StoryEditorOCM
KulturaDEVETNAESTA MEĐUNARODNA LIKOVNA KOLONIJA

UVIJEK KREATIVNA, UVIJEK VESELA SLIKOVNICA ŽELJKA TUTNJEVIĆA Likovni umjetnici, amateri i čeljad iz cijele županije u zagrljaju Trnovice

Piše PSD.
27. svibnja 2018. - 01:21

Inspiracija je posljednje subote u svibnju u Dubrovačkom primorju tekla u potocima. Sâmo izvorište tog nadahnuća bilo je živopisno selo Trnovica gdje su se brojni umjetnici okupili na 19. međunarodnoj likovnoj koloniji. Slikari su od samoga jutra svoje kreativne zamisli prenosili na platno te dostizali prave vrhunce stvaralaštva.

Oko impozantne zgrade osnovne škole s tri grba (grb Dubrovačke Republike, grb Grada Zagreba i grb Republike Hrvatske) skupili su se i brojni ljubitelji umjetnosti i prijatelji Trnovice. Odlučili su slobodnu subotu provesti u druženju, razgovoru, pjesmi, ali i dobroj zafrkanciji. Bilo je prilike da se i amateri okušaju u slikarstvu, poneki kipar je također sudjelovao, a na originalan način u koloniji su sudjelovali i štićenici Centra za rehabilitaciju "Josipovac" koji su ispod jedne murve pokazali istančane likovne vještine. Pojedini slikari rasporedili su se oko trnovičke lokve, neki su se popeli na kat doma koji se nalazi odmah uz školu, a drugi su kreativnost potražili pod debelim hladom oraha. A gdje su orašasti plodovi – tu je i Vjeverica, a Vjeverica je zabavljao svakoga tko ga je mogao čuti.

Uglavnom, tko god je odlučio doći u Trnovicu bio je dobrodošao gost, a nakon slikanja, uslijedio je opušteni i kulinarsko avangardni dio programa. Domaćini su se potrudili svakoga ugostiti i počastiti ga bez obzira tko bio i odakle dolazio. Prvi čovjek cijele kolonije ili u šali rečeno, glavni "kolonizator", predsjednik je Udruge Likovna kolonija Trnovica, Mato Jerinić.

- Za nevjerovati je da je ovo 19 po redu likovna kolonija, ali godine idu tako brzo. Dakle, ja sâm sam bio 19 godina mlađi kad je to počelo, kad je u nama bujala i kad i sad buja ljubav prema ovome selu gdje smo rođeni, gdje smo ugledali svijet te iz kojeg smo krenuli u svijet. Ovo je veliko čudo u jednoj maloj Trnovici: da toliko ljudi dođe, da toliko ljudi slika i da uopće toliko naroda dođe! Ovo se, osim ove umjetničke dimenzije, pretvorilo u jednu pučku svečanost. To je najznačajniji kulturni događaj izvan područja Grada Dubrovnika, a unutar Dubrovačko-neretvanske županije. A to što Županija i Općina Dubrovačko primorje to ne prepoznaju, tu zaista nismo krivi, naveo je Jerinić.

Umirovljeni novinar i književnik svojim dosjetkama, stihovima i aforizmima dodatno je nasmijao ionako veselo društvo. Također, istaknuo je i značaj kolonije.

- Obnovili smo ovaj čuveni spomenik kulture – zgradu osnovne škole, promijenili krov, izgradili smo dom, izgradili sanitarni čvor, vodospremnik... Dosad smo uložili više od milijun kuna! To je kolonija na kojoj ne samo da se slika, nego ona gradi, ona nešto stvara i to nešto ostaje trajno za ovo selo. Posebno želim naglasiti našu humanu dimenziju – mi smo oplemenili prostor Općine Dubrovačko primorje, Osnovne škole Smokovljani, Osnovne škole Slano, sve dubrovačke udruge, sedam odjela Opće bolnice Dubrovnik... Svake godine smo domaćini djeci i omladini iz Centra za rehabilitaciju Josipovac i to je nešto što nitko nema! Toliko ih volimo i pazimo, svi su na okupu i oni su naši dragi gosti. Dokle će ovo trajati, dokle će ova snaga biti u nama?! To ne znam! Ne bih rekao da će mladi "poletjeti" za kolonijom, ali što je, tu je. Ona je već treću godinu međunarodna. Dosad su bili slikari iz Italije, Slovenije, Njemačke, Češke i Poljske. Dakle, to sve u jednoj Trnovici koja je, kako je ja zovem u jednoj svojoj noveli, manja od dobre muške šake. O Trnovici se čuje po Europi, poručio je Jerinić te dodao:

- Ove godine došli su u Trnovicu slikari iz Slovenije i Italije, nešto je manje međunarodna, a više domaća. Tu je 38 umjetnika. No, imamo slikara iz Konavala, Župe dubrovačke, Grada Dubrovnika, Dubrovačkog primorja, Pelješca, Korčule, Metkovića, Ploča Opuzena... Dakle, cijela Županija je ovdje, kazao je na kraju Jerinić.

I dok je subotnje poslijepodne prolazilo i sramežljivo gledalo prema večeri, zadovoljstvo se nezaustavljivo krenulo širiti među okupljenim društvom jer su gotovi plodovi rada visjeli u zgradi škole. Tako je ovo arhitektonsko remek-djelo bogatstvom slika postalo trnovski Louvre usred Dubrovačkog primorja.

Pošto je neke dojmove napisanim riječima nemoguće dočarati, postoji nešto što se zove fotogalerija. Naš Željko Tutnjević, "vjerni objektiv" te simpatizer kolonije i Trnovice, susret je obogatio svojim šalama, osmijehom i rimama, a napravio je i pravi posao. Kao da je bio na fotoreporterskoj koloniji, uredio je i pripremio jednu veliku slikovnicu iz Trnovice, uokvirenu krasnim prizorima, dragim ljudima i radosnim srcima... bLu

25. studeni 2024 01:36