Otvorile se dubrovačke zidine neki dan i prodane su dvije (brojkom 2) ulaznice po 'predkoronaškom' cjeniku od 200 kuna po osobi. Niti 30 eura po glavi. Skupo? Za popeti se na slavoluk pobjede u Parizu, taracu od nekih 300 kvadrata na kraju Elizejske poljane platiti ćete 20 eura. Eto, toliko su vam skupe dubrovačke zidine.
No te dvije (brojkom 2) ulaznice i naravno Dubrovnik, postali su tu večer glavna vijest u državi i razlog da nas ponovo proklinju i kunu, da nam spominju majku, kao da smo upravo njima izdžeparili zadnju kunu iz špaga. Onako u prolazu, u gužvi zagrebačkog tramvaja. Uostalom kao i uvijek na početku svake turističke sezone. Onda cijela Hrvatska nema drugog posla nego se broje putnici sa prvih kruzera, pa se njihov broj množi sa 20, 30, 50 ili 100 eura, kako se kome čini zgodno. I zaključi se da lijeni Dubrovčani, valjda kad se oko podne probude, prvo pijuckaju kavu od 30 kuna na Stradunu, a onda krenu skupljati novčanice od 100 eura po podu.
Ma da je taj dan cijena ulaznice na zidine bila pet (brojkom 5) kuna, bile bi prodane jednako tako one dvije (brojkom 2) ulaznice. Na zidinama je taj dan bilo još troje (brojkom 3) domaćih kojima je ulaz besplatan, a da je svima ulaznica bila džabe, financijski najunosniji kulturni spomenik u Hrvatskoj taj dan bi posjetilo sveukupno pet (brojkom 5) posjetitelja. Jer jednostavno u Dubrovniku osim domaćih i onih nekoliko stranih (ne)sretnika koji su zapeli na početku globalnog 'lock downa', nema nikoga. Ama baš nikoga! Pa u Dubrovnik možete stići i iz njega otići tek jednim (brojkom 1) autobusom i jednim (brojkom 1) avionom iz Zagreba. I to po cijeni po kojoj se iz Zagreba može stići avionom na kraj svijeta. I nije problem! Ma jesti ćemo mi Dubrovčani i ono s grubim imenom cijelu godinu, bit ćemo u 'lock downu' ako treba još dvije godine, ali mila braćo, 'skinite' nam se više!
Prodajete nam duplo skuplji namještaj, duplo skuplje cipele, odjeću, duplo skuplje čavle, skuplju kavu, jaja, ulje i brašno nego bilo gdje u Hrvatskoj i još nam kakate po glavi. Pa tko će vam po tolikim cijenama kupovati osim Dubrovčana?
Iako je ulaznica prodana za 200 kuna u korona situaciji novinarski gledano manja vijest od one tko je taj koji je platio da bi prošetao dubrovačkim zidinama, jednako tako je vijest da je netko, nakon popuštanja korona mjera, bio spreman pojesti i platiti večeru u nekom od poznatih, vrhunskih ali i jako, jako skupih zagrebačkih restorana.
Bi li i u tom slučaju ministar turizma Gari Cappelli, u svom ovom kaosu oko žicanja po Europi za kakvu, takvu turističku sezonu, našao vremena te javno pozvati vlasnike restorana na red i poručiti im da snize cijene? Ili bi to vrijeme možda trebao iskoristiti pametnije pa recimo dogovoriti poseban popust na cestarinu onima koji bi njome ovo ljeto krenuli čak do Dubrovnika. Zapravo samo do Ploča, jer Dubrovnik još uvijek nije dobio svoj komad autoceste.