Ovih dana se u hrvatskoj javnosti vode brojne rasprave nakon što je Pula odlučila otkazati turbofolk koncert najavljen za 25. ožujka. Odluka je to tamošnjeg gradonačelnika Filipa Zoričića. Koncert Duška Kuliša, Dragana Kojića, Ane Bekute i Zorane Mićanović tako se neće održati.
Potom se pokušala naći alternativa i to u Osijeku, ali i tamošnja gradska uprava turbofolku je rekla: ‘NE!‘ Svoj stav izrazili su i hrvatski estradnjaci, a komentirali su odluku i dubrovački glazbenici. Tako radijski novinar Slobodan Nano Vlašić iz dubrovačkog benda DaRiva ima posve jasan stav.
- Generalno sam protiv zabrane bilo kakvog koncerta i bilo kakvog umjetničkog djela, makar to bilo, kako se nekad govorilo, šund. Stvarno mislim da je upitno koliko se ta vrsta glazbe može prepoznati u našem, mediteranskom mentalitetu. Ali, kad je riječ o bilo kojoj vrsti umjetničkog djela ili zabave, trebala bi biti dopuštena, bilo gdje. Sad je samo pitanje jesu li u pitanju javni prostori. Budući sam i sam bio organizator koncerata ‘milijardu‘ puta, sigurno je pitanje je li Stradun prostor na kojemu može biti izveden bilo koji sadržaj. Mislim da nije i smatram da se na Stradunu ne može izvesti bilo koji sadržaj. Ne volim kad političari zabranjuju bilo kakve koncerte ili bilo što, a ako se radilo o koncertu u središnjem trgu Pule onda gradonačelnika razumijem, a ako je to trebalo biti u nekoj dvorani onda stvarno ne shvaćam zbog čega je to zabranjeno, mišljenja je Vlašić.
Njegov kolega glazbenik, glavni vokal dubrovačke grupe Valetudo, Srđan Obad, izvor cijelog problema vidi sasvim negdje drugo.
- Svatko ima pravo na izričaj, a s druge strane, ‘zabrana‘ je malo teška riječ, mislim da se na tome trebalo poraditi tako da se na samoj našoj playlisti u Hrvatskoj ne pušta turbofolk kako bi se ljudi odgajali kroz slušanje kvalitetne glazbe i kako bismo možda išli u nekom progresivnijem smjeru, nego što je površni turbofolk. Nije dobro ništa zabranjivati jer sutra se isto tako može zabraniti i rock i pop... Svatko bi imao kredibilitet za takve stvari nakon ove ‘zabrane‘. To je trebalo rješavati na drugačiji način, u našem hrvatskom mainstreameu trebalo se raditi na kvalitetnoj glazbi jer ako ćemo realno, naš neki mainstream jest na granici narodnjaka tako da apsolutno pravda i turbofolk i sve što se dalje događa. Mislim da bi hrvatska glazbena scena trebala naglasiti c-stranu gdje su urbani bendovi s kvalitetnim tekstovima i kvalitetnim glazbenim izričajem, međutim, pošto je monopol u glazbenoj industriji i zna se kako to ide, tko se pušta i na koji se način pušta po radijima, mislim da je to bumerang koji se vratio i bilo je očekivano, govori Obad.
Zabranu je prokomentirala i Gordana Goge Bonačić, pjevačica Klape Ragusa.
- Osobno, mrzim turbofolk iz dna duše i trebala bi se napraviti razlika između narodne muzike i turbofolka. Narodna muzika je nešto sasvim deseto, a iskonska narodna muzika mi se sviđa. A sad, da treba zabraniti? Tu sam u dvojbi! Ne bih pošla na takav koncerat, ali zašto zabraniti onima koji to vole slušati da pođu?! Ili, možda tome nije mjesto u tako velikim dvoranama, za takvo nešto postoje kojekakvi klubovi gdje se već sastaju ljudi koji to vole. Zašto ljudima koji vole tu muziku zabraniti da je slušaju? - pita se Bonačić koja se dotakla i pitanja zašto je turbofolk uopće sve prisutniji i popularniji među mladima:
- Mislim da sve manje ljudi ima sluha pa im ta muzika savršeno odgovara u tom pogledu, radi toga najviše. Uzrok leži i u nedostatku kulture, muzičke i opće... Toga je sve manje pa im valjda i tako jednostavni, banalni tekstovi odgovaraju, zaključuje pjevačica klape Ragusa.