Naime, tko god se sjeća zalazaka sunca u Uvali prije dolaska na scenu “Dubrovačkih zalazaka sunca”, zna da je to bila jedna obična, zelena i neiskorištena površina koja osim hlada, maslina, mira i uživanja u moru i suncu ništa novo nije nudila. Odabranom investitoru omogućilo se da poruši stabla i masline, devastira park, potom zanemari projekt, izgradi montažne objekte, naplaćuje parking, i da na kraju "ni kriv ni dužan" ostane dužan 822 tisuće eura za neplaćene koncesije na javnom pomorskom dobru. Omogućilo mu se da na kraju svega likvidira tvrtku, otpusti radnike i potraži inicijalno ulaganje od 14 milijuna eura.
I sve to uz pljesak, poguranac i potpis lokalnog i županijskog HDZ-a. U zadnjoj fazi ove romantične tragedije, vjerojatno će, kao i u slučaju Garaže na Ilijinoj glavici, glavni akteri dignuti ruke za otpis nenaplativih dugova i otvoriti šampanjac.
Kakva se pljačka i devastacija sprema u Uvali Lapad mi smo jasno komunicirali još prije 7 godina. Koliko smo puta u Gradskom vijeću slušali Frankovićevu odu uspješnom projektu koji je donio dodanu vrijednost lokalnoj zajednici i primjer je poduzetništva koji Dubrovniku nedostaje.
I zaista kao i famozna Garaža, za HDZ je ovo uspješan projekt. Sve je ispalo baš onako kako su zamislili. Novaca nema, hlada nema, stabala nema, a torbe su ZNA SE u koga.