“Doći će vrijeme kad ćete vjerovati da se sve završilo, to će biti novi početak,” rekao je jednom američki romanopisac Louis L'Amour. Ne želim vikati na sav glas niti se pretjerano radovati, ali čini mi se da pomalo okrećemo smjer. Gledajući prošlotjedne brojke oboljelih u Dubrovniku koje su upola manje u odnosu na prošli tjedan, čini se da se polako počinje nazirati svjetlo u tunelu, samo što se ovaj put ne radi o svjetlu jurećeg vlaka.
Broj novih slučajeva oboljenih od Covida-19 je u stalnom padu, broj cijepljenih u porastu, a objave novih letova za Dubrovnik stižu gotovo na dnevnoj bazi. Kad se skalate u Grad, jasno je k’o dan da se nešto događa.
Nakon svake oluje dolazi sunce, a prve zrake sunca počinju grijati i nas. Da, optimizam, ali s oprezom! Imali smo više valova korone od nevere po jugu, ali “bura” se prišuljala i otpuhala južne vjetrove. “Prvi gosti jutros na doručku došli su iz New Yorka, prekrasno je opet razgovarati s ljudima na engleskom jeziku,” rekao mi je nasmiješeni konobar iz restorana koji je otvorio svoja vrata nakon dugog zimskog sna.
Uslijedilo je “upravo smo dobili drugu rezervaciju, stižu nam gosti iz SAD-a,” rekla je gospođa s kojom sam sjedio na doručku. Prošli sam tjedan razgovarao s direktorom hotela koji se čini poprilično siguran da bi ova godina mogla završiti “negdje na 60 posto od 2019.”
Bura otpuhala bolest
Pretpostavke koje sam iznio u vezi s dolaskom američkih gostiju, odnosno da bi Amerikanci ovoga ljeta mogli biti među našim najbrojnijim gostima, obistinile su se. Selfiji, šorcevi i sandale, lako je uočiti turiste u Dubrovniku, jednako kao da brojite slonove u sobi punoj miševa. E, a sve je više i više “slonova”, što nisam vidio već jako dugo vremena. Nemojte me krivo shvatiti, ali bit će ovo jako dug put kako bi se dohvatili rezultati prethodnih godina, što na drugu stranu otvara pitanje – Trebaju li nam zaista brojke iz prethodnih godina?
Moj odgovor bi bio, odlučno NE! Prošla nam je godina dala šansu, tj. bili smo prisiljeni stat’ i promislit’. Godinama brojimo turiste, kao da brojimo zrna graha, trljajući ruke kako ih dolazi sve više. Mislili smo da su nam rekordne brojke donijele uspjeh. Jel’ zaista tako? Ponovo NE! Opet ona stara priča s Fiatom i Ferrarijem. Treba prodati jako puno Fiata da bi se zaradilo kao od prodaje jednog Ferrarija.
Za nama su godine kad smo prodavali puno Fiata. Možemo li iskoristiti ovu mračnu godinu koja je iza nas i početi svjetliju budućnost u kojoj ćemo prodavati Ferrarije? A to kako smo kontrolirali brojke gostiju u proteklim godinama također je vrlo upitno. Imamo li strategiju ili ćemo (i dalje) biti samo pasivni promatrači turizma koji nam se događa sam od sebe?
Lekcije od lani
Nadam se da smo naučili lekciju od prošle godine i da je nećemo pomest pod tapit kao da se nije dogodila. “Definicija ludila je kad stalno ponavljate iste stvari i očekujete različite rezultate,” rekao je veliki Albert Einstein. Možda je došlo vrijeme za više optimizma, više nade. Prošlu smo zimu razmišljali i govorili kako će sezona biti katastrofalna. Zahvaljujući pozitivnim pomacima s koronom, čini se da ipak neće biti tako, daleko od toga.
Zapravo, obilazeći turističke punktove u Gradu prošlog tjedna morao sam zaključiti da smo preživjeli pandemiju. Tarace su pune, svuda se jede vanka, šugamani žarkih boja prekrivaju plaže. Čak sam imao prvi susret s turistom koji me pitao za smjer i kojem sam uz osmijeh rekao “pošaljite nam prijatelje i rođake.” Sezona će nam biti kraća nego inače, ali to ne mora biti loše.
I naravno, da bismo ostvarili polovicu zarade od prije, morat ćemo raditi pet puta više, ali ni to ne bi trebala biti loša stvar. Držimo fige da se 2020. više nikad ne ponovi i zapamtimo da u svakom zlu ima nešto dobro.