Nije bilo traumatično, niti je boljelo. Zapravo sam u cijeloj situaciji bio skroz skuliran. Naime, dosegnuo sam polustoljetni rođendan! Pedesetica je tu! Kažu da su 40-te nove 30-te, a 50-te nove 40-te; zapravo, ovdje se radi o tome da se ljudski vijek produljio pa se tako možemo gađati brojevima. I eto mene, star pola stoljeća, iako zapravo (u glavi) ne osjećam da sam ni dan stariji od dana kada sam završio školu. Možda sam ja zapravo ovovremeni Benjamin Button!
Nemam nikakvu potrebu otići na krstarenje ili kupiti naočale za čitanje. Uopće se ne osjećam (toliko) star! Što ne valja sa mnom? Daleko sam od sna o odlasku u penziju. Bez obzira na to što se godine odlaska u penziju stalno mijenjaju, tko zna koliko mi je godina života još zapravo preostalo. Istraživanja pokazuju da je prosječni život muškarca 82 godine, što znači da je dob od 50 godina danas manje zastrašujuća nego nekad.
Da sam se rodio u srednjem vijeku, teško da bih proslavio ovaj okrugli rođendan s obzirom na to da je tada životni vijek trajao oko 31 godinu.
Ne planiram usporiti, olakšati sebi stvari, daleko od toga, sad je pravo vrijeme za život punim plućima i maksimalno uživanje. Nekako mi se čini da bi me uskoro mogla “oprati” kriza srednjih godina. S obzirom na to da ja zapravo nisam nikad mentalno “odrastao”, možda kriza prođe mimo mene.
Vjerojatno bih se trebao početi ponašati u skladu s godinama, ali s druge strane, nema šanse za to! Starim, al’ ne postajem mudriji! Ako je to tako, onda sam još uvijek u dobi dvanaestogodišnjaka! Nikada nisam pridavao pažnju rođendanskim proslavama, kao što sam rekao, totalno sam skuliran oko toga, tako da je i ovaj okrugli mirno obilježen, poput mnogih rođendana prije. I ne, Kolinda mi nije otpjevala rođendansku!
I tako, sad sam službeno u godinama u kojima bih se mogao prijaviti u SAGA agenciju. Naravno da ova okrugla brojka nije prošla neopaženo u toj poznatoj turističkoj agenciji specijaliziranoj za starije osobe-penzionere. Osim maila u kojem su mi čestitali rođendan, dobio sam i ponudu da se prijavim na SAGA novosti! Gledajući fotografije s promo materijala spomenute agencije, na kojima se nalaze ljudi poput mog djeda i bake na odmoru, upitao sam se izgledam li zapravo i ja tako?? Nekad smo se zafrkavali da kratica SAGA zapravo znači Sex&Games za penziće.
Je li se ta šala sad odnosi i na mene? Jel’ bi ja sad trebao odlaziti na tematske praznike poput obilaska poznatih vrtova ili odmora uz golf terene? Ne trebam ni govoriti da čestitka SAGA-e nije jedina koju sam dobio! Ponuda za privatni fond za penziju, životno osiguranje prikladno “mojoj” dobi, pa čak i ponuda za sprovod zatrpale su mi email sandučić. I da nekim čudom nisam primijetio da sam “osvojio” pedesetu, vrlo brzo bih shvatio samo jednim pogledom na email.
Pomalo, ali sigurno, kročim prema još jednoj obljetnici.
Za sedam godina izjednačit će se broj godina života provedenih u Velikoj Britaniji s onima provedenim u Hrvatskoj. Hoću li dobiti medalju za to? Hoću li se tada smatrati pravim Hrvatom? Iako, iskreno, mislim da me ništa toliko snažno ne čini Hrvatom kao kredit za stan koji ću otplaćivati još dugo u budućnosti. Sjećam se kada bi moji roditelji znali reći: “Vrijeme leti!” Samo bih slegnuo ramenima, zapravo ne shvaćajući o čemu oni to govore.
Ali sad, kad starim (samo figurativno) mogu shvatiti smisao te rečenice. Svi mi u prosjeku imamo na raspolaganju 80 ljeta na ovome svijetu, to je to, i nitko od nas se baš ne veseli posljednjim godinama. Carpe Diem (iskoristi dan/uživaj u životu), svakako je moto novog razdoblja u mom životu.
Možda sam malo nostalgičan, što je čudno s obzirom na to da sam osoba koja uvijek gleda naprijed. Nemam puno foto-albuma, zapravo, nemam nijedan, o svim uspomenama brigu vodi moja žena (uz moju majku, naravno)! Čini mi se da sam s nekom čarobnom pucom uspio totalno izbrisati loše uspomene.
Nikad se nisam pitao “što bi bilo kad bi bilo”, uvijek sam radije išao na mogućnost “idemo isprobati nešto novo”! I zbog svega toga, ne smatram svoj ulazak u šesto desetljeće velikom stvari. Iako SAGA misli da su mi dani odbrojani, ja ne brojim dane ostanka na svijetu, nego stvari koje bih još želio napraviti. Neka vrsta ispunjavanje liste želja. Ali, ni ta mi riječ nije baš draga jer je i to svojevrsno odbrojavanje.
Kao što je velika Helen Mirren jednom rekla: “Osluškujte osjećaj iznutra i glavu. Naučite kako reći od****! Nažalost, ja sam to prilično kasno naučila!” Za sebe komodno mogu reći da nema šanse da dostojanstveno ostarim.
Postoji jako puno snova i iskustava koja želim iskusiti. “Nije istina da ljudi prestaju sanjariti jer su ostarili, ostarili su upravo zbog toga jer su prestali sanjariti”, mudre su riječi Gabriela Garcíje Márqueza.