Prijeti li nam nestašica jaja? I to baš pred blagdane kada je potražnja za njima znatno povećana. Europska unija bilježi manju proizvodnju, pogotovo jaja iz slobodnog uzgoja. Energetska kriza, porast troškova proizvodnje, stočne hrane, ptičja gripa, sve su to razlozi zbog kojih je značajan broj proizvođača smanjio ili potpuno prekinuo proizvodnju.
- Repromaterijal je, u zadnju godinu i pol dana, poskupio 85 posto. Nisam dizao cijenu jaja od svibnja i neću. Cijena hrane je rasla zadnji put u lipnju, cijelo vrijeme guramo bez gubitaka pa idemo i dalje u tom smjeru, ne dižemo cijenu ako ne moramo. Jer cijena jaja ne može pratiti cijenu hrane. Idemo na uštrb zarade i smanjenja nekih troškova da bismo bili donekle pozitivni – kaže Stipe Matić, vlasnik društva ‘Gallus‘ koje se bavi proizvodnjom jaja. Na svojoj farmi u Knežici u Rijeci dubrovačkoj ima oko dvije tisuće kokoši, dnevno oko 1700 jaja plasira u prehrambenim trgovinama. Na pitanje hoće li ponestati ovog proizvoda na policama dubrovačkih trgovina, odgovara kako je nestašica jaja na našem području bila u kolovozu, ali od tada se tržište stabiliziralo.
- Nestašicu smo prošli, dapače, pomalo se stvaraju i viškovi jaja na tržištu. Bez obzira na blagdansko vrijeme, pune su butige, pune su police, ne fali jaja na dubrovačkom području.
Jaja s Matićeve farme su, kaže, najjeftinija, 2,05 kuna po komadu. Proizvedena su iz podnog uzgoja.
- Podni uzgoj je malo teži ali je velika razlika u kvaliteti jaja. Moj dan počinje ujutro u četiri sata jer kokoši treba nahraniti, one moraju imati određeno vrijeme spavanja i dovoljno svjetla da mogu pojesti potrebnu količinu hrane – kaže naš sugovornik pa naglašava kako dubrovačko područje nema problema s ptičjom gripom.
- To je više aktualno za Posavinu i Podravinu gdje ima jezera i preleta ptica selica. Mi ovdje nemamo tih problema iako je zakonom donesena odredba da kokoši moraju biti u zatvorenom prostoru i to se poštuje. S peradi vam je čudna i teška igra. Zarada nije nešto ali uhvatili smo se u kolo i igraj, nema izbora.
U ovaj posao ušao je Stipe 2008. godine, ‘nisam imao profita do prije dvije godine‘. Krenuo je najprije s 300 kokoši, a kako je nalazio tržišta, tako je povećavao i njihov broj.
- Jedno vrijeme sam imao tri tisuće kokoši ali je problem radne snage. Jedino rješenje je da familija radi. Treba sortirati jaja, složiti u kutije. U ovom poslu se brzo pada. U travnju se u Hrvatskoj zatvorilo 5, 6 farmi po 20 tisuća koka, tada sam i ja radio s minusom ali smo znali da cijena mora ići gore samo je trebalo izdržati taj period. U mene je mala proizvodnja pa nemam troškova radne snage, tamo gdje je 5,6 zaposlenih a radi se s minusom, problem je – kaže Stipe Matić i pojašnjava što znače akcije:
- Prošlih godina kad su bile akcije to su bili viškovi. U zadnje akcija nije bilo jer nije bilo viškova. Ko će vam dat hranu po nižoj cijeni ako ne mora!
Pero Vojvodić s Donjeg Brgata u Župi dubrovačkoj, na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu držao je 100 kokoši, sada ih nema niti 60.
- Prepolovio sam proizvodnju, jer se ne isplati. Što ću ih hranit‘, nema računice! Skupa je hrana, a cijenu jaja smo podizali samo na 2,5 kune. Mučimo se, mislim da ćemo ove dane morat‘ opet dizat cijenu, do Božića sigurno na tri kune po jaju, jer se drugačije ne isplati držat kokoši – kaže Vojvodić, inače dugogodišnji prodavač na zelenoj placi u dubrovačkoj povijesnoj jezgri. Domaća jaja bez problema plasira, koliko god donio, a dnevno je to otprilike do 50 jaja.
- Ma kakav problem prodat‘ ih, nema nas na placi u Gradu nego dvoje. Da je jutros bilo tisuću jaja, sva bi prodali.
O troškovima proizvodnje kaže kako je cijena kukuruza porasla sa 1,80 na 4,50 kuna kilogram, dok su jaja s dvije došla na dvije i pol kune. Cijena kokoši nesilica je također porasla.
- Plaćao sam nabavu kokoši nesilica 55 kuna, nedavno smo ih platili 70, a evo sad već neki ljudi plaćaju 75 kuna za kokoš nesilicu. Dnevno joj moraš dat da pojede barem 12 do 15 deka kukuruza. Ako jaje bude tri kune, onda se isplati držati kokoši, inače nema zarade – kaže naš sugovornik.
Dok nisu narasli troškovi i više od duplo, držati sto kokoši, kaže nam, donosilo je kakvu-takvu zaradu. S porastom svih troškova, čak i banak na placi plaća 40 umjesto dotadašnjih 20 kuna, zimi kada kokoši nesu manje jaja, ‘čini mi se da vadim iz špaga da ih prehranim, ja njih, a ne one mene!‘
Pitamo Vojvodića je li nam izvjesna nestašica jaja:
- Vidiš koliko je farmi po Zagorju smanjilo proizvodnju, s 200 su došli na 20, mali OPG-ovci, a kamoli veliki.
A širenje influence ptica?
- Toga u nas nema, to je po svijetu - zaključuje.
U trgovinama se deset jaja već sada prodaje od 20 do 28 kuna. Državni zavod za statistiku prognozira kako će cijena konzumnih jaja još rasti za oko 40 posto. Spomenimo još, proizvodnja jaja u Hrvatskoj bila je samodostatna, proizvodili smo dovoljno za domaće potrebe. Samodostatnost je trenutno manja i kreće se od 80 do 90 posto.
