Fake ili pravi? Često pitanje kad kupujemo med. Nije problem posumnjati u sadržaj teglice, ali pokrenuti utvrđivanje ispravnosti košta. Nedavno je buknula priča o razotkrivanju lažnog bagremovog meda na zagrebačkoj tržnici. Jedan pčelar usudio se prijaviti Državnom inspektoratu sumnju na patvoreni med. I sreća da je bio u pravu jer je mogao ostati bez pet tisuća kuna pologa. A kako Dubrovčani rješavaju dvojbe o podrijetlu meda. Na gruškoj tržnici dobivamo slične odgovore:
- Imam svoga pčelara kod kojega nabavljam med, rođaci smo. Što je sigurno, sigurno je - kaže nam sugrađanin koji je 'maksimalno nepovjerljiv kod kupnje meda na placi jer lažnoga ima previše'.
- Dobar med se mora ušećerit' u kristalima, a ne da bude stisnuto da se kristali ne vide. To je potvrda da je med dobar – savjetuje i dodaje kako najviše koristi onaj s 'našega terena': kadulja, vrijesak, smilje. Familija godišnje potroši oko 15 kila meda jer 'pravi med je najbolji antibiotik'.
- 'Ko će znat' je li pravi? Kupujem u jednoga iz Primorja, malo prodava, ali meni je najbolji – kaže gospar Ivica Kozmaj koji one jeftinije u trgovini kupuje za u čaj. Iako je med na cijeni, u prosjeku kilogram sto kuna, on ga još plaća 80, ali nam ukazuje na rast cijena jer 'jaja na placi jučer su bila 20, a danas ih svi prodaju za 25 kuna'. Nailazio je na med čudnog okusa. Nedavno mu je supruga donijela iz Splita 'čisti od kadulje', čak se i kristalizirao, ali zbog okusa i njega drži za 'zamiješat u čaj'.
Okus djetinjstva
- Sve zavisi od morala. Ima ljudi koji neće prodat' svašta, ali i onih koji će smućkat bilo što za novac – kaže nam ovaj Dubrovčanin pa će kako dobar dio onih koji za proizvode govore 'moje domaće, nije prskano' ustvari muljaju. Sugrađanka u prolazu dobacuje kako je ljubiteljica meda od bijelog bagrema i ruže. Ružin, kaže, kupi u butigama, a voli i kadulju i pelin.
- Mom susjedu je med prva liga. Jes' da je skupo, ali vrijedi. Gledam što ću uzet' i u butizi i na placi.
Još jedna sugrađanka do meda dolazi na principu 'poznam pčelara'. Najprije je med nabavljala kod rođaka, a odnedavno kod provjerenog OPG-ovca. Kod meda najbitniji joj je okus.
- Stvarno im je med lijep, puna ga usta, okus me vrati u djetinjstvo.
Ni ona se ne usudi kod nepoznatog proizvođača kupiti med jer 'danas se radi svašta'.
- Svi hoće na brzinu zaradit, malo uložit, puno imat. A to je poso. Koliko u pčele ulažeš toliko ti pčela vraća. Ni u butigama ni u apotekama ne kupujem, vazda je izbor bio domaći med od nekoga koga poznam i znam da ima pčele.
Dođite u Vitaljinu, nadovezuje se simptična Konavoka. Ne želi se slikati niti predstaviti, baš kao i sugovornica prije, ali otkriva kako svaki dan koristi med.
- Tegla mi traje 15 dana. Svako jutro ožica meda, crna kafa i cigar. Med je iz Vitaljine, od susjeda, ima pčele i drži ih alavija. Kupim vazda pravi, nisam naintrala na lažni.
Ne biste kupili med u nekoga na placi tko neviđeno (na)hvali svoj med?
- Ne! Znam ja što je med. Kad je zima mora se stisnut.
Med na bancima
Na gruškoj placi malo ih prodaje med. Nismo došli pravi dan, kažu nam. Vikendom je više meda na bancima.
Gospar Marko uz svoje proizvode prodava med za pčelara iz Trnovice.
- Kupuju ljudi. Tegla je 100 kuna, sa saćem 120 kuna, jer saće je zdravo za pluća, s njime se liječit' možeš – kaže pa pokazuje med:
- Ovo je vrijesak, a ovo kadulja, tu ima i zanoveti. Stvarno kvaliteta. Zanovet je sestrimica od gluhoveti, ima žuti cvijet. Znaš kako kažu: 'Đe je najbolja janjetina i kozletina? Đe ima zanoveti!' Zanovet je još bolja od kadulje.
Zanima nas pitaju li ga kupci je li med pravi?
- Pitaju, ali kad se naviknu i upoznaju proizvođača, ljudi dolaze i kupuju.
Kaže nam kako je bilo onih koji su 'prodavali med bijel kao freški sir', a ima i onih što miješaju. Treba kupovati med s naljepnicom jer tada je kvaliteta provjerena.
Gospar Pero Šarilo prodaje med od jednog registriranog pčelara. I sam ga koristi već 14 godina pa može i najbolje svjedočiti o njegovoj kvaliteti.
- Znam da je ovi dobar. 'Ko je god ođe kupio doš'o je nase med pohvalit. Kadulja, drača, vrijesak, zanovet, med je prva liga iz Prijevora, između Velje međe i Ravnoga, jedno malo mjesto u vrh brda. Ima oko 130 košnica.
Pitamo ga zašto su ljudi nepovjerljivi kod kupnje meda?
- Dok čejade nije probalo, sumnja. Kad se uvjeri, vrati se. Sa svime je tako - ako ne valja reklamiramo, ako valja dođemo opet.
Kako znati da je med pravi?
- Kad se okrene ako čini kuglu to je pravi med. Evo, vidite, penje se – pa pokazuje prstom formiranu loptu unutar staklenke.
- To je prava reklama za med. Kažu da se pravi med smrzne, šećeraš da neće. To sam čuo, iskusio nisam jer ja koristim ovaj med godinama i prezadovoljan sam – kaže nam.
U Županiji je tristotinjak pčelara. Dovoljno za ovdašnje potrebe, no sve ovisi koliko je godina medonosna. Ivan Lopina, predsjednik Pčelarskog društva Dubrovačko primorje Majkovi koje okuplja i dubrovačke pčelare, za kvalitetu meda s ovog područja kaže kako je neupitna, jedino količina zabrinjava jer su zadnje dvije godine bile jako loše.
- Koliko znam na našem području pčelari rade dosta odgovorno. U Dubrovačkom primorju i Dubrovniku je oko stotinu pčelara, u Društvu je 88 članova. Uključuju se i mlađi pčelari iako nam je prosjek starosti dosta visok – kaže Lopina a za medonosne biljke će kako ih u našem kršu ima još dosta, ali paša je uvijek upitna. Za proljetno vrcanje je glavna biljka kadulja, a na jesen vrijes.
Upirat prstom
Ima li onih koji muljaju s medom pa po cijeni meda podvaljuju šećerni sirup, Lopina kaže kako ih 'ima svugdje, pa ih sigurno ima i u nas'.
- Ne mogu upirat prstom, ali sigurno ima. Najviše su malverzacije sa medom i maslinovim uljem. U ljudima se javi nekakva želja za zaradom. Sve ovisi tko ga prodaje. Kupujte med od poznatog pčelara. Ako je godina bila dobra i izvrcali smo pet puta više meda na proljeće onda pčelar može i u listopadu imati proljetnog meda, ovisi kakvo je tržište. Svaki pčelar odgovara za svoj med. Nitko tko odgovorno radi neće sebi dozvoliti da recimo kaže ovo je med od kadulje, a ustvari nije, kaže nam pa nastavlja:
- Postoje šećerni sirupi i sirupi od kukuruza, čak stavljaju i aditive i eterična ulja od cvijeta i lista kadulje za miris. Onda imate katastrofu. Kupite teglicu, piše kaduljin med, a ona miriše po cvijetu od kadulje. Kaduljin med nikad ne miriše po cvijetu ili listu od kadulje, veze nema s mirisom kadulje. Neki nemaju veze s pčelama i medom, a imaju i oni koji su na granici zdravstvene ispravnosti. Institucije se češće trebaju baviti time i davati med na analizu.
U posljednje vrijeme ljudi sve više troše med. Kako bi izbjegli da na kruh ili u čaj stavljaju sirupe pod krinkom meda, trebali bi kupovati med kod provjerenih ili pak njima poznatih pčelara. Poslužiti se raznim taktikama provjere meda od kugle do kristalizacije, provjeravati miris. A bilo bi poželjno i da nadležne inspekcije ubace u brzinu i podebljaju kontrolu.