Predstavljanje knjige Miha Demovića „Velika povijest dubrovačke glazbe“ u četiri sveska održano je u organizaciji Dubrovačkih ljetnih igara i udruge Stara dubrovačka glazba u atriju palače Sponza. Ovo vrijedno izdanje predstavili su Denis Ajduković, Miho Demović, Ileana Grazio, Stipe Nosić, Zlatko Pavetić i Štef Šprajc. U glazbenom dijelu predstavljanja sudjelovali su Denis Ajduković, Mirjan Bukmir, Đive Franetović Kušelj, Marija Grazio, Stefani Grbić te Dubravka Hilje.
Predstavljanje knjige “Velika povijest dubrovačke glazbe”, dr. sc. Miha Demovića, izniman je kulturni događaj, ne samo za Dubrovnik, već i širu hrvatsku glazbenu zajednicu, jer do sada nijedan grad u Hrvatskoj nije imao primjer ovakvog djela. Demovićeva „Velika povijest Dubrovačke glazbe“ u četiri sveska obuhvaća glazbenu građu od 10. stoljeća do 1944. godine. U knjigama se nalaze iscrpni podaci i kritičko-stručne interpretacije arhivskih djela te nisu navedena samo imena glazbenika i njihovi opusi, već je objašnjen i širi društveno-politički i kulturni kontekst vremena u kojem su djelovali, odnosno u kojem su djela nastala. Četiri zasebne knjige međusobno su odijeljene prema sudbonosnim povijesnim događajima koja su obilježila ne samo gospodarsko-političku nego i društvenu kulturnu prošlost Dubrovnika, pa i glazbenu (Knjiga I. – od 1000. do 1667. godine; Knjiga II. – od 1667. do 1808. godine; Knjiga III. od 1808. do 1918. godine; Knjiga IV. od 1918. do 1944. godine). Vrlo je zanimljiv podatak da je prije 1969. godine (kada je Demović počeo objavljivati svoje radove) bilo poznato tek nekoliko skladateljskih imena koja su se vezivala uz Dubrovnik.
Demović je gotovo cijeli svoj život posvetio, uz svećeničko zvanje, istraživanju dubrovačke glazbene baštine, pri čemu se uvijek služio najsuvremenijim muzikološkim metodama. Svi podaci u ovim opsežnim knjigama potkrijepljeni su citatima i fusnotama, odnosno odgovarajućim izvorima. Tu su i brojni slikovni materijali (npr. ulomci iz djela, originalni notni zapisi i sl.). U onima koji pokrivaju starija razdoblja, notni zapisi transkribirani su u suvremenu notaciju, a u prve dvije knjige možemo pratiti glazbenu paleografiju koja odgovara onoj europskoj. „Velika povijest dubrovačke glazbe“ govori da dubrovačka glazbena baština počiva na zapadnoeuropskim glazbenim zasadama, što se očituje naročito u prva tri sveska. Ovo kapitalno djelo otvorilo je široka vrata znanju o prošlosti dubrovačke, a time i hrvatske glazbe.
Teologiju i Crkvenu glazbu Miho Demović je diplomirao u Zagrebu gdje je pohađao još i zasebne tečajeve iz glazbe te latinske i ćiriličke paleografije i arhivistike na Povijesnom institutu HAZU. Studij muzikologije i povijest umjetnosti magistrirao je u Ljubljani, a postdiplomske studije dovršio je na Sveučilištu „Albertus Magnus“ u Koelnu i Bonnu gdje je nakon položenih rigorozoma iz glazbe, teologije, filozofije obranio doktorski rad s naslovom “Musik und Musiker in der Republik Dubrovnik, vom anfang des 11. Jahrhunderts bis zur Mitte des 17. Jahrhunderts” i proglašen doktorom filozofije područja glazbenih znanosti. Čitav radnik vijek službovao je kao Regens chori (kapelnik) najprije dubrovačke a od 1965. godine zagrebačke katedrale. Uz to je istraživao hrvatsku srednjovjekovnu glazbenu prošlost, posebice u Dubrovačkoj Republici. Objavio je preko 200 znanstvenih radova i 30 zasebnih knjiga te slovi kao jedan od najplodnijih hrvatskih muzikologa.
Tiskanje ovog izdanja pomogli su: Društvo prijatelja dubrovačke starine, Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanska županija, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Društvo hrvatskih skladatelja, Općina Konavle te Udruga za zaštitu izvođačkih prava. Dv