TRŽIŠTE ČINI SVOJE Ne prolazi više iznajmljivanje garaža i rupa ispod skala

Turizam je mrtav. Ova sezona najgora je dosad. Sljedeća godina bit će još gora. Mjehur od sapunice je puknuo. Kraj je blizu! Krivo, greška, pretjerano, glupost i jednostavno: neistinito! Poput lešinara koji kruže oko kadavera tako i „dušebrižnici“ čekaju da Dubrovnik propadne. Ali, kružit će oni još dugo vremena.

Od mog preseljenja u ove krajeve slušam priču o tome kako turizam odumire. Međutim, kao što znamo, svaka nadolazeća godina i rezultati u turizmu to opovrgavaju. Tako je i ove godine. Daleko smo mi od kraja, ovo što nam se trenutno događa sasvim je normalno, naime, radi se o korekciji tržišta. Ono se događa se u svim industrijama, u svim zemljama svijeta, i događa se oduvijek.

„Posljednjih godina iznajmljivao sam apartman za 120 eura za noć, ove godine smanjio sam cijenu na 100 eura“, rekao je moj prijatelj koji se bavi turizmom. „To je sasvim normalno, ono što smo prije imali nije bilo normalno. Tržište se širilo, potražnja za apartmanima je rasla, a sada, s povećanom ponudom tržište se promijenilo, to je jednostavno tako, sve ide u krug“, dodao je s osmijehom. I potpuno je u pravu.

Ponuda i potražnja pokreću tržište, tako je u svakom poslovanju, pa prema tome, zašto bi u Dubrovniku bilo drugačije? Oni koji turistima iznajmljuju na brzinu preuređene garaže i butige, hodnike, pa čak i prostor ispod skala (vidio sam na vlastite oči i zamalo pao u nesvijest) i sve to za nebulozne cijene, definitivno otpadaju. Kvalitetni apartmani s visokim standardom usluge, normalnim cijenama i dalje su puni.


Tržište nas prisiljava da radimo. „Ponekad možete prevariti sve ljude, neke možete varati cijelo vrijeme, ali ne možete varati sve ljude svo vrijeme,“ napisao je jednom Abraham Lincoln. Mogli bismo reći da su ovoj sezoni samo najbolji pobrali vrhnje. Prije nekoliko mjeseci imao sam priliku i zadovoljstvo razgovarati s čelnim čovjekom CEO, vodeće američke kompanije za turističke softvere.

On kaže: „Ukoliko je iznajmnljivanje apartmana vaš jedini izvor prihoda, onda ste na jako tankom ledu.“ Većini ljudi iznajmljivanje je osnovni izvor prihoda, umjesto da im to bude samo dodatni bonus. „Iznajmljivanje bi trebalo biti dopuna postojećim prihodima.

Realno gledajući, turizam u Dubrovniku dosegnuti će svoj vrhunac, a nakon toga tržište će se „smirivati“ dok se ne odredi smjer u kojem će se dalje ići. Zato nema potrebe za paniku, a ni za pesimizam. „Vi ovdje imate vrhunski proizvod koji će uvijek biti atraktivan za turiste, uvijek i zauvijek,“ zaključio je. Naravno, stvarna situacija i način razmišljanja doprinose tome da novine objavljuju članke tipa „Smrt Dubrovnika“, umjesto da se pokaže pravo stanje stvari, a to je „Dubrovački turizam suočava se s korekcijom tržišta“.


Da, dogodine ćemo zasigurno imati manji broj turista, i ja se tomu iskreno nadam. Ne možemo u istoj rečenici kukati kako smo pretrpani, a onda kako su apartmani prazni. Predugo se turizam mjerio u brojkama, oprostite, krivim brojkama. Ne radi se samo o tome da primamo u Grad sve više i više ljudi. Npr. ove godine dosegnuti ćemo brojku od 2 milijuna turista koji će potrošiti neki xy iznos. Logičnije bi bilo da sljedeće godine imamo milijun turista koji će potrošiti dvaput više.

Grad bi bio rasterećeniji, turisti bi više uživali, bilo bi im ugodnije i zasigurno bi potrošili više novca na kvalitetnu ponudu. Jednom prilikom napisao sam kako se ovdje radi o usporedbi Ferrarija i Fiata. Prodajom jednog Ferrarija utrži se jednako kao prodajom 10, ako ne i više Fiata. Dubrovnik bi mogao, a svakako bi trebao biti upravo to, „Ferrari“ odredište, s naglaskom na kvalitetu.

Ukoliko se smanji broj turista, a ostvarena dobit naraste, onda je cilj postignut! Ako to znači da će svi oni kvazi apartmani, loši restorani, neljubazni turistički agenti i djelatnici te hoteli sa sramotnim propustima propasti, onda će to biti dodatni bonus! Iskreno rečeno, svi ti sramotni objekti koji su se iznajmljivali proteklih godina mogu zahvaliti sretnoj zvijezdi koja im je omogućila da sve ove godine zarađuju, a sad im je bolje da se ne bune, nek drže jezik za zubima.

Nema potrebe za nikakvim uzbunama, objavama tipa „kraj je blizu“, došlo je vrijeme za suočavanje sa stvarnošću! Nema dobre i loše sreće. Kao što je izraelski biznismen Eliyahu M. Goldratt jednom rekao: „Dobra sreća je kad se mogućnosti usklade s pripremom, dok je loša sreća kad se slaba priprema suoči sa stvarnošću.“