Pred dubrovačkom gradskom vlašću prva je radna godina. Druga polovica prošle, nakon što je HDZ na čelu sa Matom Frankovićem osvojio vlast na svibanjskim lokalnim izborima, mogla bi im se možda i progledati 'kroz prste', iako su aktualni gradonačelnik i HDZ kroz Gradsko vijeće 'vladali' Dubrovnikom i prije prošlogodišnjih lokalnih izbora pa im toliko uhodavanja i nije trebalo.
No ova godina će zato biti ona koja se 'konta'. Možda ne toliko od oporbe u Gradskom vijeću koliko od građana. Jer HDZ i Franković oporbe skoro i da nemaju. Uz startnih postizbornih 16 ruku HDZ-a i njegovih koalicijskih partnera Dubrovačkog demokratskog sabora i Dubrovačke stranke tu su, nakon zapošljavanja Mara Kristića u gradskoj tvrtki Čistoća sada i sigurne dvije iz redova Mosta. Uz formalno 'njorganje' Srđevaca putem jedinog vijećnika Ljuba Nikolića, u vijećnici se u pravilu mogu čuti samo hvalospjevi na račun gradske vlasti. Na rijetke i sramežljive kritike prvog čovjeka gradskog HNS-a, Miha Obradovića i njegovih bivših kolega, sada nezavisnih Matije Čale Mratović i Nenada Vekarića te pokoju konstruktivnu opasku HSS-ovca Vida Bogdanovića, vladajuća koalicija u pravilu uzvraća svom žestinom. Oporbi se, očiti je zadatak vladajuće većine, ne smije dati niti mrva prostora za preuzimanje bilo kakve inicijative. Uostalom, nikada dosad nismo vidjeli da predsjednik Gradskog vijeća toliko replicira u raspravama kao što u ovom sazivu to radi Marko Potrebica. Ah, da. Zaboravili smo. Tu je i dvoje SDP-ovih vijećnika.
Dakle, Mato Franković u 2018. ulazi bez straha da neki njegov prijedlog neće dobiti većinu u Gradskom vijeću, te da će morati raditi ustupke bilo kojem od svojih koalicijskih partnera. Sasvim sigurno Franković uživa komociju kakvu odavno nije imao neki dubrovački gradonačelnik. No koliko god se takvo političko okruženje za bilo koju vlast činilo idealnim, takva prevlast krije opasnost od donošenja nedovoljno promišljenih i proanaliziranih odluka koje bi se, donijete isključivo glasačkom mašinerijom, mogle vladajućima obiti o glavu već na idućim izborima. A gradskoj vlasti u ovoj godini predstoji donijeti nekoliko važnih odluka za koje prije svega treba bistra glava, a ponajmanje bahatost ili prijateljsko tapšanje po ramenu. U prvom redu, tu su izmjene i dopune gradskih prostornih planova,a potom i Plana upravljanja povijesnom jezgrom koji bi do lipnja trebao biti predstavljen javnosti. Ove godine određivat će se i nova zaštićena kontaktna zona, no iako se pokraj UNESCO-a i Ministarstva kulture ona tu najmanje pita, gradska uprava treba biti spremna reagirati ukoliko granice zaštite baštine postanu prepreka daljnjem razvoju. Te tri odluke izravno će odrediti smjer kojim će krenuti Dubrovnik i utjecati na budućnost svih Dubrovčana u narednih barem deset do dvadeset godina.
Ova godina bit će i prvi test projektu 'Respect the city' kojim je gradonačelnik krenuo smanjivati turističke gužve, ponajprije one koje stvaraju kruzeri. To je za Frankovića ključan projekt kojim želi ispuniti najvažnije predizborno obećanje – Grad po mjeri građana. Hoće li gradonačelnik na zadovoljstvo svih uspjeti pronaći 'zlatnu sredinu' ili će projekt krenuti u neželjenom smjeru te većini Dubrovčana ugroziti egzistenciju, znat će se već nakon ovogodišnje sezone. Naime, uspjeh tako osjetljivog i u gospodarskom smislu strateški važnog projekta i to ne samo za Dubrovnik već i šire područje, poprilično ovisi i o razumijevanju brodarskih kompanija. Hoće li kruzerski moćnici pristati na Frankovićevu 'zlatnu sredinu' ili će se jednostavno okrenuti i otići tražiti novu luku ovisi isključivo o njihovim poslovnim planovima. I to ne ovogodišnjim ili onima za iduću godinu, već dugoročnim. No za sve loše građani će okriviti gradsku vlast. Možda je najbolji primjer ovogodišnji Zimski festival koji je bio daleko manje posjećen nego prošlogodišnji. Realno govoreći, ključni krivac za to bila je kiša, a ne toliko manji broj kućica na Stradunu ili izbor izvođača. No kada se traži krivac, vlast je narodu uvijek prvi izbor.