Čisto sumnjam da je prije osam mjeseci itko od nas znao kako izgleda neki epidemiolog. Priznajmo, to zanimanje nije baš među napetijim u liječničkoj struci. Liječnici hitne službe, kirurzi pa čak i specijalizanti medicinske struke vodeća su lica mnogih filmova i TV serija. Međutim, nigdje u vodećoj ulozi nema epidemiologa. Zamislite film u kojem netko usred leta avionom doživi srčani udar i netko vikne “Ima li doktora u avionu?”
A glas iz zadnjeg reda kaže “Ja sam epidemiolog,” na što putnici samo uzdahnu. Ili pacijent kojeg dovode na hitnu s prostrijelnom ranom, očekujući dr. Luku Kovača, dobije epidemiologa. Koliko školske djece želi biti epidemiologom kad naraste? Među željama je par doktora, neki će otkačenjak možda htjeti biti stomatolog, netko nogometaš, par njih možda će htjeti postati influencer, ali epidemiolog, o tom zanimanju ne mašta nijedno dijete.
Vjerujem da mnogi ljudi čak i ne znaju što zapravo epidemiolozi rade. E, ali sad se pila okrenula naopako: vrijeme je da dr. Luka Kovač ode jer na scenu stupa Krunoslav Capak! Nikad prije u ljudskoj povijesti nismo imali priliku vidjeti toliko epidemiologa u javnosti.
Mislio sam da su oni skriveni u laboratorijima, poput Sheldona Coopera iz Teorije velikog praska, da otkrivaju nova cjepiva i prčkaju po virusima. Krenuvši od dr. Anthony Faucia (to je onaj što ga Trump uporno ignorira) u SAD-u, preko profesora Neil Fergusona iz Velike Britanije pa sve do naše dr. Alemke Markotić, svi su oni izašli iz svojih “mračnih” laboratorija i stali pred kamere.
Mora da su šokirani, poput krtica koje izađu na dnevno svjetlo. A sad su dobili svoj trenutak pod suncem. I ne samo da su postali medijske zvijezde, već ih ljudi pozorno slušaju, zainteresirani za ono što imaju reći. Sjećate li se samo prijašnjih presica, ne samo kod nas, već u cijelom svijetu, kada smo pozorno pratili svaku izrečenu riječ, slijedili upute i imali samo riječi hvale za stožer i posao kojeg obavljaju. Nisu bili samo zvijezde, bili su i vođe. Vjerojatno od vremena crnih boginja epidemiolozi nisu imali tako važnu ulogu u našim životima.
Međutim, taman kad su se navikli na svoje važne uloge u globalnoj pandemiji, njihov vlak “iskočio je iz tračnica”. Ljudi su se počeli žaliti na nošenje zaštitnih maski, počele su se preispitivati njihove odluke, a jedan od njih dobio je čak i prijetnje smrću.
“Što se ovo događa,” začuli se se glasovi epidemiologa iz laboratorija, “zašto nas svi odjednom mrze?” Od nule do heroja, od heroja do nule. Što se to dogodilo? Ako slomijete nogu, hoćete li za pomoć upitati ortopeda? Ako imate rupu na zubu, hoćete li pitati stomatologa da vam je popravi?
Odjednom smo započeli propitkivati znanje i obrazovanje te savjete epidemiološke struke. Najglasniji su, kao i uvijek, oni koji najmanje znaju i razumiju. U samo nekoliko mjeseci svi su postali epidemiolozi amateri. Nekoliko rečenica s fejsbuka, naslov iz novina, malo tračanja o bolesti sa susjedima i svi su odjednom eksperti. Čak smo počeli i sami postavljati dijagnoze.
Krenuli smo od totalne nepoznanice kako epidemiolozi izgledaju do toga da sami postavljamo dijagnoze. To je poput situacije kad je Hrvatska bila u finalu Svjetskog kupa, svi su odjednom postali nogometni treneri s preciznim uputama kako voditi utakmicu. A sad smo svi epidemiolozi.
Nakon desetljeća “nevidljivosti” i vremena provedenog u laboratorijima, epidemiolozi su napokon doživjeli svojih pet minuta slave, ali, prije nego su “odjahali u sumrak”, netko im je izvukao tapit ispod nogu i ponovo su ih zasjenili kirurzi i ostali seksi doktori. Rekla bi pjesma, “odlazi cirkus iz vašeg malog grada”.