- Bila bi to win-win situacija za sve nas. Za ugostitelje jer bi u sezoni dobili potrebnu radnu snagu, a za ukrajinske izbjeglice to bi bio odličan način uključivanja u društvo, primali bi plaću i u mirnoj atmosferi preživjeli do smirivanja ratnog stanja u njihovoj zemlji. Mi u Dubrovniku znamo što znači rat, kao dijete sam bio prognanik i znam koliko bi mojoj majci značilo da je u to vrijeme nešto mogla zaraditi– kazao nam je Ante Vlašić, predsjednik Udruge ugostitelja Dubrovnika i Strukovne udruge ugostitelja pri HGK. Vlašić je jučer razgovarao s kolegama iz nacionalnog udruženja ugostitelja koje je pozdravilo ideju o angažmanu Ukrajinaca na poslovima u ugostiteljstvu i turizmu u Hrvatskoj.
- Preduvjet za to je da Vlada olakša tim ljudima proceduru dobivanja dozvola za rad. Jasno je da zbog aktualnih događanja oni ne mogu dobiti tražene potvrde o edukaciji i nekažnjavanju. Kako bi u ovakvim uvjetima došli do papira, osim ako naš MUP ublaži pravila koje MUP traži da bi mogli aplicirati za posao? Vlada bi svakako morala financijski i logistički olakšati situaciju – veli Vlašić koji ne vidi jezičnih ni drugih prepreka za zapošljavanje stanovnika Ukrajine na krajnjem jugu.
- Velika većina Ukrajinaca s kojima sam kontaktirao dobro govori engleski, a ni njihov mentalitet nije nam dalek, jezici nam imaju nešto sličnosti...i iskustva kolega ugostitelja su dobra. Jedan je 2019. angažirao dvije ukrajinske sobarice i pokazale su se kao jako kvalitetne, no zbog korone ih nije mogao ponovno zaposliti – ustvrdio je Ante Vlašić koji u zapošljavanju kadra iz Ukrajine vidi i korist za državu:
- Država bi se rasteretila, ljudi bi dobili poslove i ne bi trebalo toliko humanitarne pomoći. Veći iznos bi se generirao od doprinosa, svi bismo bili na dobitku - uvjeren je čelnik dubrovačkih ugostitelja.
Predsjednica HGK Županijske komore Dubrovnik Nikolina Trojić ističe kako komora ima afirmativan stav prema svemu što može pomoći gospodarstvu, no u slučaju zapošljavanja ukrajinskih izbjeglica mnogo je nepoznanica:
- S obzirom da su ti nesretni ljudi prinuđeni bježati od rata, prvo im treba dati vremena i vidjeti jesu li zainteresirani za privremeni posao. Potom treba utvrditi je li i kako moguće promijeniti njihov status iz izbjegličkog u radno aktivni, kao zaposlenika iz trećih zemalja. I dosad smo mogli uvoziti radnu snagu, ali u ovom slučaju mora se ustanoviti koliko su struke podudarne s onim što naš turizam traži i kako zapošljavanje administrativno regulirati – govori Trojić koja vjeruje da bi Ukrajincima svakako bilo lakše nadvladati traume ako poslom zaokupe misli i pri tom nešto zarade.
- To bi bilo nešto dobro u velikom zlu, no pitanje je koliko će i nama ovdje trebati radna snaga. Do prije petnaestak dana strelovito smo krenuli prema sezoni, a sad je već prevladao oprezni optimizam, pa i zabrinutost. U prvom redu za američko tržište koje se lani pokazalo kao obećavajuće. Ako kriza u Ukrajini potraje, američki turisti promislit će hoće li putovati u Europu gdje se vodi rat. A javlja se i problem emitivnih zemalja središnje i istočne Europe, Poljske, Slovačke, Rusije, zbog neizvjesnosti oko sukoba, tako da će rupa u turističkih dolascima sigurno biti, samo ne znamo kolikih. Svi bismo bili presretni da koji dan čujemo za prekid sukoba. Ovako, ulazimo u treću izazovnu godinu zaredom i uz vezane ruke čekamo kako će nam odviti turistička sezona – zaključuje Trojić.