- A kome bi ovo odgovaralo pogotovo sad! Bit će da su počeli mijenjat' kadene prošle jeseni, pola su promijenili pola su trebali ali još nisu, pa su povećali cijene. Vazda su gladni bili i bit će – komentar je Dubrovčanina koji će pristojbu platiti jer u protivnom gubi pravo na vez. A onom tko ima barku, vez vrijedi suhoga zlata. Znaju to jako dobro i u ŽLU. Sve govori lista s više od 700 zahtjeva za vez.
Pali prihodi, skočile pristojbe
- Njima je rečeno da će doći do povećanja od 50 kuna po dužnom metru. Nitko se nije nadao ovakvim vremenima ali i ŽLU ima svoje obaveze. Imamo kredit za komunalnu lučicu na Batali godišnje milijun i 100 tisuća kuna koji trebamo vraćati. Veća nam je rata kredita nego budući prihod od komunalnih vezova. Nama su pali prihodi za 90 posto - otkriva ravnatelj ŽLU Željko Dadić i dodaje kako će i ŽLU biti u minusu ove godine.
- Nema brodova na kružnim putovanjima, nema izletničkih brodova, pitanje je što će biti s koncesijama. Pitanje je opstanka – tvrdi Dadić. Srezali su sva ulaganja, investicije odgodili za bolje dane. Nakon što je lani u listopadu završena prva faza sanacije sidrenog sustava, zamijenjen je dio konopa i lanaca, druga je odgođena zbog pandemije. Tako su mnoge barke ostale na dva nova i dva konopa stara deset godina skoro pred pucanje. Druga faza sanacije vezova je odgođena, ali nisu računi korisnicima vezova.
Pristojbe za vez ravnatelj ŽLU naziva 'smiješnim iznosima' a barku luksuzom. Možda, ali samo kad bi u portu bila privezana jahta do jahte. No, kad su to 5 ili 6 metara duge barke, pa i kraće, drvene ili plastične, sa ili bez kabine, stare i nekoliko desetljeća, naslijeđene ili davno kupljene, tvrdnja ne stoji. Naravno, s izuzetkom onih koji imaju vez u portu a bave se gospodarskom djelatnošću prijevoza turista. Ta su plovila znatno veća i uređenija, a apsurd je da je po hrvatskim pravilnicima njima pristojba za vez duplo niža od ljudi koji će s barkom do Lokruma na banju za svoj gust.
Što dobivamo? Ništa!
U portu srećemo i one čiji je vez uz samu obalu. Njima računi nisu rasli jer ionako već plaćaju maksimalni iznos od 200 kuna po dužnom metru barke. Zbog komoda su uz kraj, ne treba im kaić do barke.
- Ja plaćam 1400, ovaj do mene, metar veći, 1600 kuna godišnje. A što mi za to dobivamo? Ništa! Moji su konopi. Ljudi ođe sami bacaju betonske blokove, stavljaju kadene za sidrat barku i onda mijenjaš dio koji se istroši – ogorčen je dok drugi dobacuje: 'Nek ođe stave barem kadene pa ćemo znat da zbog nečega plaćamo maksimalnu cijenu'. Spominju nam i 'faktore iz Zakona o pomorskom dobru koje treba ispuniti za naplatu maksimalne cijene'.
- Jedan od faktora je stupanj zaštićenosti luke. Barka na Batali je k'o u kadinu. Ni bura ni šilok ništa ne mogu, samo se diže plima i spušta oseka. Tamo isto plaćaju metar 200 kuna, k'o i ja ođe. A ja moram dva puta dnevno do barke i radi susjeda koji ne znaju vezat' barku i radi šiloka. Kad šilok bati, val buba u zidine, sve lomi, takav je porat – objašnjava nam. Smatra kako bi sve bilo povoljnije po vlasnike barki da su u udruzi.
- Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kaže da ljudi okupljeni u neku udrugu kao što smo mi nekad bili udruženi u udruge Orhan, Batala i još uvijek postojeći Orsan, vezove koriste koncesijski i plaćaju puno manje. A nama su zgnječili udruge – ističe ovaj Dubrovčanin.
Prema njegovim izračunima, koncesija na pomorskom dobru je pola kune po kvadratnom metru, a on za barku plaća 100 kuna po kvadratu, što je razlika jedan naprema 200. Mišljenja je kako se maksimalna cijena po metru barke može naplaćivati isključivo onome čija je barka i krmom i provom vezana uz rivu. A to u portu nije slučaj. Apsurdno im je što gradskim portom upravlja Županija, što moraš platiti godišnju pristojbu u roku 14 dana. Za ovo potonje iz ŽLU toleriraju da se iznos plati i u prosincu. Eventualno, kažu, pošalju opomenu nakon koje korisnici vezova uredno plate pa dosad nije bilo temelja za raskid nijednog ugovora o korištenju veza.