S Tomislavom Fainom, predsjednikom Udruge hrvatskih putničkih agencija, razgovarali smo neposredno nakon njegova povratka iz Češke, gdje je u društvu ministrice turizma Nikoline Brnjac, direktora HTZ-a Kristjana Staničića i predsjednika Udruge jedinstvenih hrvatskih hotela “Stories” Nenada Nižića, sudjelovao na Danima hrvatskog turizma, donosi Slobodna Dalmacija.
- Po broju dolazaka gostiju u Hrvatsku, Češka je prošle godine bila na petom mjestu. Osobno smatram da je češko tržište vrhunsko tržište. Prvi gosti za vrijeme rata u Hrvatskoj i iza rata dolazili su nam iz Češke, kao i sada u vrijeme pandemije. To su naši vjerni gosti i mislim da im kao država još uvijek ne dajemo onaj značaj koji bi trebali imati. Kod nas u glavama Česi su još uvijek gosti slabije platežne moći, a to je potpuno kriva slika. Šetajući kroz češke gradove vidite da su u financijskom smislu nadišli Hrvatsku. Kad vidite vozni park, razinu stanovanja, javne prostore, trgovine i sve drugo što nude, Česi su sigurno oni koji sebi mogu priuštiti kvalitetan odmor. Česi obavezno svake godine odlaze na odmor i osobno mislim, a o tome sam i govorio na Vijeću HTZ-a, da smo zanemarili to tržište i da bismo ga trebali još više gurati – komentirao je svoje prve dojmove.
Zadranin Fain (44) je već šest godina predsjednik UHPA-e, koja okuplja 230 redovnih i više od sto pridruženih članica. U njima je zaposleno oko 3500 djelatnika, s godišnjim prometom većim od tri milijarde kuna. Fain je vlasnik putničke agencije “Terra Travel”, suvlasnik ugostiteljske kuće “Cidaris” iz Zadra i Zadar Outdoor Festivala, član je vijeća TZ-a Zadarske županije te predstavnik Zadarske županije u Turističkom vijeću Hrvatske turističke zajednice.
Kako ste Česima predstavili hrvatski turizam?
- Pokušali smo im pokazati neko drugo lice našeg turizma, ne samo apartmane, kampove i privatni smještaj, već i luksuzne kapacitete s kojima su oni slabije upoznati. Kao predsjednik UHPA-e zahvalio sam domaćinima na svemu što su napravili i što rade u zadnjih 30 i više godina, koliko neki među njima rade na Jadranu. Njihov značaj je ogroman u popunjavanju kapaciteta i uopće stvaranju slike o našem turizmu. Stavio sam se na raspolaganje za svaki oblik suradnje, ali sam i objasnio da Hrvatska nije samo sunce i more, iako je to temeljni razlog dolaska, već da u Hrvatskoj ima i drugih sadržaja, od outdoor aktivnosti do gastronomije koja iz godine u godinu raste uz bok nekih vrhunskih gastronomskih destinacija, da imamo luksuzne brodove, vile, nautički turizam...
Reakcije su dakle dobre, je li se to odrazilo i na buking?
- Buking raste. Iz onoga što sam saznao u razgovorima s kolegama, oni su jako zadovoljni. Pojedine agencije koje rade 30 godina na našem tržištu kažu da im siječanj i veljača nikad nisu bili tako jaki, odnosno da nikad nisu imali više rezervacija. Naravno, izbijanje rata u Ukrajini je to malo usporilo, ali oni uopće ne sumnjaju da ćemo odraditi jednu vrhunsku turističku sezonu.
Kako se rat reflektirao na druga naša emitivna tržišta? Hoće li to utjecati na sezonu? Nakon dvije godine korone, imamo novi rat u Europi, a nesigurnost i turizam ne idu zajedno...
- Ono što se odnosi na Češku tiče se i drugih naših emitivnih tržišta. Buking u siječnju i veljači, sve do početka rata, bio je na razini koja je sugerirala da smo trebali biti bolji nego 2019. I prije rata u Ukrajini sam govorio da cijeli buking treba gledati na način da pandemija koronavirusa još postoji i da nam se uvijek može pojaviti novi soj. Umjesto novog soja dobili smo rat u Ukrajini. Prva dva tjedna svi smo bili medijski bombardirani ratnim događanjima, nakon mjesec dana izvještavanje se više nego prepolovilo, a za mjesec dana, ako rat potraje, vijesti iz Ukrajine će biti sve manje zanimljive. Ljudi nažalost tako funkcioniraju, život ide dalje. Naravno, prije svega se nadam da će rat već sutra stati, da će ova tragedija biti okončana, svatko normalan priželjkuje zaustavljanje ubijanja i povratak ljudi kućama. S druge strane, ako se rat nastavi ali ostane u granicama Ukrajine, mislim da ćemo po sadašnjim pokazateljima svejedno imati dobru turističku godinu.
Što znači dobra turistička godina: bolja u odnosu na prošlu ili u odnosu na 2019. kao referentnu godinu?
- Da nije bilo rata u Ukrajini, s padom intenziteta pandemije siguran sam da bismo ove godine radili bolje nego 2019. S ratom u Ukrajini, ako se produži, što, ponavljam, nitko ne želi, ili ako ostane unutar granica, još uvijek imamo šanse doseći 2019. To nije samo moje mišljenje, taj sam dojam stekao u razgovoru sa svojim partnerima, ali i ljudima iz cijelog sektora.
Odakle dolazi taj optimizam, s kojih emitivnih tržišta?
- Njemačko tržište, primjerice, ima odličan buking. Hrvatska je uvijek bila sigurna destinacija, a prošle godine smo se odlično postavili s koronom i ljudi su nam dolazili jer nisu mogli na neke dalje destinacije. Iskoristili smo nepovoljne okolnosti za dodatnu promociju i u tome uspjeli. Sve to mi budi optimizam da bismo i ove godine mogli biti jednako uspješni. Odradili smo dvije vrhunske godine u pandemiji kada nitko nije. Gosti koji su nas u tom vremenu posjetili vratit će nam se ponovno jer su bili puni dojmova. Okolnosti su utjecale na to da smo dobili neke goste koji nikada ne bi došli bez pandemije. Bogati gosti iz Europe koji preferiraju azijske zemlje ili neke egzotičnije destinacije nisu mogli toliko daleko putovati. Okrenuli su se Hrvatskoj i otkrili da mi imamo dobru luksuznu ponudu, tek sada su vidjeli što mi sve nudimo. Hrvatska realno iz godine u godinu napreduje, možda i više nego neke druge destinacije, pogotovo u luksuznom i gastronomskom segmentu, što je vidljivo svakome tko se bavi turizmom. Novi gosti su otišli zadovoljni, a okrenuli su nam se i agenti koji prijašnjih godina nisu prodavali Hrvatsku. Taj trend bi se mogao nastaviti.
U kojem smjeru?
- Prošle godine smo se među prvim zemljama počeli otvarati za strane goste. I ove će godine sigurno, i zbog rata, u prednosti biti autodestinacije. Sve što smo prije pandemije govorili da nam je neki minus, jer smo uvijek težili aviogostima koji više troše i dulje se zadržavaju, sada nam je prednost. Pandemija je pokazala, a tako će biti i ove godine, da ćemo od tih naših “minusa” zapravo profitirati. Ove se godine neće otvarati Azija, ako se i otvori, pitanje je koliko će ljudi ići prema njima, kao i prema Sjevernoj i Južnoj Americi i ostalim egzotičnim destinacijama. Mi tu kao lijepa, sigurna, ugodna mediteranska destinacija, s vrhunskom ponudom, itekako imamo svoju šansu. Možemo napraviti boom, kao što smo ga napravili i prošle godine.
Osim s njemačkog tržišta, odakle još očekujemo veći dolazak gostiju?
- Austrija, Poljska, Britanija... Britanci su dobro krenuli s rezervacijama, kod njih je praktički proglašen kraj pandemije. Krenuli su i avioni, konkretno u Zadru su sletjeli prvi avioni Ryanaira i dobro su popunjeni. Određen broj gostiju već je došao, a četvrti mjesec nije ni počeo. Možemo slobodno reći da je sezona krenula. Ono čega neće biti ove godine, odnosno bit će ali u znatno manjoj mjeri, su dolasci grupa. Bit će ih iz Europe u predsezoni u puno manjem obujmu nego što ih očekujemo u devetom mjesecu, ali iz Azije ne računamo prije jeseni, a ako se nastavi rat, pitanje je hoće li ih uopće biti.
Izgubili smo rusko i ukrajinsko tržište, odnosno dobar dio istoka Europe. Kako će se to odraziti na naše brojke u sezoni?
- Ako ćemo gledati u generalnim brojkama, taj gubitak neće biti značajan. Možda nekome to zvuči grubo, ali, primjerice, Zadru koji nema puno ruskih gostiju, to neće smetati, ali nekim destinacijama u Istri, nekim hotelskim kućama, to će biti značajan udarac i naravno da će morati mijenjati strategiju cijena i tražiti nove partnere. Svaki gost je, naravno, važan, ali ako ćemo gledati u brojkama noćenja, sigurno će nas manje pogoditi nedolazak Rusa nego Poljaka. Moram reći da su nam Ukrajinci posljednjih godina u velikom porastu, dobri su gosti i oni će nam faliti. Cijeli taj istok Europe će nam nedostajati, ali mislim da će ga nadoknaditi neke druge zemlje. Oni, istina, nisu u našem Top 10, ali svaki je gost jednako važan. Dapače, ruski gosti s jahtom na Jadranu više potroše nego stotinu drugih i njihov nedolazak će sigurno nekoga pogoditi. Bilo bi idealno da nema rata i da nam dolaze i Ukrajinci i Rusi i Azijci, ali na neke stvari ne možemo utjecati i trebamo smanjit štetu što više možemo.
Hoće li inflacija i porast cijene energenata utjecati na broj dolazaka i turističku potrošnju? Kako će to odraziti na cijenu usluga?
- Inflacija će sigurno negativno utjecati, toga moramo svi biti svjesni. Pitanje je uvijek isto, hoćemo li gledati broj gostiju i noćenja, ili financijsku korist u konačnici. Vjerojatno ćemo na kraju godine ostvariti rekordnu financijsku godinu u prometu, realno bit će veće cijene i trošit će se više, ali ćemo mi gospodarstvenici zaraditi manje. I na to bi svi trebali biti spremni. Ne možeš, naime, sva poskupljenja prebaciti na goste jer bi cijene otišle u nebo. Znači, zaradit će se nešto manje, ali broj dolazaka i noćenje ne bi se trebali značajno osjetiti. Netko tko planira otići na godišnji odmor, a govorimo o prosječnom srednjem staležu, on će i ići. Neće odustati od odmora zato što je u Hrvatskoj nešto poskupjelo. Samo je pitanje hoće li gost koji je prije spavao u hotelu s četiri zvjezdice sada spavati u hotelu s tri zvjezdice ili će otići u hotel s četiri zvjezdice, ali će ostati dan kraće. Ili će ići u apartman, pa će umjesto tri večere vani, jesti dvije.
Koliko bi cijene mogle ići gore?
- O cijenama ne volim pričati jer svatko o cijenama odlučuje najbolje što zna. Svatko ima svoju poslovnu politiku. Netko će na primjer reći, kod mene će u restoranu biftek biti 300 kuna pa ću radije prodati jedan nego dva po 180 kuna. Neko će ići na 150 kuna pa će ih prodati tri. Ili će netko dignuti cijenu apartmana i biti pun manje vremena od onoga tko bude imao nižu cijenu i dulji period popunjenosti. Financijski će to biti više-manje isto, ali na kraju ćemo vidjeti tko će bolje proći.
Ima li Hrvatska dovoljno radne snage za kvalitetnu sezonu?
- Što se tiče radne snage, situacija je iznimno teška. Jednostavno je nema dovoljno. Hrvati koji se nisu iselili su zaposleni i rade, ali svake godine se u svakoj destinaciji otvara nešto novo i mi jednostavno ne možemo svake godine proizvesti toliko kvalitetne radne snage da zadovolji sve potrebe. Na to je utjecala i pandemija, jer je određeni broj ljudi iz ugostiteljstva i hotelijerstva otišao raditi neke druge poslove i ostali su u njima. Zato su se poslodavci okrenuli inozemnim tržištima radne snage. I prije rata u Ukrajini to je bila Ukrajina. Zadnjih nekoliko godina otamo stiže dosta radnika, a prošle godine ih je bilo dosta. Poslodavci se okreću i prema Aziji, a Srbija i BiH su postali kao domaći. Realno, kad putujete po Europi, svugdje vidite da postoji strana radna snaga. Je li ona azijska, afrička ili istočnoeuropska, to nije ništa novo. S obzirom na rast turizma u cijelom svijetu i potražnju za radnom snagom u turizmu, taj slijed događaja je i nas zahvatio. Svatko tko se ozbiljno sprema za sezonu morao je na to računati.
Hoće li se uvozna radna snaga odraziti na kvalitetu usluge?
- To će sigurno utjecati na kvalitetu. Znamo, naime, da su naši radnici jako kvalitetni i da netko iz, recimo, Ukrajine neće odmah moći spremiti rižoto kao neki naš kuhar. Ti će ljudi morati naučiti neke stvari, zato ćemo sigurno malo pasti u kvaliteti, ali na svakome od nas u turizmu je da se potrudi i da djelatnicima objasni što se od njega očekuje, odnosno da ga se nauči kako treba neke stvari raditi ili posluživati naša jela.
Može li se u smislu radne snage računati na pomoć izbjeglica iz Ukrajine?
- Radnici iz Ukrajine su dolazili prijašnjih godina, izuzetno su dobri i kvalitetni radnici i veliki broj gospodarstvenika je na njih računao i prije rata. Neki su imali dogovorene kuhare iz Ukrajine koji zbog novonastale situacije neće moći doći i to im sad stvara određeni problem. Izbjeglicama iz Ukrajine najprije treba pomoći na elementarnoj, ljudskoj razini, osigurati im smještaj i boravak dostojan čovjeka. Među njima ima nekih koji bi i radili, ali se žele nakon rata odmah vratiti. To je normalno i očekivano, ali što ako rat potraje još tri mjeseca, do prvog kolovoza, i oni odluče otići? Svatko od nas je pomogao tim ljudima na različite načine, ali nije rješenje zaposliti masu ljudi iz Ukrajine koji će nakon svršetka rata otići, a nama ostaviti rupu. Radnici iz Ukrajine da, ali samo oni koji su ionako planirali doći i raditi u Hrvatskoj.
Kažete da je sezona već počela, putničke agencije su spremne?
- Turističke agencije su apsolutno spremne, čekamo ko zapete puške. Nama bi ovo trebala biti godina iskupljenja. Naravno, nećemo moći vratiti sve dugove koje smo nakupili u zadnje dvije godine, ali sigurno smo spremni. Pozitivno je što je Vlada podržala naše zahtjeve i produžila mjere za naše zaposlene za treći i četvrti mjesec. Vladina pomoć nas je osigurala i zaštitila od gubitka radne snage. Na taj način smo uspjeli zadržati većinu zaposlenika i zahvaljujući tome možemo spremni dočekati ovu godinu.
Mali iznajmljivači?
- Ne ovise toliko o dodatnoj radnoj snazi i sigurno je spremno dočekuju jer mnogo očekuju od ove godine. Bukingom su iznimno zadovoljni, dosta toga je već popunjeno. Cijene su nešto rasle, a hoće li biti smanjenja, pitanje je, ali naučili smo prilagoditi se prema tržišnim uvjetima ponude i potražnje. Netko će platiti čistačicu, netko će očistiti sam, ali za mene uvijek vrijedi ona “koliko pružiš, toliko će ti se vratiti”. Uvijek zazivam vrijednost za novac, budite pošteni kad gledate svoju uslugu, apartman, hranu prijevoz, što god. To je najbolja reklama i to se uvijek vrati.
Ove godine je najavljen rekordan broj avionskih linija i letova za Hrvatsku. Je li rat u Ukrajini i na to utjecao?
- Aviokompanije su najavile više letova, s ratom smo nešto izgubili, ali ništa nije dramatično. Hrvatska je prošle godine u globalu odradila odličan posao, i Ministarstvo i HTZ i turističke zajednice, neke više, neke manje, ali i svi privatni subjekti, i to nam se sad vraća. Ljudi koji se ne bave turizmom ili im je turizam sporedna djelatnost, provlače jedno te isto kako se nama turizam događa. Nama se turizam ne događa, mi u turizmu jako puno radimo da bi se on dogodio, mi se slomimo da bi ti gosti došli kod nas. Vidi se to iz godine u godine, jer taj uložen trud i rad nam se vraća. Kad smo prije 20 godina moji kolege i ja odlazili na sajmove, naši domaćini nisu znali gdje je Hrvatska. Trebali smo objašnjavati kako doći do Hrvatske, da imamo autoput, smještaje, sadržaje... Sve je to netko trebao odraditi.
Znači da bi ova godina mogla biti bolja ne samo od lanjske?
- Zadnje dvije godine nisu za uspoređivanje, nit vodilja treba nam biti 2019., zadnja normalna sezona. Bit ćemo bolji od 2020., a od prošle ćemo sigurno biti bolji ako ne dođe do širenja rata. Prošle godine nama je sezona počela 1. srpnja, a prvi avioni u Zadru su sletjeli prošlog vikenda. Turisti su tu, grupe su tu, buking je bio nešto bolji u ovim prvim mjesecima, ali vidjet ćemo. I prije korone imali smo puno last minute rezervacija, a ove godine ih očekujemo još više. Ako pandemija bude u silaznoj putanji i mjere se olabave kod nas i ostatku Europe, ako rat u Ukrajini stane, mislim da ćemo, govoreći generalno, imati bolju godinu nego 2019. Naravno da će netko imati bolje, a netko lošije rezultate, ali treba znati da mi i ove godine povećavamo kapacitete za pet posto, u ugostiteljstvu, primjerice samo u Zadru, otvara se četiri, pet novih restorana, a gdje je cijela županija, cijela obala... Povećava se cijela ponuda, broj brodova, rent-a-cara, najma bicikla, kombija... Svaki subjekt normalno neće imati bolje rezultate nego 2019. jer nas je jednostavno više, a što je krokodila više, bara je manja. No ako ćemo gledati u cijelosti, mislim da ćemo imati bolju situaciju nego u 2019.