Iako nema svoj službeni ured, zapravo ima ‘milijun‘ ureda jer je serviseru fotokopirnih uređaja i printera Tomislavu Bjelici to i posao - ulaziti u urede. Dosadno mu nije nimalo, a njegovi ‘slučajevi‘ teže od 30 pa do 300 kila! Završio je srednju matematičko-informatičku školu, potom brodostrojarstvo, a otad se sâm usavršava i uči, na edukacijama i na terenu... U srednjoj školi volio je rastavljati i popravljati računala, mislio se isprva baviti kompjuterima, no promijenio je fokus interesa.
Ističe kako je za ovaj posao potrebno poznavati elektrotehniku i računarstvo, te vladati engleskim, onim stručnim. Ovlašteni je zastupnik tvrtke Konica Minolta Hrvatska, a njegova se tvrtka, osnovana 2010., zove Sigma Servis.
Bude u printeru svega
Uz servisiranje printera i fotokopirnih uređaja, bavi se prodajom printera marke Konica Minolta kojih ima najviše na ovom području, kao i iznajmljivanjem uređaja. Popravlja uređaje i drugih marki, a često ima posla s uređajima marke Canon, Ricoh i HP. Trenutno brine o petstotinjak aparata, vjerojatno i više... Naime, nakon brojke od 500 je prestao brojati!
Uči stalno, konzultira kolege jer je tehnologija napredovala, složenija je, a što je uređaj kompliciraniji, veća je mogućnost kvara. Radio je i s analognim fotokopirnim strojevima, a danas su svi digitalni. Službeno radno vrijeme je od 8 do 16 sati, a po potrebi ostane i dulje da bi nešto završio. Zbog priprema za sezonu, više posla bude u proljeće, ali i najesen. Nema gdje ne zalazi, od ureda svih mogućih djelatnosti, novinarskih redakcija, škola, vrtića, banaka, građevinskih tvrtki, suda, hotela od granice na istoku od Slanog na zapadu, a najčešće od Mokošice do aerodroma...
- Mnogi mi kažu da se bavim poslom koji izumire jer je tendencija da se više ne printa, ‘sve‘ je skenirano i online, ali meni se opseg posla povećava! Dakle, printa se! Dosta ljudi kaže da nije to to, ako taj dokument ne osjete pod rukom. Tiskani dokumenti će sigurno još potrajati, uostalom, još izlaze novine! - uspoređuje sugovornik.
Sâm je cijelo vrijeme, priznaje kako mu je nekad malo previše samom, a nekad premalo, ali se to izravna u dobar prosjek i sve stigne. Mobitel je stalno uključen unutar radnog vremena. Mušterije, primjećuje, baš ne vole zvati petkom, ali u ponedjeljak ujutro telefon ‘gori‘. Prosječno mu popravci uzmu uru vremena, a sitnice riješi za petnaestak minuta.
- Najčešći problem je potrošni materijal. Recimo, tonere i papir će korisnik sam zamijeniti i to nije kvar. No, zna se zaglaviti papir, najčešće jer nije dobro postavljen, ako nije dobro usmjeren, poći će ukrivo i zapeti. U namjeri da to ‘poprave‘, korisnici znaju papir čupati na krivu stranu pa ga rasparaju i onda treba rastaviti pola printera! Nekad se stavi i zaklamani papir koji isto zapne, dođe do oštećenja pa treba promijeniti dio... Problemi su često banalni, svega je znalo biti u printerima: olovaka, naušnica, prstenja... Kad to vratite korisniku, on se zapita otkud to tu, priča Tomislav.
Bude i onih koji sami pokušaju riješiti kvar pa još više zeznu stvar, a ima i onih koji se ne usude ništa dirati pa zovu radi banalnosti iako često stoje upute, samo treba čitati. Nekad je dovoljno resetirati kompjuter ili vratiti jedan papir! Telefonski to gleda riješiti...
- Nekad me zovu i kažu mi da je ‘nešto‘ zapelo, ali samo treba pročitati upute. Kažu mi da imam puno strpljenja, a jedan kolega mi je rekao da mi se divi i da bi poludio, da nikad ne bi sastavio nešto... Rekao mi je da ću jednog dana ‘puknut‘ i da se vjerojatno u sebi grizem i nakupljam sve to jer nije moguće imati toliko strpljenja! Ali, ne bih to radio da me živcira. Što je kompliciraniji problem, meni je zanimljivije jer to se ne događa svaki dan, a to mi čini zadovoljstvo - riješiti takve kvarove, priznaje Tomislav.
Naravno, kad se određeni dijelovi potroše, treba ih zamijeniti tako da uzrok kvara nije uvijek ljudski faktor.
- Netko voli svake godine kupovati novi printer, a netko popravljati stari printer jer mu je dobar, pa čak i ako je model star 15 godina i za njega više nema dijelova! (smijeh) Netko se jednostavno emotivno veže! Često čujem, posebno kod većih modela: "Mi bez ovoga ne možemo živjeti, funkcionirati..." Skoro svima je hitno, strepe što će biti jer im je svaki dan važan, htjeli bi da to ‘jučer‘ bude gotovo! Ili, dosta putem čujem: "A to nas već mjesec dana zafrkava!" Dobro, ali mene ste zvali danas! A čekanjem se samo pogoršava situacija. Kad nešto pretežito radi i samo nekad napravi problem, nastaje sporadični kvar kao indikacija da se nešto događa, ali je tad ga je vrlo teško detektirati kvar. A detekcija kvara je 90 posto posla, priča serviser.
Nekad ga korisnici svojim uputama nenamjerno navedu na krivi trag pa je iskustvo servisera tu ključno. Kad izađe novi model, uči se ispočetka jer novine znače i ‘nove kvarove‘. Za ‘stare‘ modele već u 95 posto slučajeva zna zašto nešto škripi, doslovno već po sluhu odredi problem.
Male je teže popraviti
Često slučaj nije za njega nego za informatičara, kad mu korisnici kažu da aparat neće printati, zna biti problem s kompjuterom, a kad skenira a ne printa, vjerojatno je do uređaja. Najviše je posla s kombinacijama printera i skenera, a današnji fotokopirni aparat je sve u jednom – multifunkcionalni uređaj koji ima skenerski, fotokopirni i ‘printerski‘ dio.
- Netko nema sreće pa mu se printer pokvari brzo... Često je to nekakva ‘glupost‘, recimo, nije dobro uštekan kabel, klimav je ili se saviju pa napuknu prilikom montiranja uređaja ili je greška kod proizvodnje. Ovisno o veličini, manji printeri, lakši od 30 kilograma, mogu isprintati oko 100 tisuća stranica do trenutka kad nešto ozbiljnije treba mijenjati i tu se postavlja pitanje isplativosti... Kod onih manjih i jeftinijih brojka je i manja – 50 tisuća! - otkriva meštar.
Pošto radi s uređajima okvirne težine 100 kilograma, popravlja ih na licu mjesta, a ne smeta mu kad ga pritom korisnici promatraju.
- Nemam loša iskustva s ljudima jer me svi gledaju kao Djeda Božićnjaka pa mi kažu: "Vama se veselimo!" Osjećam se super! Svi me dočekaju sa smiješkom i svaki put se tome čudim! Upute me na ‘pacijenta‘ jer sam ja ‘doktor‘! Oni koji me gledaju su mi možda i najdraži - kad počnem rastavljati, svi se pitaju hoće li to više ikad proraditi... Jer, tu bude hrpa sitnih dijelova, a onda mi kažu da oni to ne bi mogli pa cijene to što radim. Za razliku od onih koji kažu: "Evo ti printer!" pa se vrate i komentiraju: "Vidi, već gotovo! A mogao sam i ja to!" Kad me pitaju smiju li gledati, kažem im da smiju i na kraju dodam: "Ako ste sve zapamtili, drugi put me ne morate zvati!" - prepričava Tomislav kojeg redovito ponude kavom, da odmori... ljudi su zahvalni.
Odazove se i kad ga zovu za manje printere, ali je tad isplativije kupiti novi, nego popravljati postojeći.
- Mali printeri su mi teži za popraviti jer je sve zbijeno, teže je doći do nekog dijela koji pravi problem, nego na velikom stroju. Za ono što vam na velikom stroju treba 10 minuta, do tog dijela na malom printeru dođete za 30 do 45 minuta i onda to sve treba vratiti nazad! Dakle, samo da ‘pogledam‘ taj printer treba mi dva sata, a tek narudžba novog dijela i vrijeme za zamjenu starog s novim dijelom koji je poprilično skup za male printere. Unaprijed predočim situaciju, a tu često razgovor završi s: "Nema potrebe, kupit ćemo novog!" - priča Tomislav koji najčešće predloži veći printer jer će ‘ono što skuplje plati, dulje trajati, a i – što je uređaj skuplji, potrošni materijal je jeftiniji – veća su pakiranja i dulje traju‘. Savjetovanje korisnika je nešto što daje smisao njegovom poslu.
Mali printer se isplate popraviti ako je mali kvar, na primjer, ako se istroši rolica koja povlači papir... Znaju ga pitati i za popravak računala, ali to prepušta informatičarima, čak i kad zna riješiti - ne želi se miješati u tuđi posao. Na kompjuteru će riješiti sve vezano za printanje i skeniranje jer mu je to dio posla.
Na faks uređaje jako rijetko nailazi, a popravljao ih je prije.
- Nedavno sam čuo anegdotu: državljanka SAD-a koja se zatekla u Dubrovniku htjela je glasati na predsjedničkim izborima, morala je to učiniti prije pa je morala poći na poštu i poslati faks! - prisjeća se Tomislav.
Važan u poslu mu je prijenosni usisivač za toner. Uz mali kofer s osnovnim alatima i usisivač, tu je i mobitel na kojemu ima online verzije servisnih priručnika svih modela od 150 do 3.000 stranica tako da su mu uvijek pri ruci. Ipak, najvažniji alat je u glavi!
- Ali, bez križaste kacavite ne idem ni u krevet! Zašto?! Tko zna što će mi u snu doći da popravim – govori serviser zaraznog smijeha.
Doživio je i da mu se miš uvukao u kopirni aparat i obavio malu nuždu ravno na naponsku ploču! U poslu voli to neprestano popravljanje, ispunjava ga kad nešto poradi, stječe iskustvo...
- To što sam riješio problem za nekih pola sata je zato što sam učio prethodnih 15 godina. Nije sve lako kako izgleda..., naglašava.
Dio posla je i papirologija, a u slobodno vrijeme se posveti obitelji. I sasvim je logično da ova printerska priča o ljubavi prema poslu i izazovima ne ostane samo na diktafonu, nego da bude i isprintana, a Tomislav je uspješno kopira - iz dana u dan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....