StoryEditorOCM
MišljenjaENGLEZ U DUBROVNIKU |

U PRIRODI JE SPAS Vidi se da nisam vinoljubac. Pojma nisam imao da mi je na pragu kuće u Župi prekrasan vinograd

Piše Mark Thomas
25. lipnja 2021. - 15:21

Život nas ponekad iznenadi kad to najmanje očekujemo. “ Htjeli bismo vas ovaj vikend pozvati u naš vinograd, to vam je jako blizu kuće gdje živite u Župi,” stigao je poziv. Prvo što sam promislio bilo je, “vinograd u Župi, blizu mene?” Poljoprivreda u Župi, jednaka je onoj u Konavlima, gotovo da više ne postoji. Naravno, ne smijemo zanemariti da postoji vrlo mali broj entuzijasta koji i dalje idu u baštinu, ali uglavnom se radi o proizvodnji za vlastite potrebe, uglavnom u turističke svrhe. Tako većina polja leži neobrađeno i zaraslo u travu.

Dani u kojima je ova južna regija s voćem i povrćem snabdijevala i hranila stanovnike od Republike pa sve do nekih, sad već poodmaklih godina, postali su dio prošlosti. Tako je žena, Župka, s košicom na glavi punim voća i povrća postala simbolom Župe, u čiju je čast nedavno postavljena statua. Dok su župska polja još uvijek plodna, pronaći modernu Župku, koja ide u baštinu, rijetko je poput pronalaska jednoroga.

Da, svi znamo što se tu dogodilo, koja je kombinacija u igri. Manje-više svi smo “okrenuli glave” za “lakom” zaradom u turizmu. Tamo negdje u 16. stoljeću nije bilo booking.coma ili bilo kakvog.coma! Više smo orijenirani na kupovinu u supermarketima nego na lokalnim placama, polja su “progutale” novogradnje, a rad na zemlji iznimno je težak i zahtjevan. Svi znamo koji su razlozi, a motivirati ljude da se ponovno okrenu zemlji jako je teško.

Jedan od dva

"Jes’, vinograd ti je blizu, udaljen dvije-tri minute vožnje,” rekao mi je prijatelj. Pogledao sam na Googleu i nisam mogao vjerovati svojim očima, vinograd mi je praktički na pragu od kuće. Nisam veliki vinoljubac, iako sam deset godina radio u vinskoj industriji u Londonu. S vremena na vrijeme nemam ništa protiv čaše Pošipa nakon dobrog ručka, ali da ću poć’ u butigu samo da bi kupio vino, neću.

Cijenim dobra vina (deset godina rada sa sommelierima i connoissieurima ostavilo je traga) i moram reći da u Hrvatskoj ima zaista jako dobrih vina. I tako sam se prošli vikend našao u podnožju brda poviše župe usred malog, šarmantnog vinograda! Zapravo je ovo jedan od dva jedina preostala vinograda u Župi. “Gledao sam karte i crteže iz 1830. godine i našao da su u to vrijeme ovdje uglavnom bili vinogradi,” rekao mi je ljubazni vlasnik zemlje, koji uz strast prema vinu gaji i ljubav prema maslinama. “Usporedio sam stare karte s današnjim Google kartama i još uvijek se vide obrisi gdje su prije bili vinogradi i imanja, ali danas je sve to zaraslo u travu i draču,” dodao je.

Doista, pogled koji se protezao preda mnom dok sam stajao u tom neobičnom vinogradu slušajući priču o povijesti tog kraja, bio je spektakularan, međutim polja preda mnom bila su neobrađena.

U vinogradu je istina

I sad dolazimo do onog dijela u kojem je ovaj vlasnik pametno iskombinirao analogni i digitalni svijet. Osim brige za vinograd i maslinik, vlasnik organizira i turističke posjete svom imanju, uz priču o tome kako proizvodi vino i maslinovo ulje, uz mogućnost kušanja proizvoda. Zvuči kao dobitna kombinacija. Dok je ovaj oblik ponude stara stvar na Pelješcu, vlasnik ove zemlje jedini je u Župi, a tako blizu Dubrovniku, koji radi na ovaj način. Toliko smo blizu Gradu da iz vinograda možeš vidjeti Srđ, a očito postoji potražnja za ovakvom ponudom.

Vjerujem da bi se ovakav vid turizma mogao nazvati “Povratak u prirodu”, jer je to točno ono što se trenutno traži. Turisti ne samo da žele boraviti na otocima i selima, oni također žele autentična iskustva, lokalne, specifične stvari koje nudi samo ovaj (naš) kraj. “Većina gostiju dolazi iz Sjedinjenih Država i Velike Britanije i zaista vole biti u vinogradu, tako blizu, a opet daleko od gradske buke i vreve, u miru i opuštenosti,” sa smješkom je rekao moj domaćin. Ovakvi su nam projekti potrebni u budućnosti, stvarni ljudi sa stvarnim pričama i u stvarnim situacijama.

Po svemu sudeći, ovo nije jedina takva priča, ima ih još koje čekaju da budu otkrivene, a imam osjećaj da će sve one biti vrlo uspješne sa ili bez financijske potpore državnih organizacija. In Vino Veritas, ili, U vinu je istina, a istina leži u predanom i teškom radu i inovacijama.

04. studeni 2024 22:30