Zemlja koja više brine o huliganima nego o poštenim građanima

Specijalna ministarska postrojba uputila se u akciju spašavanja hrvatskih huligana koje su grčke vlasti zatočile samo zato što su svjesno i namjerno, unatoč zabrani dolaska navijačkih skupina, otišli u Atenu da bi sudjelovali u neredima. Da bi naoružani motkama i fantomkama sudjelovali u tučnjavi u kojoj je ubijen jedan navijač domaće momčadi.

S prve crte bojišta javio se ministar Malenica koji je već posjetio dio naših najboljih huligana i pritom istaknuo - "mi smo kao država došli pokazati da smo ozbiljni i da možemo jamčiti određene stvari". Među specijalcima upućenima u Grčku, još su premijer Plenković, ministar Grlić Radman i šef SOA-e. Postrojba računa da će ovom akcijom na izborima pridobiti glasove Bad Blue Boysa, ali i bratske Torcide.

Logika ove akcije kaže da je u Hrvatskoj dobro biti dio organizirane huliganske skupine. Običan građanin, poput kapetana Krista Laptala koji je 16 mjeseci nevin proveo u grčkom zatvoru jer ni na drugostupanjskom sudu niti jedan svjedok i niti jedan dokaz nije upućivao na to da je mogao znati da je na njegov brod, među tisućama tona banana, bilo ukrcano 51 kilo kokaina. Hrvatsko veleposlanstvo u Ateni bilo je savršeno nezainteresirano za njegov slučaj.

Laptalo za njih nije bio huligan, nego običan dobrostojeći građanin, politički sasvim neangažiran i neupotrebljiv. Prepušten sam sebi, slao je pisma Sindikatu pomoraca, i lokalnim medijima jer - "Tko će fermat svoju festu radi moje istine? Nisam je ni ja puno puta fermavo. Indolenca je klopka što sve čeka, pa i nevine." Njegovi prijatelji okupili su se oko Orlanda i tek kad su mediji, nakon dugo vremena, pritisnuli tadašnjeg premijera Sanadera, Ministarstvo vanjskih poslova je počelo raditi ono što je do tada već trebao napraviti hrvatski konzul u Ateni.

Jasno da sad već pokojnog kapetana Laptala hrvatski ministar pravosuđa nikad nije posjetio. Ni u zatvoru, ni kada se oslobođen svake odgovornosti vratio svojoj obitelji. Zato što Laptalo nije bio huligan, nego običan građanin. To je, eto ta ozbiljna država o kojoj govori ministar Malenica.

Država koja će domalo obilježiti treću godinu otkako stradalnici u potresu na Banovini spavaju po kontejnerima. Država koja je tek deset godina nakon potresa u Stonu obnovila ljudima kuće i zatvorila kontejnersko naselje. Društvo koje se podcjenjivački odnosi prema kolijevki demokracije. Eno, baš tamo u Ateni stvoren je prvi oblik demokratskog društva u zapadnoj civilizaciji, a ministar Malenica i njegov šef tek su na putu do Atene shvatili pojam trodiobe vlasti. I sad nastoje stisnut i "molat"; žele utjecati na Grčku i objasniti da se ne bi htjeli miješati u pravosudni proces.

Deseci, možda i stotine stranih turista ljeti iz ovog ili onog razloga prođu kroz hrvatske istražne i ine zatvore. Kad bi za svakoga od njih vlada poslala ministarski tim, hrvatska bi konačno ostvarila taj san o elitnom turizmu. Ali prometnim prekršiteljima, pijanicama, ništarijama i stranim huliganima se bave konzuli. I to mahom počasni. Jer sve te države, eto, vjeruju u našu demokraciju, pravosuđe i u naš zatvorski sustav.

Može Malenica Grcima tepati serdaru, a oni njemu vojvodo, ali mi dobro znamo kako ta uzrečica završava.