Kad je počela pandemija Covid-19 krenula je i poruka da ostanemo doma i peremo ruke. Tjedni i mjeseci su prolazili, a mi smo, prema preporukama stožera, dobar dio života proveli na kauču. Držimo socijalnu distancu, perimo (pravilno) ruke i lice, bile su upute koje nije bilo teško slijediti. A onda se poruka promijenila. “Ostanimo doma” promijenilo se u “ostanimo odgovorni”.
Pušteni smo vanka na “slobodu”. Broj zaraženih smanjio se te smo “pali” na nula zaraženih. Međutim, vrlo brzo, nakon povratka na normalu, broj zaraženih preko noći je narastao. Zahvatio nas je drugi val zaraze. S obzirom na već ozbiljno narušenu ekonomiju, nije bilo šanse da se uđe u novu karantenu tako da je sljedeće rješenje bilo nošenje maski. Još jedna poprilično nezahtjevna mjera. Pa nije to zaboga miloga kopanje rovova u blatu francuskih polja tijekom Prvog svjetskog rata! Staviš masku i vozi! Vrlo je jasno da je nošenje maski novo normalno.
Poput bilo kojeg drugog dodatka kojeg svakodnevno trebamo u životu, takujina, ključeva od auta, tako bismo trebali imati i masku. I nismo samo mi u pitanju. Cijeli svijet je na režimu “novo normalno” pa se u trgovine ili u javni prijevoz ide s maskama. Ponavljam, nije to sad nešto komplicirano.
Naravno, možemo raspravljati o tome jesu li maske korisne kod sprječavanja virusa ili ne, što pokazuju i posljednja istraživanja, ali nije stvar (samo) u tome. Osim opasnog i nažalost, često smrtonosnog virusa, također se borimo s još jednim “ubojicom”, a to je mentalitet ljudi. Ako se ljudi s maskama osjećaju sigurnijima, ako ih svi nose, onda je jasno zašto je njihovo nošenje obvezno. Što se sigurnije osjećamo, toliko ćemo opušteniji biti.
Prema riječima gospodina Božinovića, “Dok se ne pronađe rješenje za virus i znanstvena zajednica ne kaže drugačije, maske će biti obvezne za nošenje sve do proglašenja prestanka epidemije.” Tako da, bolje nam je da se naviknemo na njih. Kad bih svaki put kad vidim da nekome nos viri iz maske stavio kunu sa strane, mogao bih otvoriti račun u švicarskoj banci. To je kao da kažemo kako je kondom neudoban jer nam uskraćuje užitak! Naravno da i sam ponekad zaboravim uzeti masku.
To me je navelo na razmišljanje - zašto ne bi butige ili šoping centri ponudili ljudima koji su zaboravili uzeti masku, kupnju na licu mjesta. Maske, koje bi trebale biti proizvedene u Hrvatskoj, bile bi na prodaji po posebnoj, prihvatljivoj cijeni od koje bi pola zarade išlo proizvođaču, a druga polovica bi išla u humanitarne svrhe, nekoj lokalnoj dobrotvornoj udruzi.
To bi bila win/win situacija ili ti ga “vuk sit, a ovce na broju”. Znači: a) ljudi bi imali maske; b) hrvatske tvrtke bi imale posla te bi zadržale ili zaposlile radnike i c) skupio bi se novac u humanitarne svrhe. Naravno, maske bi trebale biti oslobođene PDV-a, a lokalne tvrke i dizajneri bi mogle “izbaciti” simpatične i otkačene modele po uzoru na Turističku zajednicu Rovinj, koja je svima očitala lekciju i pokazala kako se radi posao. Kreativnost ne traži puno sredstava. Imati ideju i odlučnost za njenu provedbu ono je najbitnije.
Dok ostale turističke zajednice bacaju novce na razne, uglavnom neuspjele pokušaje da nešto naprave u ovoj sezoni, Rovinj je stvar odigrao čisto i jednostavno te postigao super uspjeh. Izradili su zaštitne maske za lice s vrlo lijepom slikom Rovinja i pripadajućom porukom te ih dostavili po restoranima, kafićima i turističkim agencijama. Investicija je bila minimalna, a rezultat spektakularan. Vrlo brzo mediji su otkrili taj jednostavan potez, a ljudi širom svijeta doznali kako (citiram) “pitoreskni hrvatski gradić na obali pomaže u zaštiti svojih gostiju u borbi protiv Covida-19”. Kapa dolje Rovinju! Idemo sad povezati sve točke:
Dubrovačke tvrtke trebale bi početi proizvoditi inspirativne zaštitne maske (s motivirajućim sloganom na različitim jezicima), koje bi trebale biti dostupne na svim važnim turističkim punktovima u Gradu s jasnom napomenom da polovica sredstava od kupnje ide lokalnoj humanitarnoj udruzi. To i nije tako teško, zar ne? “Kreativnost povezuje stvari. Kad zapitate kreativce kako su nešto napravili, oni se osjećaju pomalo zbunjenima jer nisu zapravo nešto napravili, već su stvar vidjeli na pravi način,” riječi su Stevea Jobsa.