Nino Đula, zamjenik glavnog urednika Jutarnjeg lista, dugogodišnji kolumnist, politički komentator čeljade je iz Grada, makar već godinama živi i radi u Zagrebu. U metropoli smo ga potražili nakon parlamentarnih izbora i zamolili da nam prokomentira njihov ishod. Upitali smo Đulu kako je doživio za mnoge neočekivan uspjeh HDZ-a i potop Restart koalicije, što očekuje od nove Vlade dosadašnjeg i budućeg premijera Andreja Plenkovića te fali li mu život u zidinama
Po čemu ćemo pamtiti ove parlamentarne izbore? Je li i Vas iznenadio uspjeh HDZ-a predvođenog Andrejem Plenkovićem?
Pamtit ćemo ih najviše po psihozi u kojoj su se odvijali zbog korone. Neizvjesnost oko virusa pretežno je oblikovala rasuđivanje glasača. Najednom je ogorčenje zbog razornog klijentelizma i korupcije u politici i društvu palo u drugi plan pred brigom ljudi za njihovu osnovnu egzistenciju, za zdravlje i financijski opstanak. Tu stvar Plenković i HDZ na vrijeme su uočili i njihova kampanja “sigurna Hrvatska” bila je u ovom vremenu očito igra na sigurno. Građani su jednostavno potisnuli brojne mane Plenkovićeva HDZ-a, jednostavno - nisu im sad bile odlučujuće. Nije stoga toliko iznenađenje što je Plenković dobio priliku sastaviti još jednu vladu, uostalom to je bio jedini prognostički pogodak raznih predizbornih anketa. Jedini šok zapravo predstavljaju razmjeri sloma lijeve opozicije koja je očito platila cijenu višegodišnjega unutarstranačkog ratovanja u SDP-u. Takav potop zbilja nitko nije očekivao.
Kako komentirate nezadovoljstvo Domovinskog pokreta i Mosta? Unatoč relativno dobrim rezultatima, nisu krili nezadovoljstvo. Je li ovim dvjema političkim opcijama bio jedini cilj rušenje Andreja Plenkovića?
Most je i bio osnovan prije svega kao svojevrsna agencija za posredovanje u HDZ-u i njihov se fokus u tom pogledu nije značajno promijenio do danas. Ipak, Most je pokazao određeno razumijevanje da se mora profilirati malo šire od te njihove perverzne fiksacije. Otud njihovi novi kadrovski i propagandni napori da se brendiraju kao predstavnici mlađe, modernije desnice, one koju primarno ne zaokuplja Domovinski rat, nego više vjerske i tradicionalne vrijednosti. Ta ih je strategija zapravo sada i spasila od propasti i otvorila im prostor za dugoročniji opstanak. Druga je stvar s Domovinskim pokretom - to je instantni interesni projekt u kojem su se nakratko pomirili oni koji su imali snažan osobni interes svrgnuti Plenkovića s onima koji su se Plenkoviću željeli ušlepati radi ostvarenja čistih ekonomskih interesa u budućnosti. Previše su i dobili, s obzirom na to koliko je bilo prozirno da je kod njih ideologija bila samo ambalaža. Čim odmotaš, nešto je drugo unutra. Škoro je tu bio samo konferansijer. Usudio bih se predvidjeti da na dulje staze Most ima bitno veće izglede na desnom spektru od “Škorina pokreta” koji će se vjerojatno osuti do neprepoznatljivosti.
Može li platforma Možemo! ostati kompaktna do kraja novog saziva Sabora?
Sve ovisi o izborima u Zagrebu dogodine jer Zagreb je i dalje njihova glavna priča. Nisu oni dobili sedam mandata ni zbog Plenkovića niti zbog Bernardića nego isključivo zbog kvalitetnog oporbenog djelovanja u Zagrebu. Njihove liste, osim riječke i zagrebačkih, nisu se iskazale. Mislim da se ta platforma može održati i ojačati jedino ako oni uspješno oplode svoj dugogodišnji okršaj s Bandićem, dakle ako dobro prođu na zagrebačkim izborima. Tu pak treba očekivati da će im se ozbiljno suprotstaviti HDZ, sa samopouzdanjem stečenim na ovim izborima, ali da neće biti potencijala za širenje bloka na ljevici jer se, prema svemu sudeći, SDP neće brzo oporaviti. Mislim da je bitka za Zagreb sljedeća velika HDZ-ova pokazna vježba, a da ljudi iz Možemo! zasad imaju tekst za Bandića, ali još ne i za Plenkovića.
Ankete su ovaj put potpuno promašile. Postavlja se pitanje njihove vjerodostojnosti. Hoće li više uopće biti uvjerljive ljudima?
Doslovno jedina stvar oko koje se slažem sa Škorom jest da predizborne ankete treba regulirati. Ne moramo tu izmišljati rješenja, ona već postoje. Plasiranje rezultata anketa u tjednima prije izbora sugestivno je i ometa građane. Plasiranje pogrešnih prognoza još i više.
Iz Sabora su otišla neka lica, a došla su nova. Možemo li očekivati zanimljive rasprave?
Novi saziv Sabora je sigurno kvalitetniji i mogao bi općenito prevagnuti inteligentniji ton diskusije. Iz Sabora su godinama bili potiskivani ljudi koji su u stanju proizvesti originalnu misao, a mijenjali su ih aparatčici s usvojenim stavovima, nebitno jesu li to bili lijevi, desni ili anarhistički stavovi. Svakako će biti poticajnije pratiti polemike Marije Selak, Rade Borić i Tomislava Tomaševića nego gnjavatorske invektive ljudi poput Pernara, Glasnovića i Nenada Stazića.
Kakvu budućnost predviđate SDP-u nakon izbornog debakla? Mislite li da je rujan predalek termin za izbor novog vodstva?
Ni Vera Čudina ne bi se ovih dana upuštala u takve prognoze. Ta je stranka provela godine u strastvenom rušenju Bernardića. Njega su bili izabrali začepljenog nosa pa su onda u stanju takvog međusobnog “povjerenja” tražili povjerenje građana. Uz to, SDP se ni do danas nije oporavio od Milanovićeva političkog egoizma: za njega SDP ni u jednom trenutku nije bio ni ideja, ni projekt, ni vizija nego isključivo platforma za osobnu političarsku, dužnosničku, foteljašku karijeru. Kao takve ih je iskoristio i za dolazak na Pantovčak, a onda prezrivo nije ni izašao na izbore. Dok god se budu tješili da im je SDP propao zbog Bernardića, SDP nema velike izglede za oporavak.
Mi u Dubrovniku dobili smo samo jednog saborskog zastupnika, aktualnog gradonačelnika Mata Frankovića. Ukoliko ne pođe u Sabor, Dubrovnik prvi put od osamostaljenja Hrvatske neće imati ni jednog zastupnika? U čemu je problem? Zar Dubrovnik nema dovoljno jaka imena ili su krivi sastavljači stranačkih lista koji ih nisu prepoznali?
Dubrovački političari, koliko vidim, nisu baš najbolje prošli što se tiče preferencijalnih glasova na ključnim listama. Ali čini mi se da u ovakvom političkom sustavu, u kojemu su najvažnije odluke uvijek na Vladi, a parlament ih uglavnom samo potvrđuje, čak i nije presudno koliko koji grad ima ljudi fizički u parlamentu. To je više neki fetiš. Za Dubrovnik će biti ključno koliko će se lokalno dokazati trenutačna generacija političara i koliki je utjecaj dubrovačkih političara na premijera Plenkovića. A on je, čini mi se, i dalje prilično velik.
Dubrovnik je u prošlom mandatu Vlade bio zastupljen kroz ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek i dvoje državnih tajnika. Mislite li da će Dubrovnik zadržati resor kulture ili će mu možda pripasti neki drugi resor, recimo turizam?
Siguran sam da će Plenković zadržati Ninu Obuljen Koržinek i gotovo siguran da u tih petnaestak ministarstava koliko će ih navodno biti u novoj vladi neće biti dodatnog resora za nekoga iz Grada. To naravno ne znači da naši ljudi neće zadržati ili preuzeti neke druge važne državne poslove.
A kad ćete vi do Grada? Ova sezona je jedinstvena, lako sretnete domaću čeljad u Zagrebu, valjalo bi svratiti do doma...
- U zadnje vrijeme volim doći u Grad izvan ljetne sezone jer mi za pravi ljetni odmor uvijek gode neistražene destinacije i što manje poznatih ljudi. Grad je za mene najljepši oko Svetog Vlaha i malo prije ljeta dok po Pilama mirišu procvjetale ljute naranče i pitospora. A i naše bure me gustaju.
Fali li vam život u zidinama? Što najviše?
Od onoga što je u zidinama najviše mi fale moji roditelji, no i oni su, hvala Bogu, često s nama u Zagrebu. Najljepše od života iz zidina sad je uglavnom u mojim uspomenama, to je po mnogočemu drugi grad u odnosu na onaj u kojemu sam odrastao. Uostalom, sad već stanujem u Zagrebu bitno dulje nego što sam živio u Gradu. Svejedno, kad zažmirim i pomislim na zidine prvo se se sjetim Igara, dragih Jupe i Icice, ljetnih pozornica na Minčeti, Svetom Ivanu, pod Svetom Marijom, nadrealnih ali predivnih ratnih godina u obruču, plemenite časne Serafine iz Svetoga Vlaha, mojih dumana iz Sigurate i, naravno, moje drage babe Made.