U sklopu obilježavanja Dana dubrovačkih branitelja i 30. obljetnice djelovanja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, znanstvena suradnica, doktorica znanosti Nikolina Hazdovac Bajić i znanstveni savjetnik i voditelj Područnog centra Dubrovnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, doktor znanosti Vinicije B. Lupis, održali su u Saloči od zrcala predavanje "Kult svetog Nikole - mijene kroz povijest i uloga u izgradnji suvremenog identiteta Dubrovnika".
- Odlučili smo se za ovu temu zato što je ona ostala nekako neobrađena i unutar naših unutrašnjih projekata u Institutu dužni smo objaviti znanstvene rad. Rad na ovu temu bit će objavljen u tri znanstvena časopisa. Grad Dubrovnik je uz vjerski i državni kult svetog Vlaha prepoznat i kao svjetovni kult viteza Orlanda. Orlando i sv. Vlaho dva su simbola grada Dubrovnika, vezana svojim simboličkim i duhovnom značenjem uz spomen njegova imena. Orlando tijekom 19. stoljeća kroz kult sv. Vlaha dobiva i novu političku verziju otpora austro-ugarskoj vlasti. Najvažnija Orlandova uloga je upravo u reinterpretiranju rituala Feste sv. Vlaha gdje postaje važnim čimbenikom u samom činu podizanja svečeve zastave na jarbol njegova stupa. Orlandov stup bilježio je najdramatičnije trenutke u obrani Dubrovnika u Domovinskom ratu. Sveti Vlaho i vitez Orlando dobivaju posebno novu simboličku dimenziju hrvatskog otpora srpsko-crnogorskom agresoru odnosno pripadanju zapadnoeuropskom kulturnom krugu i otporu stranim političkim presezanjima. Pridružio se tome i treći kult – kult svetog Nikole i taj vjerski sveti Nikola ostao je 'ukraden' od onog svjetovnog, komentirao je Lupis.
Hazdovac Bajić je pojasnila kako je cilj bilo ispitati kako se kult sv. Nikole u Dubrovniku prometnuo iz jednog religijskog, strogo religijskog simbola i prešao u svjetovni okvir. Namjera je bila steći prvi znanstveni uvid u međusoban odnos koncepata religijskog simbola, identiteta i zajednice na primjeru sv. Nikole. Kombiniran je povijesni i sociološki pristup, povijesni je baziran na prikupljanju i analizi povijesne arhivske građe, dostupnih povijesnih izvora i materijalne baštine, a sociološki dio se bazira na provođenju niza polustrukturiranih intervjua sa skupinama koje imaju specifičan odnos sa simbolom sv. Nikole, a to su pomorci, branitelji i mala skupina janjevske manjine. Provedeno je oko trideset polustrukturiranih intervjua. Lupis je potom govorio o svetom Nikoli, maloazijskom biskupu iz mjesta Mire, a njegov dan mučeništva je 6. prosinca 327.
- Kult ovog sveca je u prvim stoljećima Crkve bio raširen, a upravo u 11. stoljeću došlo je do kontaminacije kulta s drugim sv. Nikolom, a to je sv. Nikola Putnik iz Tranija. U starom Dubrovniku častio se i treći, sv. Nikola Tolentinski. Dubrovačka komuna imala je trgovački ugovor i s gradom Barijem i s gradom Tranijem. U riznici dubrovačke prvostolnice, u moćniku, nalazimo tri relikvijara, relikvijar sv. Nikole i sv. Barbare. Zašto? Sveti Nikola i sveta Barbara su usko povezani jer se njezin dan obilježava 4. prosinca, a imamo i drugi relikvijar, dva relikvijara sv. Nikole Putnika. To su jedini relikvijari sv. Nikole Putnika koji su u biti najstariji. U gradu Dubrovniku pojavljuje se sačuvan jedan od najstarijih legendarija sv. Nikole, obradio ga je Miho Demović, a legendarij sugerira da se u Dubrovniku po dolasku moćiju krajem 11. stoljeća sv. Nikola već slavio u Dubrovniku. Sklapanjem ugovora s oba trgovačka grada, dobivale su se i relikvije.
- Od južne Italije do Levanta, do Libanona imamo svega par relikvijara sv. Nikole iz 14. stoljeća uz ova tri dubrovačka: sv. Nikole Putnika i sv. Nikole biskupa. Druga prispodobivost sv. Nikole jesu njegova čuda koja se vezuju u onom drugom sloju 15. i 16. stoljeća kad Dubrovačka Republika jača svoju pomorsku djelatnost, širi se kult sv. Nikole kao zaštitnika pomoraca. Kult sv. Nikole bez pogovora vezuje se za dinastiju Anžuvinaca, kult se širi na područje cijelog Hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Sveti Nikola nikad nije bio važan kult u Dubrovačkoj Republici i nije ulazio u važne blagdane na državnoj listi blagdana. Jedini unutar Grada sačuvani urbani pučki kult je kult sv. Nikole na Prijekome uz dijeljenje jabuka neoženjenim muškarcima i curama. Drugi identitetski simbol odnosi se na identitet dubrovačke dijaspore na Kosovu. Godine 1304. spominje se Župa Janjevo na Kosovu, a ona se tad nalazila pod jurisdikcijom kotorskog biskupa, a kotorski biskup je bio pod metropolijom Barija i zato danas Janjevci, janjevačka zajednica ne štuje sv. Nikolu na 6. prosinca, nego na dan prijenosa moći iz Mire gdje su ustvari barijski pomorci odnijeli relikvije i donijeli ih u Bari gdje se i dandanas nalaze u kripti bazilike.
Hazdovac Bajić je prikazala jedan navod iz jednog od intervjua koji je radila s pripadnicima janjevske manjine koji govori o izuzetnoj važnosti sv. Nikole kao simbola za njihovu zajednicu.
- Redom su svi istaknuli kako su izuzetno vezani i kako ih upravo ta veza sa svetim Nikolom na neki način vezuje uz njihovu pradomovinu, gdje god idu, uvijek nose simbol sv. Nikole sa sobom, rekla je predavačica.
- Postoje različite asocijacije koje se javljaju uz simbol sv. Nikole, razlikuju se dva osnovna sloja značenja: to je tradicionalni koji je sv. Nikola imao do 1991. i ovaj moderni koji ima od 1991. pa nadalje. Važno je napomenuti da svi sugovornici s kojima sam razgovarala prepoznaju oba sloja značenja, međutim, neki su više usmjereni na jedan, neki na drugi. Kad govorimo o toj značenjskoj razini, sveti Nikola je u razdoblju prije 1991. nosio značenje izrazito radosnog razdoblja koji nas uvodi u predbožićno vrijeme, on se, uglavnom, što se tiče sadržaja i značenja vezivao uz darivanje djece, razmišljanje o članovima obitelji koji nisu tu, usmjeravanje nada da će se oni što prije i što sretnije vratiti, tu prije svega mislim na pomorce i putnike. Za pomorce je posebno uvijek bio simbol zaštite na moru i na putu. Svi intervjuirani razlikuju oba tipa značenja, međutim, kad se spominje modernije značenje, onda su tu prije svega upečatljivi bili branitelji, neki sv. Nikolu uopće više nisu povezivali s ovim tradicionalnim, pučkim i religijskim tumačenjem, nego isključivo na ovaj sloj značenja koji se stvorio 1991., znači, kao nekakvo traumatično iskustvo, kao nešto što je bilo ugroza za njih i za cijelu zajednicu i danas mnogi od njih kažu da više uopće ne mogu razmišljati o sv. Nikoli kao što su prije razmišljali, nego u jednom potpuno novom smislu. Kad govorimo o vrijednosnoj razini onda se sv. Nikola u tradicionalnom značenju, ali i u modernom značenju, uvijek vezuje uz zajednicu. U tradicionalnom značenju to je vezivanje uz zajednicu u smislu nekih obiteljskih proslava i unutar neke male zajednice, susjedstva, kolendavanje po susjedstvu, darivanje djece... A kad govorimo o vrijednosnoj razini u modernom smislu, onda govorimo o zajedništvu koje je proizišlo iz jednog traumatičnog iskustva gdje je cijela zajednica bila ugrožena i napadnuta. Emocionalna razina se na to nadovezuje, emocije koje su u tradicionalnom smislu prevladavale bile su emocije radosti, slavlja, obiteljskog darivanja, druženja, a u modernom smislu se više ide na emocije žaljenja za cijelom tom situacijom koja se dogodila, komemoriranja žrtava i odavanja počasti tim žrtvama, to su uglavnom negativne emocije, kazala je predavačica te nastavila:
- Međutim, jedan dio dubrovačkih branitelja iskazuje izrazito pozitivne emocije vezane uz to zato što su ih, prema njihovim riječima, ti događaji potaknuli da vjeruju kako oni imaju nekakvu snagu u sebi da nadvladaju neprijatelje, to im je dalo nadu da vjeruju da će uspjeti pobijediti. Kad govorimo o ritualima u ovom tradicionalnom smislu, to su tradicionalni pučki rituali koji su se vezivali uz misna slavlja, darivanje djece, procesije, blagoslov pomoraca, kolendavanje i to je jedan izrazito religiozan kontekst. Kad govorimo o novim ritualima onda su to prije svega svjetovni rituali koji se tiču komemoriranja žrtava, kao što su spuštanje vijenaca u more, odavanje počast poginulim braniteljima... Iako novi sloj rituala prije svega ima svjetovno značenje, on svejedno ima nekakve asocijacije na religijski kompozit. Na taj način se ova dva konteksta povezuju. Zaključno, mi smo analizom različitih nijansi jednog simbola kao što je sv. Nikola htjeli pokazati kako izrazito vjerski kult od 1991. do danas dobiva posve novu dimenziju i priključuje se drugim urbanim simbolima grada, svjetovnim jezikom – kultu sv. Vlaha i Orlanda. Ti su kultovi prošli sličan put, međutim, to se dogodilo u davnoj prošlosti pa smo to danas zaboravili, ali ovdje smo svjedoci i možemo plastično slijediti jednu promjenu simbola i promjenu prema odnosu kulta, promjenu kojoj smo suvremenici. Tako je sv. Nikola u suvremenoj memoriji grada postao kult sveca zaštitnika branitelja Domovinskog rata i tu se radi o jedinstvenom fenomenu u razvoju kulta sv. Nikole koji iz jednog religioznog konteksta postaje 'antiratni svetac', 'svetac obranitelj' koji pripada više svjetovnom kontekstu, zaključila je Hazdovac Bajić.
Lupis je dodao kako je, uz kult. sv. Vlaha i Orlanda, kult sv. Nikole treći gradski kult koji Dubrovčani imaju a koji je podijeljen na svjetovni i na religijski kult grada Dubrovnika.