-Valja priznati kako naši sugrađani doista racionalno kupuju artikle kojima je hrvatska Vlada posebnom, uredbom limitirala cijene. Nemamo velikih potraživanja niti smo u međuvremenu u bilo kojem trenutku ostali bez te robe. Od početka mislimo da je najbitnije da imamo šećera u količinama da zadovoljimo obične građane, naše stare kupce koji mjesečno ne kupuju više od dva kilograma- uz molbu za anonimnost zbog obveze dobivanja suglasnosti iz same Uprave tvrtke, rekla nam je poslovotkinja jednog trgovačkog lanca u Dubrovniku, izašavši u susret našoj molbi za brže davanje podataka.
Rekla nam je kako nije uočila da ni u malim trgovinama nema pokušaja umjetnog stvaranja nestašica te povlačenja dijela artikala s polica. Ustvrdila je kako raduje činjenica da su nam sve trgovine opskrbljene, ali je nepobitna činjenica da smo u jeku trganje grožđa te se, stoga, traži cukar za poboljšanje vrenja mošta. Posljedično je potražnja nešto veća no inače. Sugovornica nam je rekla kako joj je poznato da je prvog dana sniženja, kad se još nije znalo hoće li se i dobavljači prilagoditi te hoće li biti teškoća s redovitom opskrbom trgovina artiklima s nižom cijenom, trgovkinja u objektu malog, odnosno kvartovskog trgovca prodala vreću od 50 kg šećera. To je veselo priopćila vlasniku ali joj je, umjesto jednako veselog osmijeha, gazda zabrinut zbog mogućeg vještačkog stvaranja nestašica, uzvratio pitanjem: a zašto nisi rekla da pola uzme kod nas a pola negdje drugdje kako bi i drugi kupci mogli kupiti cukar?
Doznali smo kako su samo u početku, zapravo samo prvi tjedan, građani kupovali nešto veće količine ”limitiranih” odnosno artikala s zajamčenim maksimalnim cijenama. Posebno se to odnosi na ulje, šećer, svinjski vrat i lopaticu te brašno. Trgovci kažu: ljudi su mahnito kupovali kratko poslije donesenih mjera, kad je s 22 palo na 16 kuna. Taj psihološki moment je bio poticajan za kupovinu, ali je potražnja brzo normalizirana i sad se kupuju tek litra- dvije, kad su se kupci uvjerili da se police odmah popunjavaju i da neće biti nestašica.
Naime, brzo su shvatili kako nema smisla praviti ”ratne zalihe”, a najveća navala i dalje je u razdoblju kad na tekuće račune građana ”legnu” plaće i mirovine, dakle 1- 10. u mjesecu. No, unatoč limitiranim cijenama, građani najbogatijeg hrvatskog grada, kako mnogi nazivaju Dubrovnik, najviše se žale na trgovine jednog lanca u kojima se dnevno prodaju samo ograničene količine artikala na tjednoj akciji. Upravo se akcije sve više preferiraju tako da trgovci posebno paze da akcijskih artikala bude dovoljno:- Dajemo sve od sebe da bude tih akcija, ali dobavljači diktiraju cijene. Ipak, dojam je da su se i oni prilagodili, ali strahujemo da će mali trgovci teže dogovarati niže nabavne cijene koje su uvjetovane količinama naručene robe. Stoga je doista moguće da će, posljedično, propasti dio malih trgovaca koji će tako platiti ceh.