- Što strancu znači stanica Čistoća, a vidi ovu, Srđeva robna kuća?! – komentira putnica u Libertasovoj ‘jedinici‘ zvučnu i vizualnu najavu autobusnih stanica, dok dvoje suputnika, odmahujući rukom, u isti glas odgovaraju: ‘Ništa!‘
- Da je barem ‘zelena placa‘ umjesto robne kuće, pa stranac zna što je ‘Green Market‘, možda bi i izišo kupit kilo jabuka – nadovezao se sugrađanin.
Bili su dovoljno glasni, a tema zanimljiva, pa je i nama dalo razmišljati. Tko god se vozi dubrovačkim javnim prijevozom, mogao se uvjeriti koliko stranci djeluju pogubljeno u busevima. Već negdje od gruškog bazena, kad ugledaju bokunić mora, kreće okretanje glavom u svim smjerovima, propinjanje na prste da bolje vide privezane brodove ili autobuse u nizu, ovisno traže li luku ili kolodvor. A kad ugledaju traženo, u autobusu se točno osjeti olakšanje. Realno, kako bi posjetitelji grada trebali znati da je Srđeva robna kuća ustvari zelena placa ili gruška luka, a Kantafig zapravo autobusni kolodvor. Sva sreća na onim savjesnim vozačima koji im na vrijeme ukažu da je vrijeme za iskrcaj.
- Zašto Kantafig ne bi bio autobusni kolodvor? Mi domaći ionako znamo da je kolodvor na Kantafigu, što god nam rekla ova tete u autobusu – kroz osmijeh će putnica s početka priče.
Libertas Dubrovnik je krajem lanjske godine krenuo s procesom implementacije zvučne i vizualne najave stanica unutar sustava javnog prijevoza. Usluga je najprije uvedena na liniji broj 9, a kasnije i na ostalim linijama. Treba naglasiti, hvalevrijedan je ovaj potez Libertasa, jer najave na hrvatskom i engleskom jeziku u autobusima zasigurno olakšavaju korištenje javnog prijevoza slijepim i slabovidnim te gluhim i nagluhim osobama. Kako su tijekom uvođenja inovacije pojasnili iz Libertasa, sustav je usklađen i donesen u uskoj suradnji s udrugama civilnog društva i udrugama koje skrbe o osobama s invaliditetom‘. Dio je i Strategije izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom Grada Dubrovnika, odnosno Mjere ‘Osiguravanje pristupačnog prijevoza osobama s invaliditetom‘.
Budući da je zvučna najava na dva jezika, hrvatskom i engleskom, zar se nije moglo promisliti i kako olakšati strancima snalaženje u prostoru i javnom prijevozu?
Dubrovački toponimi, nazivi gradskih predjela, podložni su promjenama, vrijeme ih donosi. I domaći se znaju naći u čudu, čak zapeti na starim postavkama. Neki nazivi se toliko ukorijene, pa se recimo i danas koristi naziv Stara bolnica a ne Sveučilište iako je tu već godinama. Kako nam onda stranci neće biti ‘izgubljeni u prijevodu‘?
Pitali smo javnog prijevoznika Libertas Dubrovnik čime su se vodili kod odluke o nazivima stanica koji se u autobusima koriste vizualno i zvučno.
- Po pitanju naziva stanica, tehnički nazivi, koji su ranije korišteni (ime ulice i redni broj stanice), zamijenjeni su nazivima koje koristi lokalno stanovništvo - kažu iz Libertasa pa skreću pozornost na aplikaciju LibertasApp, ‘na kojoj je moguće dobiti informacije i o nazivima stanica, trenutnoj lokaciji vozila, udaljenosti od najbliže stanice, čime je dodatno olakšano planiranje putovanja i kretanje po Gradu‘.
Lokalno stanovništvo u manjoj, gotovo beznačajnoj mjeri koristi izraz Stari Grad za povijesnu jezgru. Baš bi bilo lijepo da je sustav moguće korigirati. Pa bi, među ostalim, hrvatska verzija stanice na Pilama trebala biti Grad bez onog ‘Stari‘, jer tako govore lokalci. A engleska verzija mogla bi ostati ‘Old town‘, jer to je ipak strancima prepoznatljivo.