U bogatoj i dugogodišnjoj povijesti Dubrovačkih ljetnih igara, komorni sastavi su uvijek predstavljali važan i kvalitetan dio glazbenog programa. Među njima su prednjačili gudački kvarteti, a Knežev dvor je ugostio zaista vodeće svjetske sastave takve vrste. Da ne nabrajamo sve one iz prošlih sezona i desetljeća, samo se prisjetimo Arod kvarteta od prije desetak dana. Stoga se odluka Igara da u kratkom vremenu ugosti dva po strukturi jednaka komorna tijela, nije pokazala pametnom. Ne zato što bi se publika zasitila čarobnog zvuka četiri gudačka instrumenta koji, po mnogima, čine najljepšu komornu formu. Nego zato što su kvalitetom toliko daleko jedan od drugoga. Tim potezom su Igre, zapravo, napravile “medvjeđu uslugu” izvođačima o kojima će biti govora. A riječ je o starim prijateljima Dubrovnika i dugogodišnjim sudionicima Festivala, o Zagrebačkom kvartetu. Doduše, i bez blizine jake konkurencije, njihovom nastupu ne bismo mogli pripisati laskave epitete.
Nasilno i bez interpretativnog dogovora
Zagrebački kvartet osnovan je 1919.godine i do sada su njime prodefilirali mnogi ugledni hrvatski gudači. Danas ga čine Martin Krpan i Hrvoje Philips, violine, Davor Philips, viola i Martin Jordan, violončelo. Za ovogodišnji koncert izabrali su četiri skladbe. Počeli su Simfonijom za gudače br.1 u C-duru Antuna Sorkočevića. I to je bila najbolje izvedena skladba zbog svoje odmjerenosti, jasnoće i dozirane elegancije. Prvi Koncertantni kvartet u F-duru Ivana Mane Jarnovića zvučao je nasilno čime se potpuno izgubila fizionomija djela. Bez ikakvog jedinstva u zvuku četiri instrumenta, teško se mogao doživjeti kao cjelina. Kao da je svatko od članova svirao za sebe, bez posebnog truda da se postigne pravilo “četiri kao jedan”. Najveća kultura komornog muziciranja osjetila se u violončelističkoj dionici Martina Jordana. Ni Mendelssohnov Gudački kvartet br.3 u D-duru nije pokazao interpretativne dogovore među sviračima. Melodije i fraze su često izvodili agresivno, uglavnom od fortea do mezzofortea, što je slušanje činilo zamornim.
Kvintet s odličnim Ivanom Krpanom
U drugom dijelu se Zagrebačkom kvartetu pridružio naš proslavljeni klavirist Ivan Krpan, dobitnik brojnih nagrada i priznanja među kojima se posebno ističe prva nagrada na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Ferruccio Busoni u Bolzanu. Oni su zajedno izveli Dvořákov Klavirski kvintet br.2 u A-duru. Ovo “zajedno” shvatite uvjetno jer, nažalost, članovi Kvarteta nisu slušali bogato, slojevito, razabrano i muzikalno sviranu klavirsku dionicu. Tako da je opet izostala usklađenost i kompaktnost pa nismo svjedočili spoju pet instrumenata nego četiri plus jedan. Šteta. Bilo bi daleko bolje i primjerenije da su Igre odličnom Ivanu Krpanu povjerile recital. Jer je zaista riječ o izvanrednom solisti. A ako je organizator baš svakako želio još jedan kvartet ovoga ljeta, u Gudačkom kvartetu pri Dubrovačkom simfonijskom orkestru (Đana Kahriman, Iva Vukić, Šimun Končić, Mihaela Martinović), našao bi dostojne interprete. Samo su se Igre trebale raspitati o glazbenoj ponudi Grada prije i poslije svojih četrdeset i pet dana trajanja.
