sve koji žive od zemlje, pa tako i malu ekipu iz Cere koju Grgurići nazivaju svojom ‘zlatnom polugom‘:
- Mjesto je okruženo visokim brdima na istoku što omogućava kasnije ‘parenje‘ sunca ljeti, a to znači i dugo zadržavanje rose i u najvrućem razdoblju ljeta, što naravno održava vlažno tlo, a tamo nemamo izvor vode kojim bi navodnjavali tako da nam baš ovakav geografski položaj uvelike pomaže. I da, proljeće je nama, kao i svima koji se bave poljoprivredom najzaposleniji dio godine, ide obrada tla, gnojenje, sađenje, okopavanje i slično, što sve oduzima puno vremena – primjećuje Grgurević kojega mnogi (pre)poznaju po uzgoju rasnih prepoznaju i po rasnim konjima i kravama.
- Barbari i meni konji su onako, za dušu, ogromni smo ljubitelji konja i jahanja. Imamo ih samo za svoje guste, ja sam na tom planu poprilični neznalica, ali izvlačim se na seoska znanja dok je Barbara već profesionalka, ona iza sebe ima nekoliko natjecanja i medalja dok je još živjela u Osijeku, tako da pokušava prenijeti znanje i na mene. A krave su nam ‘specijalke‘, pasmine Jersey, manjeg rasta od prosječnih pasmina ali zlata vrijednog mlijeka koje je sastavom najbogatije od svih pasmina. Čak je i mala litraža tog mlijeka je dovoljna za izradu sira – ispričao nam je mladi konavoski ‘opegeovac‘. Priznaje da su dugo istraživali što bi od grla uzeli i odlučili su se baš na Jersey pasminu:
- Bilo je teško doći do njih u Hrvatskoj jer postoji samo jedan uzgajivač kod kojeg nije bilo tad krava na prodaju. No, onda smo krenuli nazivati na sve strane i došli do uzgajivača Dragana Domazeta iz Sinja koji je bio uzeo za svoju farmu takve krave i inače nisu bile na prodaju ali mu se svidjela naša inicijativa. Htio je pogurati našu priču i prodao nam je prve dvije krave a i godinu kasnije još dvije junice. Moram reći tu nam je i na raspolaganju i voljan pomoći kod svake sitnice i dati savjet kad god je to potrebno, hvala mu - vedro će Grgur koji s konjima ima posebnu rutinu:
- Konji su vani od 0 do 24 sata, osim kod zimskih dana, tad su u štali. U zadnje vrijeme manje idemo jahati jer smo dobili dijete pa nemamo vremena. Vjerujem da životinjama to odgovara jer mogu ljenčariti po šumi, ali vratit ćemo se u rutinu ubrzo. A krave su za razliku od njih dosta zaposlenije, buđenje im je u 6 ujutro pa slijedi tuširanje, pranje vimena, mužnja i šetanje do paše gdje proborave cijeli dan pa se vraćaju natrag u štalu na mužnju i spavanje – kaže nam mladi poljoprivrednik.
Vole ga i kravice
Grgur se pročuo i po uzgoju batata. Vrlo brzo pokazalo se da ta biljka uopće nije zahtjevna:
- Prve godine rada s OPG-om testirali smo par novih nasada, a baš nam se batat pokazao kao najbolji i ove godine ćemo uduplati njegovu proizvodnju. Jako je jednostavan za obradu i cijeli je iskoristiv, od lista do gomolja. Krave obožavaju list batata koji je jako bogat nutrijentima, što poboljšava mlijeko i zdravlje krava, a gomolj ostavljamo sebi i za prodaju. A pokoji put im ukrademo list za napravit i nama salatu – šali se Grgur koji je iz prakse u polju spoznao da batat voli toplije vrijeme pa se sadi kad temperature budu stalnije oko 18 stupnjeva:
- Treba ga zalijevati prvih par dana, a kad pusti korijene dalje gura sam. Tržišta za njega ima, potražnja i cijena su dobre, sve se proda na kućnom pragu i u dostavi – kaže nam sugovornik koji je uz batat ‘eksperimentirao‘ i sa sadnjom voća i povrća:
- Da, dosad smo testirali desetak nasada raznog povrća, kao i sorte koje su naši stari sadili, da utvrdimo što nam najviše paše, i već sada specijaliziramo se za veći uzgoj boba, cikle koja u ovoj zemlji naraste ogromna uz kravlji gnoj što nam je fascinantno, starinski česan i batat, ostalo sadimo manje za kućnu upotrebu i višak prodamo ako bude od slanića, bobice,pomadora, balančana, graška i slično. Voća zasad imamo samo za vlastitu upotrebu od jabuka, krušaka,šljiva, kriješava, mrkatunja, višnje... Planiramo napraviti nove nasade i povećati za prodaju, upravo pripremamo jedno zemljište za to – otkriva Grgur Grgurević koji se poljoprivrednom proizvodnjom bavi na površini od oko 5 tisuća četvornih metara:
- Nekih 1500 je namijenjeno za voćke, a u Dubi se uređuje i teren za košnju sijena. Opstati na tržištu je moguće, potvrđuje to i Grgurov primjer, ali treba se, kaže, strogo specijalizirati. Jer, nije svako mlijeko isto, niti svako tlo isto reagira.
- Kod nas u Konavoskim brdima zemlja se ‘kreće‘ od smeđice do crnice, jako je porozna za vodu i bogata sastavom ali je malo površinski ima. U Konavoskom polju je s druge strane, sastav od glinene zemlje do pjeskurate koja je ispirana masivno vodom izlijevanjem rijeka tisućama godina do prije izgradnje odvoda u more. Time je naravno i nosila bogatstvo tla pa je više treba gnojiti nego onu na brdima, ali svako tlo ima svog gospodara od povrća, npr. kod nas na brdu gomolji kao krtola i batat su kraljevi dok je u Konavoskom polju kapula gospodar uspješnice – uspoređuje Grgurević i napominje još jednu ključnu ‘sitnicu‘:
- Jedno je sigurno. Ako radite nešto što nitko drugi nije i neće,ima mjesta za napredak i uspjeh.
