“Hvala ti, oče, što si nam snažio vjeru!”
Proljetni je dan, četvrtak, 29. travnja 2004. Izaslanstvo Dubrovačke biskupije i Grada Dubrovnika je u Vječnom Gradu Rimu, a prigoda je veoma značajna. Gradonačelnica Grada Dubrovnika prof. Dubravka Šuica predat će u posebnoj audijenciji papi Ivanu Pavlu II. Povelju kojim je papa Ivan Pavao II. proglašen počasnim građaninom Grada Dubrovnika. Odluka je to Gradskog vijeća grada Dubrovnika nakon posjeta pape Ivana Pavla II. Dubrovniku, 6. lipnja 2003. godine, čije se 20. obljetnice ove godine spominjemo. Rijetki su gradovi čije je prijedloge biti počasnim građaninom prihvatio Papa, a Dubrovnik je među njima.
Povijest je već potvrdila, a to će i buduće generacije povjesničara činiti i analizirati, odlučujuću ulogu Svete Stolice i osobito pape Ivana Pavla II. u međunarodnom priznanju Republike Hrvatske. Hrvatski narod je više puta i na različite načine iskusio naklonost i ljubav 264. Petrova nasljednika, pape Slavena. Njegov treći pohod Hrvatskoj, ako zbrojimo i dva pohoda Bosni i Hercegovini, peti Hrvatima, a stoti izvan Italije, dogodio se upravo u Dubrovniku u petak, 6. lipnja 2003. godine. Uz Dubrovnik, Ivan Pavao II. je na tom pohodu posjetio Rijeku, Osijek i Zadar. Bio je to i njegov oproštajni pohod s Hrvatima i Hrvatskim narodom koji je volio. A Hrvati su istom ljubavlju uzvraćali.
Ideja o papinu pohodu Dubrovniku seže u najteže dane za naš Grad, Domovinu i Biskupiju. Naime, 3. studenoga 1992., dok je još ovaj Grad vidao svoje i rane svojih građana nakon teških ratnih razaranja, tadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić napisao je Papi Ivanu Pavlu II. pismo u kojemu ga obavještava da se 27. listopada 1992. na euharistijskom slavlju u ranjenoj dubrovačkoj katedrali pjevao himan “Tebe Boga hvalimo” kao izraz zahvale Bogu za slobodu, tog dara višnjega Boga, a slavljem je predsjedao tadašnji apostolski nuncij u RH mons. Giulio Einaudi.
U istom je pismu biskup Želimir napisao: “Mogu li se nadati, sveti Oče, da će Dubrovačka biskupija imati milost i čast ugostiti Petrova nasljednika Ivana Pavla II. u skoroj budućnosti, nakon 530 godina očekivanja?!” Kucao je dubrovački biskup Želimir na vrata Papina srca devet puta s devet svojih pisama. Nije tajna, da je papa Ivan Pavao II. želio doći u Dubrovnik, što potvrđuju njegove riječi na kraju mise 6. lipnja 2003. u Gruškoj luci: “Dugo sam vremena želio doći u Dubrovnik….”
Pripreme za Papin pohod Dubrovniku započele su prvim sastankom s izaslanstvom Svete Stolice za pripremu papinih putovanja 7. siječnja 2003. u Zagrebu. Konačne potvrde pohoda nije bilo radi Papina zdravstvenog stanja, a pripreme će morati početi jer je vrijeme kratko, bez obzira na konačnu odluku.
Priprava je bila veoma zahtjevna
Nakon tog početnog susreta u Zagrebu, slijedi veoma zahtjevna priprava, zahtjevna posebno za naš Grad i Biskupiju, s obzirom na prometnu povezanost, turističku sezonu i zemljopisni položaj biskupije. Priprava je bila zahtjevna i jer se radilo o štićenoj osobi I. kategorije, što uključuje znatne sigurnosne mjere i pripreme. Trebalo je najprije predložiti mjesto euharistijskoga slavlja i okvirni program, pa onda, segment po segment, krenuti redom.
Bit će potrebno uskladiti sve: da jedinom prilaznom cestom, bilo s istoka ili sa zapada, u grad dođu autobusi s hodočasnicima, a bilo je oko 60.000 hodočasnika; da jedinom prilaznom cestom Papa dođe u grad; da se jedinom izlaznom cestom preveze nekoliko stotina gostiju s cruisera koji je toga dana prvi put uplovio u Grušku luku i njegovo bi otkazivanje značilo neodgovornost i neispunjavanje obveza, pa je trebalo prihvatiti cruiser i prevesti putnike do zračne luke; da se jedinom prilaznom cestom preveze nekoliko tisuća gostiju iz zračne luke u grad na isti taj cruiser, jer je Dubrovnik toga dana za te goste bio ukrcajna i iskrcajna luka. Zahvaljujući međusobnom razumijevanju svih odgovornih osoba i institucija, ogromnoj količini strpljivosti i suradnje koja je bila potrebna, uspjeli smo napraviti dobru koordinaciju svih tijela i ustanova.
Odbor za pripremu Papina pohoda Dubrovniku službeno je imenovan i započeo s radom sredinom veljače 2003., to znači da smo na raspolaganju imali samo četiri mjeseca za pripremu toga zahtjevnog pohoda. Bila su dva Odbora: Koordinacijski i Organizacijski. S tajništvom Odbora i Protokolom, bilo je sedam Povjerenstava, svako sa svojim točno određenim zadaćama. Sama priprava obuhvaćala je dva vremenska razdoblja: daljnju i bližu priprava. U tom vremenu trebalo je: osmisliti duhovnu pripravu, izraditi logo Papina pohoda i promidžbene materijali, osmisliti program
na sam dan pohoda, tijek svete mise i sve važnije elemente uz slavlje, dolazak Pape na Stradun i povratak u zračnu luku Čilipe i odlazak prema Rijeci. Iz zahtjevnosti organizacije događaja mogu se samo naslutiti sati i sati neumornog rada, sjednice, “dizanja i padanja” i uzajamnog nošenja i hrabrenja nas u Tajništvu Organizacijskoga odbora i Povjerenstvima, ali i drugih brojnih sudionika u pripravi ovoga pohoda čija se imena možda često ne spominju, ali bez kojih sigurno pohod ne bi bio uspješan.
Susret ostao u srcima sviju nas
Kao predsjednik Organizacijskog odbora ostajem trajno zahvalan svakome tko je na bilo koji način pridonio uspješnoj organizaciji Papina pohoda Dubrovniku. Zahvalna pisma Papinih najbližih suradnika za nezaboravno gostoprimstvo u Dubrovniku i skladnu organizaciju slavlja svjedoče o zauzetosti, raspoloživosti i otvorenosti svećenika, redovnika i redovnica, svih u Organizacijskom odboru, ali i svih vjernika i svih ljudi dobre volje u pripremi Papina pohoda.
Boravak sv. Oca u biskupovom domu u Gospinu polju ostat će duboko utisnut u srcima svih onih koji su imali prigodu i milost posluživati mu kod objeda ili se osobno pozdraviti s njim na odlasku.
Papa Ivan Pavao II. ostavio nam je dva dara: životno svjedočanstvo redovnice Marije Propetog Isusa Petković, koju je na euharistijskom slavlju 6. lipnja 2003. proglasio blaženom i vlastitu ljubav prema našem Gradu i hrvatskom narodu.
Na svakome od nas osobno je prepoznati i nasljedovati primjer življene vjere, nade i ljubavi svetog Ivana Pavla II. i blažene Marije Propetog Isusa Petković.
mons. dr. Petar Palić
mostarsko-duvanjski biskup
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski