Dugogodišnja predsjednica Županijske komore Dubrovnik Terezina Orlić od 1. studenog više to neće biti. Iza nje su 3,5 mandata, 14 godina na čelu ŽK HGK, a nakon isteka ovog mandata uskoro će i u mirovinu. Iako će to mnoge iznenaditi iza nje je čak 41 godina ukupnog radnog staža, život joj je kaže bio sadržajan, sa djecom i unučadi pa je zapravo njih i željna, no i sama se pita kako su te sve godine brzo prošle?
Što vam je u tih 14 godina rada u Komori bilo najveći izazov, a što najpozitivnije?
- Dogodio se za to vrijeme niz promjena ne samo kroz reformu Komore nego i u društvu. Same pripreme, pa ulazak Hrvatske u EU je zahtijevao drugačiji pristup u odnosu na poduzetnike, zakone i regulative koje je EU propisala. Mogla bih reći da je to razdoblje bilo izuzetno zahtjevno za sve naše članice, no i da je uveden neki red, drugačiji rad, možda je više papira, ali je više i reda. Tržišna ekonomija izazvala je i puno neznanja, nedoumica, jer je malo ljudi znalo što je to dionica, što tržište i trebalo je vremena za prilagodbu, a imali smo i rat, tako da je to kod nas išlo dosta sporije nego kod drugih zemalja koje su doživjele istu tranziciju. Smatram da je ulazak Hrvatske u EU bio pozitivan i da se naše gospodarstvo svemu prilično dobro prilagodilo. Naši današnji pogledi na tržište su znatno suvremeniji sa suvremenim načinom poslovanja. Ono što mi općenito kao društvo moramo učiniti u sljedećem razdoblju je biti otvoreni prema poduzetnicima i prema građanima. Administracija bi doista trebala shvatiti da su na usluzi u ovom slučaju poduzetnicima, a sve ostale institucije u lokalnoj i državnoj razini shvatiti da su na usluzi građanima i da treba raditi transparentnije i učinkovitije.
Komora je pokrenula i uspješne programe digitalizacije kako bi olakšala tu transformaciju gospodarstva.
- Doista smo velikim koracima stupili u digitalizaciju gdje će sve naše usluge biti dostupne putem interneta što je veliko olakšanje poduzetnicima. Napredak je veliki, mladi ljudi koji su ušli u poduzetništvo znatno brže ulaze u taj proces. To je zahtijevalo određeni trošak i sustav koji nije bilo lako sačiniti. Danas kada imamo e-građanin i druge usluge izgleda kao da je sve riješeno jer uz oib naizgled ne trebaš donositi sve te papire, rodne listove, domovnice, no opet nas vrate sa šaltera po njih jer institucije nisu umrežene pa ni Komora. No i to će se dogoditi, cijeli svijet je umrežen i moramo se uključiti.
Gospodarstvo naše Županije pozitivno posluje, mada je dosta prigovora da se ubrzano razvija samo jedna grana, turizam.
- Mi smo zapravo tek prošle, 2018. godine dosegnuli po podacima u ukupnom prihodu trgovačkih društava koji su registrirani u našoj Županiji, prihode koje smo imali 2008. godine. Punih 10 godina nam je trebalo da se vratimo na iste prihode kada smo u Županiji imali izuzetno jake građevinare, tvrtke koje se bave prometom, radila su tri brodogradilišta... Imali smo 11 milijardi kuna ukupnog prihoda, s ne toliko razvijenim turizmom, a sada imamo neznatno veći ukupan prihod, turizam je u brojkama ogroman, no zato nemamo tri brodogradilišta, građevina nam je pala tek na 5. mjesto. Ne može nam turizam nadoknaditi ono što smo izgubili kroz proizvodnju. Također, i hotelske kuće koje generiraju najviše poreza i davanja kroz plaće imaju danas manje smještajnih kapaciteta nego prije deset godina, a raste privatni smještaj i izletnički turizam.
Dogodio se tu nesrazmjer onoga što povećava BDP, što povećava društveni standard, i osobnog standarda svakog građanina i njegova dodatnog prihoda od turizma koji mu daje prostora za življenje. U tome se smislu slažem da nije dobar turizam kao monokultura. Turizam je izvrsna platforma za domaću proizvodnju. Ako je nema Županija ima je Slavonija, Gorski kotar. Tu je drvna, tekstilna i prehrambena industrija i mi kao država moramo djelovati u tom smjeru. Naša Županija sa svojom odličnom perspektivnom u poljoprivredi marikulturi to treba puno snažnije razvijati i onda plasirati kroz turizam. Uvjerena sam da bi nam brojke bile bolje.
Jeste li suglasni s ekonomistom Veliborom Mačkićem s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu da je turizam naše apsolutno prokletstvo resursa, zbog čega ljudi ne ulažu u znanje?
Naravno, svatko od nas hoće lagodnije živjeti ako ima nešto za afitat i naravno da se gubi taj poduzetnički impuls. Mada mora se reći kako se kroz turizam otvorilo jako puno mladih novih tvrtki, pa imamo 900 novih malih poduzeća zadnjih par godina. Tu je država kroz samozapošljavanja jako puno napravila, gdje je dala mogućnost da se sutra iskreira nešto novo, a u konačnici nisam ni pesimista jer svi naši poduzetnici danas u Dubrovniku koji rade i uredno plaćaju poreze taj će višak sredstava sigurna sam, sutra prebaciti na neki ruralni prostor gdje će razmišljati o nekoj poljoprivredi ili nekoj drugoj proizvodnji. Nije međutim dobro da je to u rukama poduzetnika, a ne malo više u rukama države kroz različite poticajne mjere i preusmjeravanjem sredstava kroz poreznu i drugu politiku. Da država tjera na razmišljanje o nekim drugim poduzetničkim idejama, a ne poduzetnici sami.
Poduzetnicima, međutim, u svim sektorima nedostaje radnika. Tu su trenutačno najveći problemi.
To nisu problemi koji su se javili jučer, već su prisutni odavno nego mi nismo na njih reagirali. Komora je prvu konferenciju o nedostatku radne snage imala prije 12 godina. Ljudi tada nisu shvaćali stanje, a zadnje 3, 4 godine nam se događa očekivano. To nisu samo migracije iz ekonomskih razloga i potrebe, nego želja mladih ljudi da se okušaju negdje drugo kad imaju priliku. Sada primjenjujemo vatrogasne mjere, uvozom radnika, no širi je problem puno sveobuhvatniji.
Manjak radne snage najprisutniji je u građevini, a ta se djelatnost u našoj Županiji nažalost, ne oporavlja.
Jest, oni imaju veliki problem. Njima fali ne samo nižeg kadra, dobrih meštara nego i visokobrazovnog kadra. Veliki su problemi, puno se gradi, ali je vrlo teško da će se u nas građevina oporaviti jer im nedostatak radnika sada stoji kao omča oko vrata. I prema našim propisima za svaki natječaj poduzetnik mora poslovati pozitivno pa su mnogi i tu blokirani da se jave na natječaje.
Sada će se demografijom baviti nova potpredsjednica Europske komisije Dubravka Šuica. Kako gledate na taj izbor, hoćemo li osjetiti koristi od Dubrovkinje u europskoj vladi?
Problemi demografije nisu naravno samo naš problem nego i europski. Prateći rad Šuice kao naše zastupnice moj je osobni dojam da ona to dobro radi i da je kao iskusna političarka i veliki domoljub i lokal patriota izuzetno dobro pokazala cijeloj Europi što je to Dubrovačko neretvanska županija. Ima velikog iskustva u politici, a koliko će se moći u EU učiniti vezano uz demografiju vidjet ćemo. Danas je svijet drugačiji, više usmjeren individualistički, a obitelj i prijatelje nekako smo stavili sa strane pa je u tom individualizmu teško je govoriti o demografskoj obnovi.
Kad smo kod Europe, koliko je naše gospodarstvo spremno za uvođenje eura?
- Iskustva su različita, a oni koji nam prezentiraju uvođenje eura tvrde da ne bi trebalo biti većih potresa a nema ni ni govora da će doći do povećanja tečaja. Kako nekih 65 posto naše robne razmjene zapravo radimo sa zemljama koje imaju euro kao sredstvo plaćanja mislim da će nam taj dio biti lakši jer je naše tržište usmjereno prema tržištima koja imaju euro. Ima tu ekonomista koji imaju oprečna mišljenja, no mislim da su postupci koji su do sada napravljeni dobri, a hoće li to biti 2022., ili 2023. godine nije tako važno.
Dugo ste radili u Atlantskoj plovidbi, koja je vrlo važna za gospodarstvo Županije. Upravo su dobili novu upravu, mislite li da će takav utjecaj imati i dalje?
Hoće, Atlantska će dalje biti važna za nas ukoliko je netko ne odluči prodati, a to bi bila šteta. Atlantska posluje u skladu s tržištem međunarodnog brodskog prostora pa kad je na njemu kriza onda je kriza i u Atlantskoj, a neovisna je o domaćim krizama. Uprave mogu biti bolje ili lošije, ali ona je uvijek bila vrlo stabilna tvrtka etablirana na svom tržištu. Vjerujem da će nastaviti u istom pravcu, jer AP je jedna od 3 ili 4 velike tvrtke koje imaju veliki utjecaj na gospodarstvo gubitak ili dobitak cijele Županije.
Aktivni ste u Kružicama, udruzi poslovnih žena, koliko je važno to žensko poduzetništvo i poticanje žena na poslovne poduhvate?
- Mi žene rado ističemo kako smo neiskorišteni potencijal i kako možemo puno više napraviti u društvu i mislim da to jest istina. Ne znam jesmo li učiniti dovoljno, ali lijepo je da imamo pozitivan stav kao društvo prema tome. Ima jedna stvar koja vrijedi inače u životu, a ta je da ako se sami ne izborite onda vam nitko neće ništa dati. Mi žene smo djelomično suodgovorne tom procesu, i nismo dovoljno odvažne da bi promijenile nešto što nam je zadano. Općenito, smatram da je odlazak u poduzetništvo veliki izazov i rizik, a žena će ipak biti sputana od okoline koja će joj reći u što se upuštaš? Jedan dio žena to radi jer nemaju izbora, a u razgovoru s nekim ženama vidim da dok se proces ne okrene u nama samima, neće nam i društvo dati prava koje imamo po obrazovanju, sposobnostima, željama. Žena, a to sam vidjela stotine puta sigurno mora raditi dvostruko više u odnosu na svoga kolegu za istu poziciju. Samo, nama ženama to nije teško.
Je li i to bio razlog da se na prošlim izborima kandidirate za gradonačelnicu?
- I to je bio jedan od razloga. Ali moj je motiv bio učiniti nešto dobro za Grad. Živjela sam okružena ljudima koji su imali dobre ideje, ali se nisu htjeli angažirati u politici, a sve s argumentom 'politika je šporka'. Ja to ne bih rekla. Ona jest puno puta bila šporka, ali je politika prije svega odgovornost. Ako ljudi žele nešto promijeniti trebaju se angažirati i preuzeti odgovornost. Nije to jednostavno, ali što ako nismo spremni preuzeti odgovornost za političke odluke koji tebi i tvojoj djeci čine nešto bolje? Uvjerena sam da ima određeni broj pozitivnih ljudi koji ne smatraju politiku mjestom za vlastitu promociju ili nedaj bože zaradu i to je bio glavni razlog moje kandidature. Naravno to mi samoj nikada ne bi palo napamet, jer se u životu nisam znala sama nametnuti, već sam prihvaćala izazove i prilike pa je takva bila i kandidatura za gradonačelnicu na prijedlog Pera Vićana.
Od predizborne kampanje do danas sasvim su se promijenile glavne teme u rasprave u Dubrovniku. Srđ, putnički terminalu Gružu, zbrinjavanje otpada, gotovo su nestali pa u dvije godine imamo sasvim druge teme koje su od značajnog utjecaja na gospodarstvo i život Grada: promet, taksije, overturizam...
- Za poduzeti neke mjere treba velika hrabrost. Čitali smo neki dan kako se planira urediti promet i to su sve što se tiče javne uprave dobri potezi koje treba izdržati, ali razumijem i poduzetnike kojima neke od tih mjera neće biti drage. Svi skupa moramo znati da sve što radimo mora biti u dijalogu - javna uprava, poduzetnici, građani. To izgleda idealistički, ali i nije, jer je gradonačelnik pokazao da je neke stvari s poduzetnicima bio u stanju riješiti i nadam se da će od 1. siječnja kada se budu spremali novi ugovori za ugostitelje taj dijalog održati. Raditi treba permanentno na svijesti da moramo pomoći toj gradskoj upravi, poduzetnicima i građanima jer međusobno u tom trokutu ovise jedni o drugima. Bez toga nastat će kolaps i sa kanalizacijom i sa čistoćom, problemima koji se gomilaju. Dubrovnik se našao u problemu i zbog stvari koje je skrivila država sa svojim zakonima, a ne lokalna samouprava. Slažem se da treba pomoći svakom čovjeku da iskoristi svoje resurse najbolje što može, ali nekako mi se čini da je porezna politika ostala na populizmu jer ako za 16 kreveta u Dubrovniku koja iznajmljujete plaćate porez od oko 3 posto to je malo i to ne štima.
Što tu može napraviti gradska politika kad to zakon dopušta?
Treba razlučiti one koji popunjavaju svoj kućni budžet iznajmljivanjem od onih koji su rentijeri. Kada bi to bilo jasno razlučeno u poreznoj politici svima bi nam bilo lakše. Uber da, jer je i to dobro, omogućio se posao ljudima, ali ne možemo zakon prenijeti jednako na cijelu Hrvatsku i na naš dio koji nije velik niti propulzivan pa tako stvaramo problem. Ministarstvo financija bi trebalo naći način kako poreznom politikom stimulirati izvrsnost, posebnim pravilnicima odrediti da su povijesne cjeline izuzete iz nekih odredbi, a ne da imamo 28 hostela, 120 ugostiteljskih objekata i probleme s taksistima. Trebala bi postojati veća mogućnost da lokalna samouprava bez ikakvih posljedica Ustavnoga suda donosi odluke koje reguliraju život i poslovanje na svom području. Mi u Dubrovniku sada imamo sreću da su nam političke opcije iste na različitim razinama i sada imamo priliku to riješiti.