Glazbeni program Igara imao je dvadesetak izvedbi. Sasvim dobar broj tim više što su koncerti bili uglavnom ravnomjerno raspoređeni. Međutim, za Igre je ipak najvažnije da su koncerti visoko kvalitetni i da na njima sudjeluju vrhunska umjetnička imena. Je li bilo tako ove godine? U odnosu na prošlu godinu osjeća se znatan pomak nabolje. Ali, to još uvijek nije razina kakvu i Grad i Igre zaslužuju.
Hvalospjevi iz Festivalske palače
Već nam godinama smeta činjenica da svaki svoj program Igre poprate najlaskavijim riječima i hvalospjevima. I taj kićeno sročeni tekst preuzmu gotovo svi portali. Onima koji prisustvuju svakom koncertu, pa tako godinama, pa tako desetljećima, jasno je da situacija i nije baš takva. A ne treba ni biti jer je nemoguće da je sve vrhunsko ili izvanserijsko! Osim toga, ti tekstovi ne sadrže točne podatke ni što se tiče matematike ni atmosfere jer se često spominje prepun Dvor, brojna publika, ovacije, publika na nogama ... - a baš ništa od toga nismo doživjeli ovoga ljeta. Iako je bilo koncerata koji su sve to zaslužili!
Uvodna riječ umjetničke ravnateljice Martine Filjak u programskoj knjižici ističe “Glazbeni dio Igara obilježit će velika svjetska imena te probrana imena domaće glazbene scene, a dosadašnji postojeći program upotpunjen je dodatnim Ciklusom namijenjen žanrovima World Music i Jazz” - završen citat. A ta “novina” u glazbenom programu u kojoj je sudjelovao Svjetski jazz orkestar glazbenih mladeži, Ibrica Jusić, duo Dina e Mel i Cristina Aguilera Flamenco Trio je zapravo sinonim za nekadašnji popratni odnosno off program. Dubrovniku ništa novo.
Ovogodišnji program je imao i svoju zadanu temu: Mediteran. Bilo je večeri koje su od prvog do zadnjeg trenutka bile vezane uz Mediteran i naslovima i sadržajima skladbi, porijeklom skladatelja i izvođača. Bilo je koncerata na kojima smo ga osjećali u tragovima kao i onih na kojima ga, uz najbolju volju, nismo mogli pronaći. Hoće li i sljedeća sezona imati svoj programski naslov?
Bez komorne opere i velikog orkestra
I ove nam je godine nedostajala komorna opera. Dva prostora, Knežev dvor i Lovrjenac (na kojemu se odigrala Hekuba po ideji Katarine Livljanić) sami su po sebi odlične i razigrane pozornice kako smo se u povijesti Igara puno puta mogli uvjeriti. Nedostajao je i pokoji veliki orkestar, filharmonija. Je li mogao Orkestar HRT-a nastupiti i dan prije završnog koncerta nazvanog Opera gala? I izvesti i simfonijski program a ne samo pratnje arijama i instrumentalne predahe iz opera?
Bogatstvo i raznolikost programa i izvođača
Od “probranih imena domaće glazbene scene” svakako je najbolji potez bio pozvati Papandopulo kvartet koji je i ovogodišnji dobitnik nagrade Orlando za najbolje glazbeno ostvarenje na Igrama. Koncert Papandopulo kvarteta je postigao najviše umjetničke standarde u svakom pogledu. Igrama čestitamo i na odluci da Dubrovački simfonijski orkestar nastupi tri puta, što je uvelike opravdao. Istaknimo njegove nastupe pod palicom Ivana Huta i Valentina Egela i sa solistima, violončelisticom Monikom Leskovar i gitaristom Pablom Sáinz Villegasom. Pohvalno je da Igre nude priliku i ostalim dubrovačkim izvođačima pa smo tako čuli violista Marka Genera i klaviristicu i skladateljicu Mariju Grazio. Od domaćih imena istaknimo kontratenora Maxa Emanuela Cenčića i ansambl Antiphonus s gitaristom Petritom Çekuom. Puno manje smo bili zadovoljni s Riječkim klavirskim trijom. A potpuno nezadovoljni Zagrebačkim gudačkim kvartetom.
Od stranih imena na prvom je mjestu Gudački kvartet Arod. To je, uz Papandopulo kvartet, bio vrhunac Igara! Zatim klavirist Pierre Laurent Aimard, violinist Renaud Capuçon i klavirist Guillaume Bellom. Ostali sudionici nisu znatnije doprinijeli kvaliteti pa ih nećemo ni nabrajati.
Novina je nastup djece na Igrama, i to učenika Umjetničke škole Luke Sorkočevića koji su zajedno sa svojim gostima na dvoipolsatnom donacijskom koncertu prikupili novac za natjecanja i usavršavanja. Dubrovački vjesnik je tijekom godina pratio sve njihove uspjehe na natjecanjima i svjedočio raznolikosti i brojnosti sudionika. Pa nas čudi činjenica da su na ovoj večeri predstavljene samo dvije klase. Što je s ostalim kolegama i učenicima?
I ovoga smo ljeta svjedočili neprimjerenom odijevanju dijela publike. Što uvelike iritira. Bi li se mogao odrediti neki pristojan dress code? Pa da Knežev dvor opet zablista u poštivanju bontona?
I za kraj: voljeli bismo da na Igrama gostuju umjetnici koji svoj program kroje isključivo za Dubrovnik i njegovu publiku.