SANJA ŽAJA VRBICA Iako je zaborav dio njegove umjetničke biografije, Marko Rašica ima svoje mjesto među hrvatskim umjetnicima 20. stoljeća

Izvanredna profesorica, doktorica znanosti i prorektorica za studije i studente na Sveučilištu u Dubrovniku Sanja Žaja Vrbica održala je u Galeriji Dulčić Masle Pulitika predavanje „Marko Rašica: po trnju do zvijezda i zaborava“. Otkrila je znanstvenica, koja je inače napisala disertaciju o ovom dubrovačkom slikaru, kako je uopće došlo do predavanja.

- Predavanja su dio redovite djelatnosti Umjetničke galerije Dubrovnik pa su mi uputili poziv za održavanje ovog izlaganja o Marku Rašici, poznavajući  moj rad na njegovom opusu, te naše zajedničke projekte vezane za opus ovog dubrovačkog slikara. Ovo predavanje je zamišljeno kao prateći program izložbe stalnog postava iz fundusa Galerije. Kao bivšu kustosicu Galerije Rašica me je privlačio iznimnom kvalitetom pojedinih djela iz zbirke Umjetničke galerije, šturim, ali zanimljivim podacima koji su sugerirali iznimnu umjetničku biografiju te želja za otkrivanjem nepoznatih dionica u opusima naših slikara i rasvjetljavanje pojedinih umjetničkih razdoblja koja su ostala neistražena, navela je Žaja Vrbica.

Otkrila je i zašto je Rašica iznimno važan.

- Njegov značaj proizlazi upravo iz visokih umjetničkih dometa koje ostvaruje svojim raznolikim opusom, te činjenicom da su se njegova djela sačuvala u brojnim muzejskim zbirkama. Pripada skupini hrvatskih secesijskih i simbolističkih slikara, ali se  kasnije stilski okušavao s elementima magičnog realizma, art decoa. Pored pedagoškog rada nalazio je vrijeme i kreativnu energiju za rad u različitim tehnikama, grafičkom i tekstilnom dizajnu, mozaicima, vitrajima, grafikama. Tijekom prvih desetljeća 20. stoljeća ostvario značajan broj javnih radova, izlagao na brojnim izložbama, te je o njegovom radu u to vrijeme objavljeno oko 300 likovnih kritika, istaknula je Žaja Vrbica.  

Nerijetko se navodi kako je Rašičino slikarstvo spona između Bukovca i Medovića.

- Vlaho Bukovac i Mato Celestin Medović su veliki Rašičini prethodnici, generacija afirmiranih umjetnika, 30-ak godina starijih od njega. Mladi umjetnici koji su stasali oko 1900. godine potaknuti su uspjehom svojih prethodnika, no morali su pronaći vlastiti umjetnički put. Rašica ga je pronašao u umjerenom modernizmu secesije i simbolizma, obojenih nacionalnim elementima, koji su prožimali sve vidove njegovog umjetničkog rada, plakate, iskucane reljefe, pejzaže, tekstilne predloške, iskucane reljefe, objasnila je predavačica.

Odgovorila je Žaja Vrbica na pitanje koliko je Rašica dubrovački, a koliko europski slikar.

- Kod Rašice je lokalna i nacionalna komponenta uvijek bila iznimno važna. Bila mu je kreativno ishodište i nadahnuće, no uvijek je bio kozmopolitski orijentiran, te je odvažno organizirao izložbe po europskim prostorima, ali se uvijek vraćao svom Dubrovniku. Svojim djelovanjem jasno je pokazivao da želi biti dubrovački, hrvatski, a time i europski slikar, što mu je  uspjelo. Primjerice, i danas se njegova djela prodaju po dosta visokim cijenama u europskim aukcijskim kućama, pojasnila je stručnjakinja.

No, pitanje je koliko je Rašica danas zaboravljen i je li uopće zaboravljen?

- Poslovica „Po trnju do zvijezda“ je naziv Rašičine slike kojom se predstavio bečkoj publici na izložbi Secesije. Iznimna Rašičina slava i popularnost koja je trajala otprilike od 1910. do 1930. godine ubrzo je prešla u zaborav, a već 1950.-tih godina on je u člancima nazivan zaboravljenim slikarom. Naziv se referira na to razdoblje od nekoliko desetljeća. Zaborav je  dio njegove umjetničke biografije. Godine 2013. je u Umjetničkoj galeriji priređena retrospektiva, 2014. je objavljena monografija, te je njegov opus valoriziran, Rašica ima svoje mjesto među hrvatskim umjetnicima 20. stoljeća. Stoga se naziv referira na njegov umjetnički put, s brojnim oscilacijama, karakterističnim za manje poznate slikare, zaključila je Žaja Vrbica. bLu