Tko može bolje ocijeniti sezonu, posao, rezultate i posljedice nego netko tko je u samoj žiži događanja od rane mladosti, a svojim je rukama zaradio svaku kunu u turizmu? Facebook post dubrovačke poduzetnice i vlasnice agencije Dominium Travel Slavice Grkeš dao je presjek ovogodišnje, vrlo vjerojatno rekordne turističke sezone u Dubrovniku, s osvrtom na ljude koji su stupovi turizma, a osim s vrućinama, nervozama i problemima u poslu, nose se i s golemim stresom koji nije lako eliminirati:
- Predlažem turističkim zajednicama da organiziraju radionice za ovu zimu, da opravdaju ove silne harače, a ne samo da dijele lovu za polu-manifestacije koje se ulaznicama ne bi pokrile i likovima što sami ne znaju zaradit‘ na tržištu nego se naslone.
Najbolje psihologe, psihijatre, NLP coacheve, ma i šamane da dovedu i dok traju silne berze, odmori itd, malo da poradimo na sebi. Popucašmo, braćo!
- Npr. stress relief radionice koje precizno objašnjavaju okretanje situacije u vlastitu korist na psihološki pozitivan način, a da ima utjecaja na cijelu zajednicu. Za recepcionere, vodiče, konobare i sve direktno izložene potencijalnim udarima - kako reći NE kada ste u pravu, a da gost ostavi dobru ocjenu; Za sve sakrivene stupove turizma - kuhinjsko osoblje, spremačice, radnike u praonicama - intenzivne meditacije u periodu od 10.7.-25.8., mantra ‘PROĆE‘; Za bankare - kako se odnositi prema klijentu iz turističkog sektora ovisno o profesiji, više modula; Za one man band ljude - iznajmljivače - organizacija kao cilj, zahvalnost kao put i nespominjanje posla u slobodno vrijeme; Za vozače i skipere - kako implementirati kratke meditacije i vježbe u svakodnevni život (dok se čeka, dok kasne itd.); Za knjigovođe i financijere - čvrsto zauzimanje strane klijenta dok je labilan i uvjeravanja o odgodama; Za odvjetnike - e oni i moraju bit‘ psiholozi, nek drže radionice da smo svi spremni na sve; Za osiguravajuća društva - zagrljaj kao lijek poslije lagane prometne; Za umirovljenike - prije je bilo bolje, a sad je brže i kako to shvatit‘; Za ovaj malo viši management i odjele prodaje, nabave, itd - kako dat‘ ruke nižem managementu da svima brže prođe dan, a da ne utječe na ego - napisala je Slavica.
PUNO NEPLANIRANIH SITUACIJA
A kako se osobno nosi sa svim tim stresom, posebno jer je i supruga i majka?
- Osobno pokušavam humorom i velikom dozom zafrkancije tijekom dana. Ja ne smijem baš pasti jer onda krene domino efekt. Tijekom cijele zime prakticiram yogu, idem na sve moguće radionice, vjezbam, spavam, čitam jako puno, putujem i poslovno i privatno, družim se intenzivno, a ljeti sve to jednostavno padne u drugi plan i budem kao u nekom matrixu. Pogotovo kad je i škola i vrtić, a sezona traje ili tek počinje - kaže i opisuje svoj prosječan dan tijekom (ovakve) sezone:
- Osobno mi dan izgleda da pijem kavu prije 7, djeca idu u vrtić i školu, vojnički smo ustrojeni pa se često susjedi smiju jer ispred zgrade ide vojničko ustrojavanje i pregled dana. Ja vičem - ‘jesmo li‘, oni viču ‘jesmo‘, ja vičem - ‘ajde ponovite‘, onda oni ponavljaju gdje je tko taj dan i što ćemo. Moja olakotna okolnost i najbolja životna i poslovna startna pozicija su roditelji koji su mladi i koji nam uvijek pomognu kad treba nekog negdje pokupit, razvesti po izvannastavnim aktivnostima jer turizam je djelatnost puna neplaniranih situacija. A to znam da nema svatko i onda su to malo teže organizacijske životne situacije.
JEDINI IZVOR PRIHODA JE TURIZAM
- Velika većina nas živi za ljeto, obožava ljeto, svi smo u ovom Gradu imali divna djetinjstva i sve uspomene vezane za barke, more, malo smo frustrirani jer ne možemo to isto dat djeci. Ili nama samima. Neplanirane situacije nas uvijek ostavljaju dulje na poslu, sezonalnost je izraženija nego ikad, pogotovo nakon dvije godine COVID-a, neizvjesnosti na globalnoj sceni i sve to utječe na turizam. A on nam je jedini izvor prihoda. Naravno da utječe na svih nas psihološki, da je sezona cijelu godinu kao svibanj ili lipanj normalnih godina, sve bi bilo lakše, ma bilo bi pjesma. Taj srpanj i kolovoz nas pokose, doslovno zadnji atom snage izvuku, pa ostatak sezone bauljamo samo da završi.
- Turizam ovakav je i blagoslov i pokora. Blagoslov jer se stvarno lijepo od njega živi, a pokora jer se ne živi onda kad bi možda najviše htjeli. Kvaliteta života pati, samim time pati i usluga. Svi mi pružatelji usluga moramo pratiti da je dosta elemenata zadovoljeno kako bi istu tu uslugu održali na nivou i radili što duže. Turizam na nogama drže svi ‘sakriveni‘ radnici, a i oni izloženi, netko tko dolazi sa strane ili iz neke druge djelatnosti apsolutno to ne može shvatiti. Kako će shvatiti kad ne razumije što znači da moramo nešto ‘sad i odmah‘. Bilo kako bilo, tko se nađe u turizmu nađe se, tko ne - ide dalje. Osobno ne znam što bih drugo izabrala.
Pa i pored svih trenutaka ‘pucanja‘?
- Pa i pored njih! To je isto relativno s koliko odmaka gledamo na situaciju. Bude tu svakakvih scena koje u tom momentu budu strašne i čisti su ‘burnout‘, a nakon par godina, kad se spomenu, umire se od smijeha i odmahne rukom. Sve su to toliko ljudske situacije i lako objašnjive, ali turizam, odnosno gost ih ne trpi. Npr. kad čekaš s grupom na aerodromu autobus, a vozač kasni jer je prije njih vozio grupu pijanih gostiju. Gost dodje na recepciju, soba mu nije spremna. Pokvari se sušilica u praoni i sve kasni. Nije nama problem toliko ni taj ljudski faktor koliko količina informacija i stalna dostupnost. Tehnologija nas je učinila dostupnijima nego ikad, a to dovodi do nervoze, a isto tako nam je olakšala poslove i automatizirala neke postupke. Radno intenzivna smo grana i kao takva jedino može funkcionirat, nema kod nas zamjene robotima. Zato i jest promicanje pozitivnog razmišljanja bitno, kao i rad na sebi, a to ne može svatko platiti. Mislim da bismo kao društvo mogli biti još raspoloženiji da se netko počne baviti nama kao kolektivom turističkih djelatnika - zaključila je dubrovačka poduzetnica.