Ne zovu ih na svadbu, nego kad je problem: Psuju ih i napadaju ljudi kratkog fitilja, idu na nišan...

- Naravno da je bilo napada, pogotovo u ljetnim mjesecima s mladim strancima koji, kad im se nešto dogodi, oni su u 99 posto slučajeva alkoholizirani. Neugodnosti često doživljavamo i od naših sugrađana, ovisnika i ljudi s dosjeima, ljudi niskog morala i kratkog fitilja. I s građanima općenito bude problema, ljeti kad su gužve u prometu, dočekaju nas bez dobar dan, ono ‘ajme, gdje ste dosad? Pa što vi radite?’. Bilo je i verbalnih napada, a i fizičkih, kad su liječnik i tehničar doslovno morali bježati iz kuće glavom bez obzira i zvati policiju. U par slučajeva smo doslovce išli na oružje. Ne doslovce na metak, ali nismo znali hoće li biti propucavanja...- prisjeća se Mladen Bečić neugodnih iskustava koja je proživio kao vozač vozila Hitne pomoći u 32 godine karijere, vozeći na terenu, ali i u prometu na putu do odredišta:

Na udaru svakoj šuši

- Kad smo na intervenciji s rotirajućim plavim svjetlom i sirenom, ostali sudionici u prometu dužni su se pomaknuti i napraviti mjesta gdje god se to može. No, događalo se da su neki vozači čak dolazili za mnom na hitnu i prijetili mi u stilu ‘što ti mene pritišćeš, što me naganjaš dok vozim, znaš ja ću tebi ovo i ono’. Uredno bih prijavio policiji sve verbalne prijetnje – daje Bečić svoj prilog raspravi o proglašenju ekipa Hitne pomoći službenim osobama koje nikako da se dogodi:

- Bilo je nekih naznaka, pa su nama očito krivo interpretirali, ne znam što će biti, nisam siguran ni koja institucija to odobrava. Ima godinu i pol, dvije da sam ja pošao u mirovinu, negdje u to doba smo navodno uvršteni u službene osobe, ali mi nikad nismo ništa napismeno vidjeli. A to bi nam koristilo, da imamo dodatno samopouzdanje, da nas baš svaka šuša ne može dignuti ruku na nas i prijetiti. Vi ne znate tko vas može udariti šakom ili nogom, toljagom – veli naš sugovornik koji je svjedočio i primjerima da pripiti stranci s prijateljem kojeg prevoze žele ući u auto Hitne, pa terenski tim guraju, ne daju zatvoriti vrata niti puštaju da vozilo krene.

Mladen Bečić 32 godina upravljao je vozilom Hitne pomoći i pamti svakakve neugodnosti

Screenshot/

- Sve su to fizički napadi koji zavređuju beneficirani radni staž. Sindikat djelatnika Hitne pomoći potegao je to pitanje a zašto se stalo, nije mi jasno. Davnih godina kad sam ja bio u sindikatu, poslije rata do 2005., nešto smo napravili, izborio sam se primjerice za plaćanje prekovremenih, što se sad manje-više ustaljeno, ali je onda sve stalo. Prijetiti prosvjedom nema smisla, ima i drugih načina kako pokazati da zaslužujemo beneficije. Evo primjera, djelatnici Sanitata koji izađu triput dnevno na cestu ili nijednom, imaju beneficirani staž, a djelatnici Hitne ne. Status službene osobe i beneficirani staž su ključni za nas. Nisu to privilegije, nego osnovne stvari. Dosta je toga unaprijeđeno u financijskom i tehničkom dijelu, ali što se tiče ljudstva, nedovoljno – drži naš sugovornik koji je stjecajem okolnosti stradao na poslu podižući pacijenta.

Opasnost za život i zdravlje

- Rasula su mi se dva diska i godinu i pol sam morao ranije poći u mirovinu, zbog čega, normalno, idu penali. Nije isto voziti i nositi pacijente od 30 godina i 60. Ovaj posao mi je ušao u svaku poru života, zašto ne pomoći kolegama ako se može? Jer oni se svakodnevno suočavaju s alkoholiziranim ljudima i ‘drogerašima’, to su im česti klijenti. A i stanja ljudi su različita, nije teško zbrinuti pojedinca ako imate frakturu baze lubanje gdje je čovjek miran u nesviejsti, ali imate istu ozljedu kad se čovjek baca, treba troje ljudi da ga drže. A nas je troje u ekipi, zamislite kako s tim izaći na kraj, a još kad netko verbalno i fizički na vas nasrće?! Svakako bi se ‘terenci’ osjećali drugačije kad bi išli na intervenciju sa saznanjem da nitko ne može dignuti ruku na vas bez posljedica. Bila bi to kakva-takva satisfakcija, možda bi se netko i suzdržao kad bi bio napad na službenu osobu – ističe Mladen Bečić čiji sin već 16 ili 17 godina radi isti posao, a otac bi, priznaje, volio da je negdje drugo.

Umirovljeni policijski službenik Mladen Gojun uopće ne dvoji da određena zanimanja, pri čemu prvenstveno misli na operativni sastav, ne na administrativni, moraju imati povlastice.

Umirovljeni policijski službenik Mladen Gojun zagovornik je beneficiranog radnog staža

- Temelj za to je konstantna opasnost za život i zdravlje, a onda su tu i uvjeti rada, od meteoroloških prilika do stresa, a na kraju krajeva i odgovornost koju zanimanje nosi. Uz vojsku i policiju, u toj kategoriji su i vatrogasci, pirotehničari – podsjeća Gojun i dodaje kako su njegova iskustva s beneficiranih stažem jako dobra:

- Nakon dugog rada u tim službama, primjerice 20 do najviše 25 godina, zdravlje trpi. Svi mi kolege imali smo u poslu česte stresove, bilo je i intervencija gdje sam bio životno ugrožen, prijetnjama vatrenim oružjem. Stres je neminovan ali ti ga u tom trenutku ne osjećaš jer razmišljaš kako riješiti situaciju bez žrtava. Kad takvo nešto završi i padne adrenalin, onda danima osjećaš posljedice, nije ti dobro. Ja sam to amortizirao sportom, no neki ljudi nisu pa su morali otići na bolovanje. Pomoglo je i to što sam nakon 20 godina aktivne službe otišao u mirovinu. Ja sam zadnjih godinu dana imao zdravstvenih problema, od 23 mi je dijagnosticiran kronični gastritis zbog posla, a stanje se pogoršavalo kroz godine – priča nam Gojun koji je u mirovinu otišao s 37 godina i 4 i pol mjeseca starost, Zakon o policiji kao lex specialis bio je takav da su za godinu dobivali četiri mjeseca, uz uvjet da si unutar 25 godina najmanje 10 godina u aktivnoj službi.

- Još dva-tri mjeseca nakon umirovljenja pio sam Pectorane, za svaki slučaj. A 1980-tih sam svako malo išao na gastroskopiju i dijagnoza je uvijek bila neurotski gastritis. Odlaskom u mirovinu, nestao je i stres, iako sam 17 godina radio i u novinarstvu, koje je, da se razumijemo, isto stresno ali nikad zbog toga nisam osjećao želučane tegobe – otkriva bivši policajac.

Iracionalne reakcije

Gojun više nije siguran koliko status službene osobe pomaže operativcu na terenu:

- Nažalost, danas vidimo da u pojedinim slučajevima to nije prepreka za napad na ovlaštenu službenu osobu. Iz profesionalnog iskustva znam da imate ovlasti od primjene sile, oružja do sredstava vezivanja. Naravno da spoznaja o statusu u pojedinim slučajevima zna zapriječiti drugu stranu da se ne dogodi incident, ali smo isto tako svjedoci da u takvim trenucima pojedincima to ništa ne znači. A konkretno policajac u trenutku odlučuje o sudbinama ljudi, bez obzira što su prouzročili, u našim rukama je puno toga što treba riješiti. Bitan element je odgovornost, da svojim postupanjem ne naneseš nekome veću štetu. Benificije su potrebne svim zanimanjima koja imaju kontinuitet opasnosti za život i zdravlje i pod stalnim su stresom koji ga može narušiti – smatra Gojun:

- Dok sam bio u službi, moja je uzrečica bila ‘Nitko nas ne zove na svadbu kao službenu osobu, nego samo kad je problem, kad naiđeš na ljude koji u tim trenucima iracionalno reagiraju, bude neugodnih iskustava. Znam kako im je, jer sam kao policajac na lice mjesta mnogo puta išao s Hitnom pomoći – zaključuje.

U službi pauka u Sanitatu imaju beneficirani radni staž

Sanitat Dubrovnik/