Malo se zakomplicirala ova priča s odsluženjem vojnog roka i pozivima za pričuvu. Naši vrijedni poštari, gastarbajteri s Filipina, ljudima upravo nose poziv za vojnu pričuvu. Nekad se to zvalo - poziv za rezervu. Krenulo je u Zagrebu, pa se i naši rezervisti, odnosno pričuvnici, već spremaju za vježbu. Pitanje je samo, gdje. Streljana na Grabu nekako nije opcija - pobunio bi se komšiluk. Vježbalište na Brsaljama nije u funkciji. Još od Napoleona. Možda bi mogli na atletskoj stazi na Lapadu. Jedino se u čizmama njome može normalno gazit... Srđ je naš pa je i to opcija, ali što ako se odore iscijepaju? Za nove nema love.
Teo Andrić lijepo kaže - danas poligon za vježbu može biti i kabinet s kompjutorima. Kako se, zaboga, nitko toga nije sjetio?Kakvi mačevi, koplja, puške i pištolji - dronovi, visoka tehnologija, precizno topništvo i rakete su oružja budućnosti. Trebaju nam, stručnjaci za elektronsko djelovanje, radaristi, raketni stručnjaci, piloti pete generacije, vojnici koji znaju rukovati HIMARS-ima, dronovima i borbenim sustavima budućnosti. Ne sustavima današnjice, nego baš budućnosti. Na velikoj vojnoj izložbi ASDA vodio sam panel o budućnosti vojne industrije na kojem su svjetski stručnjaci (iz Lockheed Martina i izraelskog Rafaela), govorili o umjetnoj inteligenciji, potpuno autonomnim borbenim sustavima i egzoskeletima vojnika budućnosti. Pravljenje postelje, jutarnju tjelovježbu, strojevi korak i upotrebu ašova nitko nije spominjao.
Neprijatelj budućnosti neće nas gađati toljagama. Napast će nas sjedeći za upravljačkim sustavima dronova svih fela, za raketnim ili topničkim računalima. Njemu se treba suprotstaviti naš vojnik budućnosti. Najprije onaj djelatni, pa čim on strada u naletu neprijatelja, u akciju stupa pričuva. Tako je to u svim ratovima, pa eno i u Ukrajini.
I zato nam treba obavezno služenje vojnog roka. Do tu nam cijela teorija bati. A sad postaje komplicirano.
Jer mi mislimo da vojni rok budućnosti može trajati tri do šest mjeseci. Meni je taman toliko trebalo da položim teoretski dio ispita iz aerodinamike, mehanike leta, klipnih i mlaznih motora, meteorologije, topografije, navigacije, gađanja, raketiranja i bombardiranja i taktike avijacije, a mi bismo za to vrijeme mamama već vratili sina vojnika spremnog da krene u boj, u boj za narod svoj. Sve što će naš vojnik naučiti jest namjestiti krevet i pozdraviti nadređenog časničkog čizmočistača.
Doduše, današnja djeca brže uče. U dva dana će se naučiti sami obući, zategnut krevet. Onda će se uhvatit balistike, raketnih sustava, naučit će kako koristiti link-16 za nadzor bojišnice u realnom vremenu, znat će rastaviti Himars i Patriot. Jedino još treba vidjet za koga je vojni rok obavezan. Prije su u vojsku išli mladići, onda su mogle i cure i oni koji se tako osjećaju. Danas smo već korak dalje. U regrutacijske formulare općenarodne obrane i društvene samozaštite treba unijeti i - Ono. Srednji rod i rodna ravnopravnost, vojniče, srednji rod...