Snalaze se i u mizeriji: ‘Mirovina će mi bit 300 eura. Da ovisim o njoj, ne bi mogla mesa jesti ni za Božića’

U zadnje vrijeme konstantno strahujemo. Inflacija, poskupljenja, prelazak na euro, strahovi se množe. Bojimo se (ne)grijanja i zime, rasta cijena struje, nafte i plina, koji vuče novi rast cijena.

Među onima koji se žilavo opiru pošasti skupoće tradicionalno prednjače hrvatski umirovljenici. Što ih više ‘udaraju‘ to oni bolje podnose. Ima tu i prkosa. Dok depresija uzima maha, oni smisao za humor ne gube. Nije nas stoga začudio odgovor jednog Dubrovčanina u poznim godinama na pitanje strahuje li od zime:

- Ma kakvi, obučeš se dobro, zatvoriš funjestru i trljaš ruke.

Iako savršeno svjestan da ga to pitamo zbog visokih računa za struju, nastavlja uz osmijeh ‘što nam ga je tu nam ga je, sve je pošlo naopako‘. Još nije umirovljen, tek su mu 83, pa iako mu, veli, nisu neke godine ne želi pred objektiv, zezat će ga ekipa. U žurbi je, kao da juri na posao. Međutim, u sat vremena pred gruškom placom shvaćamo da nije jedini, sva starost nekud žuri. Iako užurbanog koraka, polazi nam za rukom zaustaviti sljedeću sugovornicu. Ova umirovljenica živi tu, na otoku, ima zemlje koju, iako narušenog zdravlja, obrađuje. ‘Kad imaš što ubrat za objed, lakše je podnijeti troškove života koji skaču u nebo‘.

- Mirovina mi je 1600, dali mi 100 kuna pa eto sad je 1700. Obogatila sam se s tih sto kuna. Da su mi dali 500, ne bi pokrilo koliko su digli cijene – kaže nam dok trčkaramo za njom jer skoro se ukrcava na brod.

Meso za Božić

Pitamo je za Vladin paket mjera za ublažavanje rasta cijena energije koji uključuje jednokratnu naknadu odnosno energetski dodatak za umirovljenike s mirovinom do 4360 kuna. Budući da joj je mirovina do 1850 kuna, dobit će jednokratnu naknadu od 1200 kuna.

- To još nisam dobila. Mogu s time platit‘ struju i kupit‘ što spenze. A drugi mjesec, šest deka na sebe – kroz osmijeh će i dodaje:

- Penzija mi je samo za režije, evo sad mi je došlo 550 kuna struje. Nešto doma prodajem, tako se pomažem. Ima i gorih od mene, dok mogu radit‘, neću bit kruha gladna. Da ovisim o mirovini, ne bi mogla mesa jesti ni za Božića.

Na upit hoće li se snaći s novom valutom od sljedeće godine, kratko dobacuje ‘lako se snać ako imaš dovoljno‘.

- Sve mislim da će krasti. I sad ne vraćaju ljudima 10, 15 lipa, uopće ne govore da, recimo, nemaju. A onoj jadnoj babi i te lipe puno znače jer nema – kaže nam za uvođenje eura Jele Kulaš koja će od siječnja iduće godine dobivati 300 eura mirovine.

Za rast troškova života koje ne prati rast mirovina, kaže:

- I teže smo jade mi izdurali. Što ću, ne mogu ništa promijenit.

Afitava pa se ne žali, ali žao joj je ljude koji nemaju ni dvije tisuće kuna mirovine ‘to je jad i nevolja‘.

- Mirovine su grozne, bit će gladnih mnogo, a ima ih i sad. A poskupljenje struje, bit će i gore, ali u cijelome svijetu će bit‘. Žao mi je naše ljude. Kažu mi gosti, cijene su vam iste ko i u Njemačkoj. A kolika su njihova primanja? Davno smo mi pošli dole – zaključuje sugovornica.

Dubrovački umirovljenik Ivo Konsuo predlaže:

- Za umirovljenika s malom mirovinom trebalo bi nadoknadit primanja, kolika je inflacija. Tako ostane na istomu ko lani jer ovako on ekonomski pada još više. Inflacija je 12, 13 posto, a mirovina su podisali 3,8 posto. To je smiješno!

Životni standard je nizak, kaže nam gospar Ivo, a najteže je onima s malom mirovinom. Iako je svojom zadovoljan, svjestan je teške situacije dobrog dijela umirovljeničke populacije.

Za prilagodbu euru će:

- Iskreno, lovit će trgovci u mutnom, to je sigurno. Volim kunu i ne bi imo ništa protiv da ostane jer je ona jako stabilna ali idemo prema Europi i volim da idemo, sigurnije je. Europa je Europa, svi kažu ne valja tamo ali svi žele u nju.

I umirovljeniku Stijepu Marušiću draža je kuna. Savjetuje kako uvijek treba imati na pameti da jedan euro nije kao jedna kuna. Prilagoditi se euru bit će malo teže u početku ali ‘ako je čovjek s glavom u redu, bit će dobro‘.

Njegova mirovina je veća od suprugine, ali kad se dvije spoje, zadovoljni su s obzirom kako je nekima.

Kako ćemo se grijat ovu zimu, kako plaćati račune za struju?

- Grijat ćemo se s dekama. Uz televiziju i radio pa rano u postelju. Puno je toga otišlo naopako, ne može svatko dobit veliku mirovinu, ne može država dat‘, tako je i gotovo. Demokracija! Vjerujte, pod stare dane najbitnije je zdravlje.

Ferzo Dilberović na pitanje kako umirovljenik danas živi iskreno odgovara:

- Nikako! U TUP-a sam radio 41 godinu, imam tri tisuće kuna, a pola mi mirovine ide u režije. Da nemam sina što navegava i pomaže, ne znam kako bi. Troškovi života narasli su sigurno 30 posto ako ne i više. Vladina pomoć za struju, to je ništa - kaže nam sugovornik, a što se tiče eura on bi radije kunu. ‘Znam da ne može ostat, ali sve će poskupit. Bit će teško i to puno‘.

Lov u mutnom

- Sve što plaćam, plaćam puno više, samo to znam. Zato i kupujem najnužnije što treba za preživjet, robu ne kupujem, izleta nema, putovanja nema, kave nema – kaže nam jedna dubrovačka umirovljenica a prijateljica se nadovezuje:

- Teško je, neizvjesnost, ali mislim da nas i vlast plaši više nego što treba. Optimist sam, ne bojim se. Mi stari smo navikli malo i pretrpjeti, ako nam je hladno, možemo obući dva kaputa u kući. Ja se više brinem za mlade, ni njima ne cvjetaju ruže – kaže nam ova gospođa, a za niske mirovine u Hrvata dodaje:

- Nakon cijelog radnog vijeka spasti na mizeriju nije u redu, mi smo ko prosjaci, tako nas i gledaju. Ali snalaze se ljudi. Ja recimo skupljam i nosim boce. Teško mi je i reći što sam bila u životu. Bila sam učiteljica cijeli život, punih 40 godina.

Protiv uvođenja eura je, čak je i dala potpis za ostanak kune, ali, kaže nam, kad se mora, mora se.

- Koliko se pokojni predsjednik Tuđman borio za kunu, našu nacionalnu valutu i svi smo se ponosili njome. Neće se ljudi snalazit s eurom, pogotovo onim u metalu. Ajde u papiru, 10, 20 eura ali one kovanice, tu će bit problem, bit će teško. Lov u mutnom.

- Sretan je onaj umirovljenik koji ima dobru djecu koja već imaju nešto svoje izgrađeno da mogu pomoć. Onaj tko to nema, ne znam, vrlo teško. Nama djeca pomažu i kredite vraćat i kupit spenzu, pomažu i račune platit, u puno toga. Ne bi mogli s našim mirovinama. Nas dvoje sveukupno imamo 5 tisuća kuna a to ti je Bože pomozi – kaže nam sugrađanka Milka Perković.

Strahuje li ona od zime i zimskih računa za struju odgovara:

- Nije me ništa strah, sve će Bog to posložit po svome. Navikli smo mi već odavno na to sve, malo ćemo se stisnut i što drugo. Bit će dekica, kupit ćemo flis dekice svakome i nek se griju.

Naši umirovljenici su se, čini se, navikli stiskat?

- To je vrlo tužno u našoj državi koja ima sva bogatstva i resurse, mogli bi biti jači nego Švicarska, samo da se normalno upravlja tim resursima.

Kako prosječni umirovljenik balansira između preniske mirovine i previsokih troškova života, nemoguće je shvatiti. Činjenica je da već godinama tešu skromnost, životnu mudrost su već odavno usvojili. Valjda im to pomaže. Mirovine bi, reći će, barem trebale pratiti stopu inflacije. No, najavljeno je kako će se od siječnja 2023. najniža mirovina povećati za tri posto.