Hibernacija zbog prehlade - jedi luk, pij rakijicu

Svake godine, uvijek u isto doba, ista stvar! Ne, nije Božić, gripa je! Da, i ove zime, kao i svih prethodnih, evo mene zakukuljenog u krevetu. Ne radi se ovdje o pravoj gripi, ovdje je riječ o “muškoj gripi” – prehlada s temperaturom.

Očigledno je da su žene puno otpornije na bol i na bolesti u odnosu na muškarce. Kadgod sam u ovakvom s(r)tanju, sjetim se nečeg što sam jednom pročitao o prehlađenim muškarcima: “Drago mi je da žene rađaju tako da znaju kako je nama kad imamo temperaturu 37!” Curi mi nos, kašljem k’o da ću skončat svaki čas, sve to prati tupa bol u glavi, e, takva je moja trenutna situacija! Cijeli dan sam pred televizijom, poprilično je dosadno, pa uglavnom kunjam i ponašam se poput medvjeda u hibernaciji.

“Pojedi luk kao jabuku,” bio je prvi savjet za oporavak, “e, ali mora bit domaći!” stigao je i dodatak savjetu. “Svako jutro popij rakijicu,” bio je drugi savjet. Znam, znam, otkad živim u Hrvatskoj naučio sam da je rakija lijek za SVE! Čisti klasik! Možda bi, kad bih pronašao rakiju od luka, dobrobit bila dvostruka. Obično odradim jednu ovakvu prehladu po sezoni, drž’te fige da tako bude i ove godine.

Sve je krenulo na Crni petak (za mene je itekako bio crn) i sve bi trebalo biti gotovo do Svetoga Nikole. Iskreno, nije tako ni loše provesti tjedan u krevetu, pretpostavljam da bi mi tako nešto i liječnik preporučio. Na stranu što mi zbog prehlade sva hrana i piće imaju čudan okus. Probao sam kavu, međutim, ima okus deterdženta za suđe.

Čaj je poput mlake vodice s kap limuna. Jedino što u hrani mogu osjetiti je sol. U svemu ovome jedini pravi spasitelj koju nam je Majka priroda dala su narančini! Blagoslov narančastih loptica prepunih C vitaminom. Velika je šteta što ignoriramo Majku prirodu i njen poredak stvari.

Svako voće i povrće raste u onom dijelu godine kada je najpotrebnije našem tijelu. Zimi imamo agrume prepune vitaminom C, patate u trenutku kada nam je potreba jača hrana, ljeti nas od vrućina hladi i tijelo krijepi lubenica, prepuna vode i skoro bez kalorija. I ništa od tog nije slučajno, sve je savršeno posloženo!

Ljetna hrana, poput koštuničavog voća (breskve, trešnje, kaiši) prepune su beta karotenom i ostalim podvrstama karotena koji štite kožu od sunca, a ujedno nam daju šećer potreban za dodatnu energiju. Jednako tako i ljetno povrće za salatu za laganu prehranu. U trenutku kada nam tijelo signalizira potrebu za određenom hranom, Majka priroda je uvijek spremna. Naravno, često je ne slušamo! Ne samo da je ignoriramo, nego se pravimo pametnijima od nje.


Jedna od najdražih stvari tijekom mog dvadesetogodišnjeg boravka u Dubrovniku svakako je bila dostupnost (samo) sezonskog voća i povrća. Bez obzira na to što sam ponekd žudio pojesti jagode van njihove sezone, nije ih bilo ni za lijeka. Možemo do sutra raspravljati koji su tomu razlozi bili, jesu li u pitanju bile financije ili nešto drugo, ali danas kada su butige znatno proširile svoju ponudu, nestala su i sezonska ograničenja pojedinih vrsta voća i povrća.

Sad jagode mogu kupiti tijekom cijele godine, što me oduševljava, ali i rastužuje u isti mah. U dubini srca znam da su jagode kupljene za Božić imale svoj “neprirodan” put. Napumpane kemikalijama, genetski modificirane ili jednostavno uzgojene u staklenicima u umjetno stvorenim uvjetima. Igramo se Boga s hranom. Spomenute jagode osim što su tretirane, proputovale su pola zemaljske kugle kako bi došle do moga pjata.

Tragovi onečišćenja mojih jagoda veća su (nažalost) od moje želje za njima. I sve to u ime profita. U ekološkom smislu upotreba sezonskih namirnica jednaka je zabrani plastičnih vrećica. Šteta koja nastaje uzgojem hrane izvan sezone jednaka je bacanju smeća kroz prozor automobila.

Jednom je mudar čovjek rekao: “Neka otisci stopala budu jedino što ostavljamo za sobom.” Pritom sigurno nije mislio na tragove onečišćenja. A ja se vraćam svojim narančinima iz Neretve, neprskanima, naravno, (znamo 'ko ih prska) kako bi izliječio svoju boljku!