Jedna od najpoznatijih, a najstrašnijih priča iz povijesti Dubrovnika je ona o benediktincima koji su prokleli sve buduće vlasnike Lokruma, a upravo će se na otoku 19. svibnja obilježiti tisuću godina benediktinskog samostana. U programu koji Rezervat Lokrum organizira sa studijem Povijesti Jadrana i Mediterana sudjelovat će i studentica i turistička vodičica Marija Milovac, poznata kao autorica ture Ukleti Dubrovnik. Svi već poznaju Mariju koja odjevena u crno svoje goste u sumrak s feralićem vodi kroz neka od najstrašnijih mjesta iz povijesti grada – groblja, mjesta smaknuća, ukazivanja duhova… Jedinstvene su to turističke ture, koje je Marija pokrenula prije nekoliko godina, kada se činilo da osim tura Game of Trones gotovo da nema interesa za autohtone priče. Od tada nam se svima dogodilo puno strašnih stvari, od rata i pandemije, pa smo Mariju pitali koliko je to imalo utjecaja na interes njenih gostiju i Dubrovčana. Čude li se još kad je vide?
- Stariji ljudi uvijek vole komentirati da su i oni doma imali baš takav stari feralić i koristili ga kad bi nestalo struje. Ti isti vremešni ljudi sad mi se često lijepo jave i pitaju o pričama koje pričam gostima. Većinom se nitko ne čudi, i ljudi me dosta poznaju i pozdravljaju – kaže Marija i dodaje kako u interpretaciji kulturne baštine publici nastoji izazvati niz reakcija tako da cjelokupni dojam o našoj baštini kod gosta bude jedan smisleni doživljaj koji će oni zapamtiti i rado se sjećati.
- Bitno je prenijeti informaciju na zanimljiv i neočekivan način zbog čega će je lakše zapamtiti, više nije važno samo kronološki ispričati povijest ili opisati vanjske osobitosti nekog baštinskog fenomena. Storytelling je samo jedna od metoda interpretacije koju ja rado koristim, jer i sama volim priče, ali važna je i interakcija s gostima, njihovo uključenje u doživljaj i priču, treba ih poticati na sudjelovanje u doživljaju budući da se tako i sami osjećaju važni i viđeni s naše strane kao vodiča – govori ova turistička vodičica. Smatra kako interes za ture Game of Thrones ne jenjava, nego sjećanje kod ljudi na seriju i scene koje su se kod nas snimale. - Sigurno je tura još uvijek jako tražena kao i uobičajeni kulturno-povijesni razgled Grada. Kod mene osobno, motivacija za odrađivanje te ture nije prevelika, ali i kad je prihvatim, uvijek pokušavam iznijeti i osobitosti srednjovjekovnog Dubrovnika koje su usporedive s trenucima iz serije.
Inače radim tri tematske ture u sklopu Haunted Dubrovnik (Ukleti Dubrovnik) što je zapravo moj brend za mračne večernje ture Dubrovnikom. Tura s Boninova ide preko Graca i kroz Pile i zove se Duhovi i misteriji Dubrovnika, tu je još tura Mračne priče starog Grada i Zločin i kazna. Sve tri su osobite na svoj način i evoluirale su tijekom vremena.
A tijekom pandemije sam u suradnji s LMT studijem pripremila jednu online turu koja je išla preko Zoom aplikacije. Snimili smo video kroz Grad, a priče sam pričala od doma uz taj video. To je nešto na što nas je potaknuo lockdown, i ta online tura je bila način za prenijeti doživljaj o Dubrovniku u dnevne boravke ljudi koji su bili spriječeni doći. Jednom prilikom sam preko tog online susreta došla u kontakt s momcima iz podcasta Let‘s learn Croatian iz Kalifornije čiji slušatelji često dođu na turu govoreći da su čuli za mene preko podcasta, tako da je i taj period iznjedrio ponešto pozitivno – ističe Milovac na čije je večernje ture odaziv odličan.
Gosti najviše vole priče o nadnaravnom, priče iz gradskog i seoskog folklora i najviše se, kaže Marija, naježe tijekom priče u kojoj se govori o procesiji mrtvih sa svijećama. Često je više strašno ono što je recentno pa je za mene osobno to priča o Daksi i slični trenuci iz 2. svjetskog rata, pa i Domovinski rat, ali više volim pričati o srednjem vijeku i razdoblju Republike. Puno je primjera tragedija u našoj prošlosti, i osobnih tragedija i tragedija zajednice, poput kuge, nesretnih sudbina nahočadi, sluškinja, nevinih koji su završili u tamnicama Dvora i slično.
Marija je sa svojim mračnim povijesnim pričama stalni gost na danima kreativnih industrija, a nedavno je predavala i Noći tvrđava u Stonu. Koje su stonske i pelješke strašne priče i vjerovanja?
- Na Noći tvrđava je bilo baš magično i cjelokupan program je bio vrhunski. U Stonu sam održala kazivanje priča o vilama, vilenicama i vješticama tako da je to bilo također tematski uokvireno, a čitav Pelješac obiluje narodnim pričama o nadnaravnim bićima, kao i čitav dubrovački kraj pa se osim vila i vještica, u našim pričama mogu naći i one o lorcima, tenjcima, morama, plašilima, tintilinima i drugim noćnim prikazama koje su strašile naše stare – nabraja Marija Milovac. Pitamo je i za česte tematske ture koje Društvo vodiča organizira za građane, jesu li takve ture budućnost za domaće vodiče, jer tu nemaju konkurenciju u stranim vodičima.
- Ovdje moram izdvojiti rad dragih kolegica Vesne Barišić, Lidije Begić i Marine Missoni Barišić koje imaju tematske ture, ali rekla bih da su te ture uskih povijesnih tema zasad puno interesantnije građanima nego turistima, ali to je od velike važnosti. U ovom ludilu našeg turizma ne smijemo zanemariti naše ljude, dapače, moramo raditi na tome da svi budemo svjesni naše baštine. Od ostalih tematskih tura za turiste privlačne su i food i vine ture koje su ležerne, a sve je bolje uz hranu i piće.
Ne smatram da su tematske ture nužni odgovor u konkurenciji za naše vodiče, mislim da će lokalni vodič ako kvalitetno radi, uvijek imati prednost pred strancima. Mislim da govorim u ime većine kolega kad kažem da se vodiči ne boje konkurencije, već mi kao neka vrsta kulturnih djelatnika, strahujemo od obezvrjeđenja naše baštine i kulturnih spomenika, a Ministarstvo kulture nastoji smanjiti broj zaštićenih lokaliteta na kojima smiju voditi samo licencirani vodiči, popuštajući pritiscima Europske komisije protiv čega se hrvatski vodiči bore. Važnije je da onaj stranac koji dođe voditi kod nas prođe potrebnu edukaciju kakvu smo i sami prošli za stjecanje naše licence – mišljenja je autorica Ukletog Dubrovnika.
