Bez obzira na mijene u društvu, ratove i epidemije, neke tradicije nikad ne odumiru. Uskrs je za konavoske obitelji na samom vrhu ljestvice običaja. Duga korizma koja započinje zimom i oskudnom prirodom s još golim granama završava blagdanom u raskoši proljetnih boja i optimizma:
- U Konavlima je Božić pepeljak, a Uskrs veseljak. Božić se čestita kolendavajući i stoji se doma, a Uskrs se čestita svakojako. Od rane jutarnje mise do kasne večeri, narod se veselio, čestitao, Konavljani su obilazili jedni druge. Mladost bi u popodnevnim satima balala kolo po gumnima, plesalo se i pjevalo. Majke bi obilazile svoje tek udane kćeri noseći im stotine omaštenih jaja. Po dva za svakog muškog iz kuće, a ostalima po jedno. Taj se običaj zvao nosit košic, a odvijao se samo u prvoj godini braka mlade nevjeste. I danas je živ – otkriva nam ravnateljica Muzeja i galerija Konavala Antonia Rusković Radonić bogatstvo običaja koji su nekad uključivali i uskrsne mise koje su se služile mnogo ranije nego danas.
Mladost u starosti
- Crkve su bile okićene svim mogućim cvijećem kojega je u to vrijeme bilo u izobilju, i u đardinu i u divljini. Uz cvijeće je bilo obavezno imati mladu pšenicu ili proklijalu leću koju bi žene na dan Blagovijesti natopile da proklija. U svakoj crkvi je bilo prikazano Pokopanje, negdje kreativnije negdje nešto manje. U cavtatskoj crkvi svetog Nikole Isusov grob je izradio u obliku diorame sam Vlaho Bukovac. Na oltarima s Isusovim grobom nastala bi prava scenografija; otvoreni grob u donjem dijelu oltara bio bi otvoren s ležećim Isusom unutra, ispred njega proklijala pšenica i cvijeće po skalama od oltara, a po oltaru pak svega cvijeća. Narod se poklanjao i molio pred Isusom – navodi Rusković Radonić i dodaje kako bi nakon mise počeo obilazak kuća gdje su stari i nemoćni kako bi im se čestitalo Uskrs. Do objeda bi mladost obišla sve seoske stare, a djeca bi dobivala i dijelila jaja kojima su se igrali, tuckali i gostili narednih dana.
Dijeljenje ognja
- Na Uskrs se u Konavlima svugdje jela janjetina ili kozletina. Naši kazivači nam uvijek napominju da je takav objed bio i u najsiromašnijim kućama. U velikoj familiji bi se ispekao cijeli jagnjić, a činilo se i juhu. U ovo doba godine već bi bilo svakojakog luka i zeleni, pa je Uskrsni objed trebao biti zaista velika gozba. Uz bedru, jaja, mladi i sušeni sir na trpezi se dobro gostilo. Od Uskrsa do malog Uskrsa na trpezi je obavezno stajao okrugli kruh, brašenica sa svijećom u sredini, baš kao na Krsno ime. Općenito je bogatstvo pečenja kruha dolazilo do izražaja ovih dana. Brašno se prosijavalo po dva puta da kruh bude što finiji, a radile su se brojne inačice s mlijekom i jajima, teharice, uskrsne pogače i drugi slatki kruhovi. Kao slatko bi se na kraju servirao padišpanj – kaže ravnateljica Muzeja i galerija Konavala.
Ravnateljica MiGK iznosi i manje poznat običaj blagoslova hrane i vatre na Veliku subotu. Na večernjim misnim slavljima po konavoskim maticama najdojmljivije je zajedničko čekanje svjetlosti kroz dijeljenje ognja šterikama iz velike vatre zapaljene pred crkvom. Naš večernji običaj nekad se odvijao ujutro, prije nego li je Glorija zazvonila. Ranojutarnje mise ostavljale su narodu vremena za sve pa bi i domaćice i oni iz daljega stizali na misu i nakon nje obavljali drage im običaje.